Brojni vjernici, među njima i pješaci, hodočastili su u subotu 4. veljače, ususret Stepinčevu, u Krašić, rodnu župu hrvatskoga blaženika. Na podnevnoj misi sudjelovali su hodočasnici iz Hrvatske Dubice, Strahoninca, Ivanovca i Župe Rođenja Isusova iz zagrebačke Kajzerice.

Misno slavlje pred oko petsto vjernika predvodio je preč. Alojzije Pakrac, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Ivanovcu.

Propovijedao je upravitelj krašićke župe Ivan Vučak. Za blaženog Stepinca je rekao da je bio pastir velike Zagrebačke nadbiskupije i znao je koja je njegova služba, a to je ljubiti Boga i svoga bližnjega. Kao zagrebački nadbiskup učinio je sve da njegovim vjernicima, a kako piše u oporuci – dijecezanima, bude dobro, da vjeruju u Boga, da vjeruju Majci Božjoj, da budu poslušni sinovi i kćeri Katoličke Crkve, da slušaju Papu. Alojzije Stepinac je svetac koji je živio radi obrane jedinstva Katoličke Crkve i znao je što znači biti pastir, pojasnio je vlč. Vučak.

Posjetio je da se 12. siječnja navršilo 70 godina kako ga je papa Pio XII. imenovao kardinalom Svete Rimske Crkve. I naveo je Stepinčeve riječi da neće otići u Vatikan po kardinalski grimiz, rekavši da mu je čast da ga je Papa izabrao u Kardinalski zbor. Vlč. Vučak kazao je da je papa Pio XII. na tom konzistoriju pred cijelim svijetom rekao da suosjećaju sa zasužnjenim nadbiskupom koji je u zatočeništvu u Krašiću i ne može biti u Vatikanu, da žele pokazati cijelom svijetu i posebno Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj da stoje iza svojega nadbiskupa, da je dostojan kardinalskog ruha i pokazati tadašnjoj vlasti da ga nikakvo zlo ne može odvojiti od ljubavi Kristove. A Stepinac je rekao da ako ode u Vatikan da zna da mu neće dopustiti da se vrati u državu i da će ostati sa svojim stadom.

Misu u 15 sati, na kojoj su sudjelovali i hodočasnici pješaci iz Duge Rese i Karlovca, slavio je supsidijar u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu vlč. Zlatko Golubić.

Euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je preč. Anđelko Košćak, biskupski vikar za kler Varaždinske biskupije i župnik u Mačkovcu.

Kao Kotoripčana, gdje je našao životnu suputnicu Željku, sreli smo ga minulog petka na akciji dobrovoljnog darivanja krvi u Donjem Vidovcu. S 42 godine to mu je bilo 38-mo davanje.

– Sjećam se prvog od 2000. godine koje je bilo u vojci. Bilo bi ih i više da nisam morao pauzirati zbog sportske operacije koljena. Sada kada se je sve ustabililo krv dajem četiri puta godišnje.

Inače, Vjeran je danas aktivan nogometaš u veteranima NK Vidovčan, sredini gdje je proveo gotovo cijeli sportski vijek. Ističemo ga kao i nezamjenjivog čuvara mreže već nekoliko godina unatrag. Napomenuo je kako je njegova momčad prva u Veteranskoj skupini A MNS sa skorom 8-8-0-0-29:4 24 boda.

Poznajući ga, reći ćemo kako je gene humanosti naslijedio od majke Katarine, o kojoj smo nedavno pisali kao prvoj humanitarki ove sredine, predsjednici općinskog društva CK Donji Vidovec, a sportska krv je naslijeđena od pred 1,5 godinu dana pokojnog oca Stjepana koji je bio nogometna ikona Donjeg Vidovvca.