Prateći rad i aktivnosti 45-godišnje mr.sc. Renate Bermanec u udruzi Pomoć neizlječivima svi bi za nju rekli kako „živi udrugu“ i da je prije tri godine ulaskom u brak, a pred dvije godine kada je postala majka malom Andriji, ipak malo usporila.
Sreli smo je u subotu u Pastoralnom centru župe Sveti Juraj na Bregu gdje je udruga na poseban način obilježila 11. veljače Svjetski dan bolesnika. Ovdje je najprije u župnoj crkvi vlč. Daniil Bistrović služio svetu misu svetu misu za bolesnike i zdravstvene djelatnike i ostale vjernike, a potom je u Pastoralnom centru održano predavanje na temu „Volonteri u palijativi“.
Predavačica je bila Spomenka Tomašić, bacc. med. techn., iz Lopatinca koja je udruzi dopredsjednica i voditeljica Posudionice ortopedskih pomagala čime uloge predavačice oslobodila mr. sc. Renatu koja godinama na takvim i inim skupovima vodi glavnu riječ. A kako i ne bi kada je za rad udruge vezana od 2.010. godine kada je izabrana za predsjednicu što je i danas. Ostvarila je svoju želju da u Hrvatskoj presadi izvornu englesku ideju o palijativnoj skrbi. Tada je u Kotoribi osnovana udruga „Pomoć neizlječivima“ Istodobno je u Londonu osnovala inozemnu podružnicu udruge koja ima dvadesetak članova iz različitih dijelova svijeta.
Inače, ona je koordinatorica sustava palijativne skrbi u Međimurskoj županiji koji djeluje u sklopu čakovečkog Doma zdravlja.
Zanimljiv je njezin životni i stručni put. Rođena je u Kotoribi. Kad su joj bile tri godine, njezina je majka oboljela od raka dojke. Nakon operacije je prizdravila, no nakon nekoliko godina bolest je zahvatila i drugu dojku. Renata je kao malo dijete intenzivno proživljavala bolest i mukotrpno liječenje svoje majke. Već je tada u sebi prepoznala poziv da postane medicinski radnik i pomaže teškim bolesnicima.
Tijekom školovanja u Velikoj Britaniji s velikom je ljubavlju radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Ondje je postala članica volonterskog tima za palijativnu skrb, a potom je u Londonu upisala studij palijativne skrbi. Cijelo vrijeme boravka u Engleskoj redovito je volontirala i obrazovala se u tamošnjim hospicijima.
Radila je i u Kalkuti, u Indiji, u Kući umirućih, sa sestrama Majke Terezije.
Prva je u našoj državi stekla titulu magistere palijativne skrbi i zbog stručnjaci za nju kažu kako je treba „njegovati i čuvati kao oko uglavi“. Raduje to što Renata svoje stečeno iskustvo prenosi na članove udruge koji su joj vjerni sljedbenici. U konačnici njezin je cilj da svaka ulica u gradu i svako selo imaju po jednog osposobljenog volontera koji će moći kompetentno ući u obitelj teškoga bolesnika i pomoći njemu i njegovoj obitelji u teškoj bolesti.
Kada je u subotu u Sveti Juraj na Bregu došla s dvogodišnjim sinčićem Andrijom, članovi udruge su proglasili najmlađim članom. Nije isključeno da bi malac jednoga dana mogao poći maminim stopama…
Renatin je cilj da svaka ulica u gradu i svako selo imaju po jednog osposobljenog volontera koji će moći kompetentno ući u obitelj teškoga bolesnika i pomoći njemu i njegovoj obitelji u teškoj bolesti.
