Šokantna snimka jurećeg BMW3 iz srpnja 2019., koji se pri brzini od 125 km/h zabija u Škodu u koloni vozila na naplatnoj postaji Sveta Helena, usjekla se u kolektivno pamćenje većine građana.

Vozač te jurilice, Ozren Mlinarić (39) inače iz Čakovca, koji je u vrijeme nesreće bio smanjeno ubrojiv jer je bio pod utjecajem amfetamina, GHB-a i Diazepama, i na čijem se udaru nekontrolirane vožnje u Škodi našao Daniel Dobrenov, bivši teniski trener Petre Martić s obitelji, na kraju je dočekao i pravomoćnu presudu, piše Jutarnji list.

Viši sud ga je, ukratko rečeno, poprilično pomazio. Naime, Mlinarića je prvotno Općinski kazneni sud u Zagrebu osudio na pet godina zatvora te mu je izrekao i trogodišnju mjeru liječenja od ovisnosti kao i petogodišnju zabranu upravljanja motornim vozilima od dana kad odsluži kaznu. Po žalbi tužiteljstva i obrane tročlano sudsko vijeće Županijskog suda u Osijeku tu je sankciju odlučilo modificirati, točnije smanjiti na dvije godine i devet mjeseci. A s obzirom na to da je do sada, u dva navrata, Mlinarić proveo iza rešetaka oko deset mjeseci, zbog svog prometnog grijeha u ćeliji neke od kaznionica u zemlji provesti mora još nepune dvije godine. Viši sud je također oštećene Hrvatske autoceste uputio s imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu.

Naime, osuđeni vozač je, putem svojih odvjetnika, uložio žalbu na presudu, smatrajući da je došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te prestroge odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri, troškovima sudskog postupka i obeštećenja HAC-u. Osporavao je, među ostalim, naletnu brzinu od 125 km/h, no ista je utvrđena kroz analizu videozapisa i vještačenja. Osporavao je i da je konzumirao drogu za silovanje GHB podsjećajući da je u svojoj obrani rekao da je večer prije nesreće popio za smirenje Normabel i Flurazepam te da je bio priseban kad je natočio gorivo. No, krv i urin uzeti 4 sata i 57 minuta nakon nesreće govore suprotno, odnosno da su u vrijeme davanja uzoraka metaboliti GHB-a bili u fazi eliminacije.

Što se tiče visine kazne, kako piše Jutarnji list, za tužiteljstvo je pet godina zatvora premalo jer da su premalo cijenjene otegotne okolnosti i da se nije vodilo računa o Mlinarićevu životu prije nesreće i hospitalizaciji zbog liječenja od ovisnosti koja je bez rezultata. Za Mlinarića je, pak, pet godina previše jer je to “kazna koja odstupa od recentne sudske prakse i od kazni izrečenih za to kazneno djelo”, a ujedno smatra da mu nije dovoljno kao olakotna okolnost” vrednovana neosuđivanost kao i činjenica da je prometnu počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti uzrokovane ovisnošću o opijatima dakle bolešću”.

Međutim, drugostupanjski sud je zaključio kako je petogodišnja kazna prestroga te da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu.

– Prvostupanjski sud olakotnih okolnosti nije našao dok je kao otegotne okolnosti cijenio da je optuženik višegodišnji politoksikomanski ovisnik, da je pet dana prije događaja bio na liječenju od ovisnosti, da je usred bijela dana u špici sezone konzumirao drogu i vozio auto kršeći više blankentnih normi, da je na vozilo ispred sebe koje se kretalo 5 km/h naletio pri brzini od najmanje 125 km/h (…), da nije kočio ni pratio kretanje auta, da su tri osobe teško ozlijeđene od kojih jedna osobito teško, da je prouzročena značajna šteta na imovini te da je na kraju pokušao zavarati institucije kada je umjesto urina početno predao vodu. No, protivno stajalištu prvostupanjskog suda, na strani optuženika postoje i olakotne okolnosti – smatra viši sud navodeći da su to njegova neosuđivanost i nekažnjavanost u vrijeme počinjena djela. I ne samo to.

– Tijekom cijelog sudskog postupka optuženi je vrlo emotivno proživljavao cijeli događaj što je vidljivo i iz zapisnika od 22. rujna 2022. kada je konstatirano kako je tijekom iznošenja obrane ‘bio u emocionalno narušenom stanju te da je iskreno iznosio obranu, da je doista pogođen samim događajem koji proživljava svaki dan i nosi taj teret kao i da će si kroz izdržavanje kazne pokušati oprostiti jer bi jednog dana htio pogledati ljude u oči‘ – navodi dalje viši sud koji je uzeo u prilog Mlinariću i riječi vještaka psihijatra dr.Davora Zdunića koji je naveo da je s odmakom od dvije godine optuženi postao zreliji i stabilniji, da plače zbog učinjenog te da više ne konzumira droge ni alkohol.

Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.

Kada jednom postaneš član Županijske lige protiv raka, znači da boluješ od ove zloćudne bolesti ili želiš biti čovjek koji je spreman pružiti ruku „utapajućima“. Tu ispruženu ruku drži od 1998. godine kada je postao predsjednik Županijske lige protiv raka Međimurske županije, gdje je sudjelovao u njenom osnivanju uključujući osnivanje svih klubova koji sudjeluju unutar Lige.

Vrlo rano su ga glede toga prepoznali Međimurci i nagradili ga prije 10 godina Nagradom Zrinski. Obrazloženje nagrade govori mnogo:“ Doktor Hussein Saghir postao je sinonim za kontinuirane uspješne javno zdravstvene akcije usmjerene na otkrivanje zloćudnih oboljenja po kojima je Međimurska županija prepoznata u državi.

U provedbi nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke Međimurska županija ostvarila je najveći odaziv u Hrvatskoj (80 posto). Hussein Saghir inicirao je osnivanje niza klubova kao što je Klub žena operiranih od bolesti dojke (čiji je stručni suradnik od osnutka 2000. godine), Klub laringektomiranih, Klub operiranih od raka debelog crijeva „Ilko“ i Klub operiranih od raka prostate.
Također je organizator kontinuiranog obilježavanja važnih nacionalnih i međunarodnih datuma vezanih za borbu protiv raka: Dana narcisa od 2002. godine, Dana ružičaste vrpce od 2004. godine, Dana mimoza od 2009. godine, Dana bolesnika od 2006. godine, kao i brojnih humanitarnih koncerata na kojima su prikupljena značajna financijska sredstva donirana Županijskoj bolnici Čakovec za nabavu opreme potrebne u borbi protiv zloćudnih oboljenja. Zar treba više?

Prije mjesec dana ponovno je izabran za predsjednika Lige. Dane u mirovini ne provodi kao umirovljenik, živeći devizu: „Jednom liječnik, zauvijek liječnik“. Poželimo mu zdravlja, a kada je ono u pitanju, kako zna reći, njegovo posjedovanje stvara te velikim bogatunom. Dr. Hussein to i je, no on bi htio da bogati budemo svi.

Doktore, predsjedniče, SRETAN VAM ROĐENDAN!

Petar (73) i Marija Mikec (71) iz Cirkovljana jedan su od osam bračnih parova, članova Udruge umirovljenika Prelog, koji ove godine obilježavaju 50. godišnjicu braka. Upoznali su se dok je Mariji bila 21, a Petru 23 godine i ubrzo su znali da je to – to.

– Upoznali smo se na jesen, a 20. siječnja 1973. godine već su bili svati! Išli smo malo u kino, malo na zabave i plesnjake i kroz nekoliko mjeseci smo već bili sigurni da želimo provesti život zajedno i da nemamo što više čekati! Fala Bogu, brak je opstao! – prisjetio se Petar.

Bračni par Mikec za portal Medjimurski.hr otkrio je i recept za sretan brak koji uspješno opstaje već dakle 50 godina:

– Jedan drugog poštujemo, to je najvažnije! Bračni partneri uvijek moraju podržati jedan drugoga. Samo da nam je zdravlja, sve drugo imamo! Nismo imali puno kriza u braku, puno smo radili i nismo stigli ni razmišljati o zamjeranju. Jedan drugome smo opraštali ako smo rekli nešto što nije trebalo.

Petar je radnik s 31 godinom staža u Eurobetonu, dok je Marija dane provodila kao domaćica, a bilo je uvijek puno posla i u kućanstvu, i na polju.

– Imali smo krave, svinje, kokoši, vrt… Oko krava je velika briga pa ih nemamo već 14 godina. Danas imamo samo mačku, psa, par kokoši za jaja i dva pajceka koja hranimo, jednog za ljeto, drugog za zimu – rekli su.

A kako ni u jednom braku ne cvjetaju uvijek samo ruže, otkrivaju da su i oni prolazili kroz trnje. Najviše razmirica imali su oko kućanskih poslova i radova na polju, dok su bili premoreni poslom, a djeca mala, pri čemu su trebali uzdržavati i svoje stare roditelje. Kad su djeca porasla, kažu, sve je bilo lakše.

Imaju dva sina, Mirka (49), koji živi sa suprugom Sanjom u Dekanovcu i Željka (45), koji živi sa suprugom Davorkom s njima u obiteljskoj kuću u Cirkovljanu. Oni su im podarili unučad, a to su: Denis (25), Nino (22), Sara (18) i Elena (14).

Zadovoljni snahama i blagoslovljeni unučadi, umirovljeničke dane provode, kažu, malo radno, a malo se odmaraju. Za vikend šeću i bicikliraju po preloškoj Marini, pri čemu Petar napravi i po 20 km biciklom. Marija obožava čitati časopise.

Upitali smo ih i što bi poručili današnjim mladim bračnim parovima, evo što su rekli, nek’ se zna:

– Ne rastavljajte se čim dođu loša vremena, na sretnom braku treba raditi! Nekad treba malo i pretrpjeti!

U subotu, 15. travnja 2023. godine, održan je 7. Pohod Mura – hrvatska Amazona u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva „Međumurje“ iz Čakovca. Riječ je o godišnjem izletu po prekrasnoj prirodi Donjeg Međimurja, od ušća Mure u Dravu do Kotoribe.

Uz članove HPD-a Međimurje, pohodu su se pridružili i članovi PD-a Bundek, PD-a Ludbreg, MIV-a Varaždin i PD-a Strilež iz Crikvenice, a jedna je sudionici stigla iz Zagreba. Hodajući prirodom, putem su vidjeli mnogobrojne životinje, poput srna, fazana, zečeva, labuda i raznih vrsta ptica. Pohod je završen u Kotoribi ručkom i druženjem u ribičkom domu SRD-a Som.

Okupljanje je bilo kod farme „Muškatljin“ u Donjoj Dubravi, gdje su sudionike dočekali kolači koje su pripremile članice HPD-a Međimurje, te piće dobrodošlice, pa su krenuli prema ušću Mure u Dravu. Odatle su nastavili pohod uz Muru do mjesta Novi Zrin, nekadašnje utvrde koju je dao izgraditi Nikola Zrinski 1661. godine, pa uz dio velikog prirodnog biljnog i životinjskog rezervata Veliki Pažut.

– Sve skupa na pohodu je bilo više od 100 ljudi, što je odlično s obzirom na tmurno vrijeme, a kiša nam srećom nije ni padala te su svi bili vrlo zadovoljni izletom – rekao je planinarski vodič Željko Setnik iz Kotoribe, voditelj ovog pohoda.