Fra Miroslav Petrac već pri prvom susretu plijeni svojom neposrednošću i osmjehom koji ne skida s lica. Zovu ga “raspjevani fratar”, jer voli pjesmu, ljude, druženje, putovanja… Pjeva na festivalima, prima nagrade, sklada pjesme. O svemu tome smo razgovarali s fra Miroslavom, ali i o životu u franjevačkoj zajednici, služenje Svevišnjem i još o koječemu.
Gospodine Petrac, kažite nam nešto o sebi? Gdje ste rođeni, imate li rodbinu u Međimurju? Je li netko u Vašoj obitelji bio glazbenik?
– Rodom sam iz Donje Dubrave u Međimurju. Rođen 10. lipnja 1961. u Prelogu od oca Marka i majke Barice, obitelj je bila brojna imao sam 5 sestara i brata, znači bilo nas je sedmero djece. Roditelji i dvije sestre su pokojni.
Osnovnu školu pohađao sam u Donjoj Dubravi, a srednju u Ljubljani gdje sam završio zanat za limara i dva tečaja za zavarivanje obojenih metala. U Ljubljani sam i radio jednu godinu nakon vojske, 1982. došao sam u Međimurije i radio u Feromontu, kasnije Končaru kao zavarivać obojenih metala.
U Donjoj Dubravi imam još žive dvije sestre, brat mi je u Kotoribi i jedna sestra u Njemačkoj, te su mi svi jako dragi kao i svi moji Dobravčani, naravno svi Međimurci.
Cijela naša obitelj bila je nadarena lijepim pjevanjem i taj dar smo koristili u različitim obiteljskim slavljima, u crkvi i drugim slavljima.
Kako ste se našli među fratrima? Koliko godina ste u Crkvi, gdje ste sve bili? Gdje ste sada?
– Kao stariji osjetio sam poziv za duhovno zvanje redovnika franjevca te sam s navršenih 25 godina ušao u franjevački red i to u Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda. Na Trsatu, u Svetištu Majke Božje Trsatske započeo sam 1986. postulaturu (vrijeme kušnje, probacije), a 1987. stupio u novicijat te sam 1988. tu na Trsatu 11. rujna 1988. položio prve zavjete. Svečane zavjete položio sam 20. listopada 1991. u Zagrebu.
Kao redovnik, časni brat u Franjevačkom samostanu na Kaptolu obnašao sam dugi niz godina službu ekonoma samostana. Gospodin mi je udijelio mnoge darove pa sam puno toga učinio i svojim rukama, te sam skrbio o svemu potrebnome za život našeg bratstva koje je, hvala dragom Bogu, bilo brojno, oko 60-ero braće. U sklopu samostana bila je i pučka kuhinja o kojoj sam također brinuo.
U Franjevačkoj službi sam eto 36 godina, a sada svoju franjevačku službu već treću godinu obnašam u osječkoj Tvrđi pod okriljem Gospe Osječke i Sv. Antuna Padovanskoga koji se ovdje jako štuju.
Opišite nam jedan svoj radni dan!
– Moj radni dan počinje negdje oko 5.30 sati kada se dižem, u 6.15 počinjemo sa zajedničkom jutarnjom molitvom, u 7 sati imamo svetu misu. Poslije svete mise doručak i onda svatko od nas šestero braće ide na svoje radne zadatke, ponovno se nađemo u 12.15 na podnevnoj molitvi, slijedi ručak, nakon ručka kratki odmor te ponovno svatko na svoje radne obveze, u 18 sati je večernja sveta misa te poslije mise imamo svoje privatne aktivnosti, zborsko pjevanje i drugo. No na prvome mjestu svakako mi je duhovan život, molitva, sv. misa, sudjelovanje na liturgijskim slavljima gdje sa svojim pjevanjem i božjim pukom slavim Gospodina. Ispunjen duhovnom hranom krećem na zadane obaveze.
Među svojim brojnim obavezama nađete vremena i za pisanje stihova i glazbe? Podjednako volite i duhovne i svjetovne pjesme?
– Dragi Bog dao mi je milost koju sam otkrio kao stariji te sam počeo uz pjevanje i skladati. Tako se već 20 godina uz radne obveze bavim skladanjem, pjevanjem te napišem i stihove za koju pjesmu. No, zahvalio bih i svima onima koji su mi pomagali da bi moje skladbe ugledale svjetlo dana kao što su moji tekstopisci; Ankica Svirač, Ivana Lucić, Stjepan Lice, Katica Lugonjić, te gđa. Nevenka Čuček. Tu su i moji producenti; Josip Cvitanović, Toni Eterović, Antonio Tkalec, Željko Nikolin i svi drugi koji doprinose da skladba bude skladna i lijepa. Kako volim lijepu glazbu slušati bila ona svjetovna ili duhovna tako volim i skladati duhovnu i svjetovnu, ali u svjetovnoj sam se više posvetio baš našem međimurskom izričaju.
Odakle ljubav prema pjevanju? Pjevate li svojim kolegama fratrima u samostanu ili u crkvi za vrijemem misnih slavlja?
– Ja mislim da ljubav prema pjevanju nekako je rasla u našoj obitelji pa se to nastavlja i dalje, jer i nećakinje lijepo pjevaju, a volio bih da i one to prenesu na svoju djecu. Dali pjevam sa fratrima, da pjevam. Godine 1990. za vrijeme domovinskog rata osnovali smo nas šestero fratara na Kaptolu „Franjevački bend“ te smo tako nastupali u različitim prigodama s duhovnom i domoljubnom pjesmom. Kasnije, kad je prošla naša formacija, prihvatili smo druge obaveze, ali kad se nađemo rado zapjevamo. I ne samo to, mi kao franjevci dosta pjevamo na misnim i drugim slavljima, a ja svakako dosta sudjelujem u liturgijskom pjevanju.
Puno nastupate i u Međimurju, kajkavska riječ Vam je posebno draga… Fali li Vam Međimurje?
– U Međimurju volim nastupati jer volim svoje Međimurje i svakako da mi je draga naša kajkavska riječ i baština, jer se mi Međimurci i imamo čime ponositi, zato sam počeo pomalo skladati na našem kajkavskom izričaju te uz dobrog producenta Tonija Eterovića, koji to lijepo uredi, nastupati i na Međimurskom festivalu “Ljubo Kuntarić“, naravno, zahvalan organizatorima MEF-a koji su u meni prepoznali nešto plemenitog. Ove godine bila mi je čast nastupiti i u Selnici na „Raspjevanom Vuzmu v Selnici” s prekrasnim i dobrim glazbenicima, a svakako zahvala ide organizatoru gospodinu Ervinu Vičeviću. Vjerujem da će i drugi u meni prepoznati nešto lijepo i plemenito te me ugostiti.
Da li mi fali Međimurje? Pa što reći, pomalo sam se odvikao od doma jer sam kao dječak otišao u svijet, a danas nije ništa tako daleko da ne bih kad je nešto važno mogao doći u svoj zavičaj. A da volim Međimuruj, volim.
Često ste i na drugim festivalima. Zovu Vas “raspjevani fratar”, godi li Vam to?
– Volim pjevati, zato me i zovu raspjevani fratar, a i svojim glasom i pjevanjem želim proslaviti Gospodina Isusa Krista u svojoj jednostavnosti jer što od Gospodina primih to želim podijeliti s narodom. Nastupio sam na više duhovnih festivala, „Bonofest“ u Vukovaru, „Krapinafest“ Krapini, „Hvalospjev ljubavi“ Varaždin, „Tonkafest“ Ogulin, „Marijafest“ Ptujska gora, različitim humanitarnim koncertima, „Hrvatski pleter“ Lisinski, MEF-u Čakovec i drugdje.
Izdali ste i nekoliko CD-a? Gdje se mogu nabaviti?
– Od pjesama koje sam skladao nastala su tri nosača zvuka, „ISUS U MOJOJ LAĐI“, „DAR DOBROTE“ i „HVALA STVORITELJU“, a u pripremi je i četvrti CD. Moji nosači zvuka mogu se zatražiti na broj mob. 091 572 7581 pa ih pošaljem pouzećem ili po dogovoru.
Sada na kraju našeg razgovora zahvalio bih se vama kolega Jurgec, portalu Medjimurski. hr, svim čitateljima toga lijepog portala, svim mojim dragim Međimurkama i Međimurcima i molim Gospodina Isusa Krista da vas sve blagoslovi te vam udjeli mir i svako dobro.
