Kad su 2020. godine započeli radovi na Aglomeraciji Donja Dubrava, radnici iz mađarske tvrtke Szabadics kopali su bagerima rupe za kanalizaciju i u naselju Donji Mihaljevec u sklopu općine Sveta Marija. Monika Kanizsai (rođena Horvat) tada nije ni slutila da će tako upoznati svog princa na bijelom konju, odnosno bageru, a još manje da će on biti Mađar te da će joj se stvoriti pred kućom!
– Kopali su u našoj ulici. Prala sam prozore sa svojom sestrom Anom i zamijetila Tamasa Kanizsaija, mađarskog radnika koji je vozio bager. Rekla sam Ani: „Kako mi je zgodan ovaj radnik!“. Iz šale sam rekla njegovom kolegi, Hrvatu Zlatku Hedricu, da mi proba nabaviti njegov broj – prisjeća se Monika i nastavlja:
POČELO DOPISIVANJE… NA KOJEM JEZIKU?!
– I Tamas je iz bagera odmah bacio oko na mene. Bila je to obostrana ljubav na prvi pogled. Rado je kolegi Zlatku napisao svoj broj i počeli smo se dopisivati putem Messnegera. Kako je on znao samo mađarski jezik, a ja samo hrvatski, za dopisivanje smo koristili Google prevoditelj. I tako je to počelo… Tamas je iz Zalakomara u Mađarskoj, a radnici su svaki dan putovali od tamo u Hrvatsku na posao 87 km i natrag. No, jedan radnik je uvijek morao prespavati u kamp kućici, a Tamas se često javljao kao doborovoljac, kako bi ostao tu zbog mene…
Tako je Monika znala ići k njemu, zajedno su išli u šetnju i na sladoled. On je svako jutro, kad je išao na posao, došao do nje, zagrlio je ili joj dao pusu, a znao joj je donijeti i cvijeće ili čokoladu. Njihova romansa trajala je godinu dana i pet mjeseci, a onda se, u studenome 2021. za Moniku dogodilo iznenađenje.
ROMANSA SE RASPLAMSALA…
– Došao je k meni i iznenada je kleknuo i pitao me hoću li se udati za njega! Bila sam u šoku, ali bilo mi je drago i pristala sam! Imali smo vjenčanje kod matičara 1. listopada 2022. godine, a 22. travnja 2023. crkveno vjenčanje i ujedno krštenje naše kćerkice Maje, koju sam rodila 23. rujna 2022. godine – priča Monika i ističe:
– Tomas je jako dobar čovjek, poštuje me, napravi sve što hoću, voli me, boljeg čovjeka nisam mogla upoznati. On je najbolji suprug i tata, jako se lijepo brine i za našu kćerkicu, ide s nama u šetnje…
ON VOLI HRVATSKU I SVI SU GA PRIHVATILI
Tamas je u Hrvatsku doselio 4. lipnja 2022. godine. Rekao je da želi doći tu, da mu je u Hrvatskoj lijepo. Iako su ga hvalili da je odlično radio svoj posao na aglomeraciji, Tamas je napustio tvrtku Szabadisc kako bi uvijek bio uz svoju novu obitelj u Hrvatskoj, te od listopada 2022. radi za Modelariju Blažeku u Čehovcu. Dobio je boravišnu iskaznicu na pet godina, nakon toga će dobiti hrvatsko državljanstvo.
– Kolege na poslu su ga prihvatili, obožavaju ga, i tu su ga svi prihvatili i svi ga hvale i kažu kako je dobar i radišan i uvijek spreman pomoći svakome. Njegovi roditelji u Mađarskoj su umrli, no ima dvije sestre tamo i dva brata koji su blizanci. Znamo ići za vikend tamo, a i njegova braća i sestre iz Mađarske posjećuju nas ovdje – kaže Monika.
Monika, koja i sama uvijek svakome rado pomogne, po struci je kuharica, ali radi kao prodavačica, a trenutno je na porodiljnom dopustu. Tamasa je, kaže, odlično prihvatila i Monikina obitelj.
– Moji roditelji, Edo i Milena Horvat iz Donjeg Mihaljevca, ga jako vole i imaju rado, kao i sestre Ana i Tea. Podržao me i stric Ivan Horvat iz Svete Marije, koji obožava Tamasa, a i sestra Ana mi je bila velika podrška. Ona nam i danas puno pomaže, često dođe k nama, pripazi i Maju… Tamas obožava obje moje sestre i dobro se slažu.
ON UČI HRVATSKI, ONA MAĐARSKI…
Na upit kako se danas ona i Tamas, na kojem jeziku, sporazumijevaju, rekla je:
– Kupila sam mu rječnik i počeo je učiti hrvatske riječi, a ja sam, da budem fer, počela učiti mađarski jezik. Danas se uglavnom razgovaramo na hrvatskom. On razumije što mu govorim, no pričati mu je teže, jer hrvatska gramatika mu je teška, posebno naši padeži.
Ispričala nam je i kako je, za vrijeme radova na kanalizaciji, radnicima donosila kekse, kavu, sok, te pivo i vino za nakon posla te kako su sprijateljili s cijelom tom ekipom radnika, a znaju i sva njihova imena.
– Radnici su svi bili komunikativni i dobri, mojim sestrama su kupovali slatkiše, vozili su nas u bageru – kaže Monika, sretna da joj je Aglomeracija Donja Dubrava donijela neočekivan poklon od svemira – najboljeg muža na svijetu!
– Nisam mogla poželjeti boljeg muškarca, boljeg muža i boljeg oca, i da mogu ponovno birati, opet bih izabrala njega. On je ljubav mog života! – zaključila je Monika. Ona, Tamas i plod njihove ljubavi, kćerkica Maja, danas sretno žive u Donjem Mihaljevcu i primjer su da ljubav ne pita za nacionalnost, jezike, godine… Prava ljubav uvijek pronađe svoj put!
