Hodajući kao novinar po dramskim susretima, kojih hvala Bogu u Međimurju i prekodravlju ima napretek, nikako, niti za glavu, niti za rep, nisam mogao uhvatiti poznato amatersko glumačko lice – Franju Oreškog iz Pribislavca. Gledajući njihove predstave, smotre i susrete, nisam znao čiji je Franjo član. Malo ga vidite s glumcima iz njegovog Pribislavca, potom s glumcima iz Lepoglave, a glumi i s glumcima za očuvanje kulturne baštine Međimurja i Hrvatske. – kaže naš Mladen Grubić.

Franjo je član od 1998. godine i predsjednik KUD-a Kaštel Pribislavec od 2022.g. Djeluje u Dramskoj Diletantskoj Družini (DDD) i sekciji za očuvanje kulturne baštine Međimurja i Hrvatske. Član je Skupštine Hrvatskog sabora kulture , a ujedno i predsjednik UHAZEKA (Udruge Hrvatskih amatera zavičajnih književnika) koja djeluje u sklopu HSK. Član je Hrvatskog centra za dramski odgoj sa statusom dramskog voditelja. Povremeno surađuje sa Hrvatskom maticom iseljenika u Zagrebu. Od 2011. godine vodi Dramsku Diletantsku Družinu ili skraćeno (DDD) KUD-a Kaštel iz Pribislavca, za koju piše tekstove, režira i po potrebi glumi, te je vrlo aktivan u kazališnom amaterizmu. Prati kazališnu amatersku scenu diljem cijele Hrvatske odlaskom na sve dramske susrete bilo kojeg ranga po cijeloj Hrvatskoj. Godišnje odgleda između 150 i 250 amaterskih dramskih predstava, igrokaza i sl.

Suradnju je proširio na Sloveniju gdje je na njihovom festivalu 2018. bio proglašen najboljim glumcem po mišljenju njihovog stručnog žirija. Surađuje sa nekoliko društava koje rade njegove tekstove: UŽ Stanetinec, UŽ Preslica iz Sračinca, a član je i kao dio glumačke ekipe KUD-a Krapina iz Krapine i KUD-a Lepoglavski pušlek iz Lepoglave. Dvadesetu godinu zaredom redovito odlazi na sve dane državne smotre kazališnih amatera u organizaciji HSK, gdje god se ona održavala. Redovito pohađa radionice i seminare vezane uz kazališni rad: režija, gluma, scenografija, govor… kao i radionice dramskog pisma u organizaciji HSK. Piše različite tematske i žanrovske tekstove, iz života, svakidašnje. Osim nagrađivanih radova za dramske tekstove od strane HSK , nagrađivan je i na drugim književnim natječajima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uz dramske tekstove piše i prozne radove od kojih su mu neki također nagrađivani na književnim natječajima.

Ali, tko je zapravo Franjo Oreški?

Rođen je 15.07.1965. godine u Čakovcu. Živi u Pribislavcu. Oženjen, dvoje djece. Zaljubljenik u kulturu. Član od 1998. godine i predsjednik KUD-a Kaštel Pribislavec od 2022 . Djeluje u Dramskoj Diletantskoj Družini (DDD) i sekciji za očuvanje kulturne baštine Međimurja i Hrvatske. Ostvario je preko stotinjak uloga u predstavama različitih žanrova u kojima je svojim govorom, tekstovima, glumom, dizao publiku, dovodi je do ludila smijeha čemu je poseban obol dala njegova kćerka Aleksandra Belec jer „jabuka ne pada daleko od muškog stabla. U svim tim predstavama je dovodio svoje likove do sijaset transformacija. Nebrojeno je puta umirao, ljubio, varao, bio pijan……

Iz bogatog glumačkog života nabrajao je segmente koji su ga dizali u zvijezde pa smo tako došli do Slovenije, u mjesto Pečerovce s čijim je glumcima suradnja počela 2018. godine. ‘Ja sam kao najbolji glumac tamošnjeg  festivala “Prefrigani zgrebaš” proglašen 2019. godine, kada je bilo u konkurenciji 17 skupina iz Slovenije i Mađarske (Mađari slovenskog porijekla), a 2020. godine Aleksandra je proglašena najboljom glumicom. Do prošle 2022. godine bili smo jedini predstavnici Hrvatske na tom festivalu. Od onda suradnja traje i svake su godine gosti u Pribislavcu na dramskim susretima. Prošle godine društvo iz Pečarovaca mojim posredovanjem započinje suradnju sa Sračincom i Gornjim Kraljevcom, a od ove godine i s Krapinom, Lepoglavom za čije društvo ja također nastupam i Sv. Križom Začretjem – ‘rekao je za kraj….

A kako još dugo i gdje ?

– Dok me entuzijazam i glumačke noge budu nosile – kaže.

Franjo, pale tvoj želje na plodno tlo!

Četiri, pet godina možda se ne čini mnogo u dvadesetima, ali kad nam toliko fali do mirovine, beskrajno su duge.

Platforma Umirovljenici zajedno predložila je da se u godine staža ubroje i godine redovitog studiranja obrazlažući takav prijedlog činjenicom da su visokoobrazovani zakinuti za dio mirovine jer teško da nakon studija i vremena potrebnog za pronalazak posla mogu u konačnici prikupiti 40 godina staža, koliko je potrebno za odlazak u zasluženu mirovinu.

Smatraju i da bi to bila jedna od mjera zadržavanja visokoobrazovanih mladih ljudi u Hrvatskoj i odmah zatim navode u kojim se sve zemljama Europske unije godine studija ubrajaju u radni staž. Ima tako kod nas ljudi koji prime informaciju kako god im odgovara pa je malo kroz svoje filtere provuku i plasiraju dalje uvjereni u neupitnu ispravnost vlastitog tumačenja.

Stipica zvani Pipa Student odmah je oduševljeno računao pa na svojih pedeset i dvije godine života pribrojao devet godina studiranja i zaključio da bi, ako još nešto staža otkupi, maltene sutra mogao u mirovinu. Nije Pipa Student ni za vrijeme studija Bog zna kako sjajno primao, selektirao i obrađivao podatke, a ni onih devet godina nije mu pomoglo da u konačnici diplomira. Međutim, toliko se dugo zadržao na studiju i još barem duplo toliko prepričavao anegdote da mu je trajno ostao taj status upisan u nadimak, jedan od onih nadimaka koji imaju i ime i prezime.

Džaba su mu tumačili da je to prijedlog, da nema šanse da to Vlada prihvati, ionako već ne zna otkud pare za penzije. Nije se Pipa Student dao uvjeriti ni da bi se tu računale godine redovnog studija, vjerojatno onoliko koliko studij, a ne nečija studiranja traju, a naročito je odbijao mogućnost da se to, sve da se i provede, vjerojatno ne bi odnosilo na ljude koji nisu završili fakultet. “Ne, ne, piše godine redovnog studiranja, evo vidi!”, pa je gurao ljudima pod nos otvorene portale s viješću o prijedlogu, ideji, klimavoj i upitnoj, ali za njega gotovoj stvari.

“Ja sam redovno studirao, upao na faks iz prve, to šta nisam završio, a Bože moj, nije moja greška. Recimo, moja rodica, ona je vanredno nešto završila, ono, upisala uz plaćanje, i sad ona recimo, po novome, ne bi to mogla, ovo šta ja mogu, ranije u penziju. Kužiš?” “Ama Pipa, to je samo prijedlog, sve da to nekada i bude, ti ćeš dotad već otić‘ u mirovinu”, govorili su mu. “A onda će mi se dodat‘ ekstra”, neumoljiv je bio.

“Kako će ti se dodat‘ ekstra ako si već u mirovini?” “A čuj, u tom slučaju il‘ će mi se dodat‘ godine života il‘ neka lova. Nešto mora.” S Pipom Studentom ne da se raspravljati. Tko ima živaca, može eventualno slušati i pitati se kakvim se to Pipa Student mehanizmima služi pa uvijek uspije sve protumačiti savršeno nelogično. Ali lako za Pipu Studenta, nego ima li što ozbiljnije nelogično u tom prijedlogu? Naravno da se ne bi računalo koliko je godina kome trebalo do diplome nego propisane godine studija, onoliko koliko piše da studij traje.

Platforma Umirovljenici zajedno nadalje navodi da visokoobrazovani teško prikupe onoliko staža koliko prikupe niže obrazovani, pa im je zato i niža mirovina, ali mnogi poslovi sa srednjom stručnom spremom su slabije plaćeni, pa je manja i mirovina. Naravno da nema garancije da ćete s diplomom imati veću plaću nego bez nje, iako to u državnim institucijama uglavnom i jeste tako, niti su svi ljudi koji nisu nakon srednje škole upisali fakultet odmah našli posao. Ili su ga možda i našli pa uz rad upisali studij. Trebaju li se njima te godine računati duplo?

Lijepa je to i poticajna ideja, meni je, evo, isto zagolicala maštu, skoro kao i Pipi Studentu, ali ima u njoj zrnce elitizma i privilegiranosti. To što netko nije bio u mogućnosti upisati ili završiti fakultet ne znači niti da se odmah zaposlio niti da je bio prijavljen ako se i zaposlio, ne znači niti da će, u konačnici, sakupiti više godina radnog staža, a bogme niti da će imati veću mirovinu. Matematika je u ovom slučaju kompliciranija od života samog.

Čitatelji Jutarnjeg lista koji su sudjelovali u anketi gotovo su jednoglasni u odnosu na ovo pitanje. Malo tko od njih misli da bi trebalo propustiti priliku za što raniji odlazak u mirovinu – samo njih 19 posto. – piše Jutarnji list.

Po provedenom postupku javne nabave izgradnja nerazvrstane ceste s parkiralištem okretištem i pješačkom površinom izvođač radova “Pavlic-asfalt-beton” d.o.o. Donji Kraljevec u Kotoribi izvodi radove na izgradnji  nerazvrstane ceste s parkiralištem, okretištem i pješačkom površinom uz zgradu nove općinske uprave s poslovnim prostorima uz samu željezničku prugu.

Iz Općine poručuju: „Mole se mještani da prilikom posjete lokalnoj tržnici u Kotoribi,  ukoliko je moguće, ne koriste navedenu cestu za promet osobnih automobila, a za pješački promet koriste suprotnu stranu zgrade općinske uprave gdje je omogućen pješački promet bez opasnosti. Vezano uz navedene radove, koji će se nastaviti i ispred same zgrade, molimo za razumijevanje te strpljenje u prometu u narednom periodu izvođenja radova.”