Prošlog tjedna u Varaždinu, u Kuli stražarnici, otvorena je izložba skulptura pod nazivom „Poetika divljine“ akademskog kipara Ivana Mladenovića, koja se može pogledati do 8. ožujka 2025. godine.

Ivan Mladenović (34) akademski kipar iz Varaždina, motivaciju za izradu ovih skulptura dobio je u prirodi, na svakodnevnom putovanju autom uz rijeku Dravu, od Varaždina do Donjeg Međimurja, gdje radi. Ivan je naime profesor likovne kulture u Osnovnoj školi Draškovec i Osnovnoj školi Donji Kraljevec. Bez prethodne skice, izradio je fenomenalne kamene skulpture ptica, sisavaca i gmazova!

Izložbu, na kojoj je izloženo 9 od 14 njegovih skulptura iz tog opusa, otvorilo je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Varaždin, a predgovor izložbi napisao je Srećko Lebinec, koji je, među ostalim, napisao:

„Prožimanje krajolika, divljih životinja koje ga nastanjuju i dolomita iz kojeg su zahvaljujući kiparovom porivu i umijeću izrasle, koncepcijski su sjajno zamišljene i sve to izložbu skulptura „Poetika divljine“ Ivana Mladenovića čini fascinantnom ne samo u lokalnim, ili u Hrvatskim, već i u internacionalnim okvirima“.

Skulpture su izrađene od kamena dolomita manjih dimenzija, a o tome i izboru kamena, Mladenović je napisao:

– Ideja mi je bila da na neki način ovjekovječim životinje „našeg kraja“ i mojeg puta od doma prema poslu pored kanala rijeke Drave… Bila je to impresija, doživljaj osobnog iskustva na mojem putovanju kroz prirodu, te na taj način, samim doživljajem životinje su prenesene u kamen, bez razvijanja prethodnih skica i uz pomoć fotografija radi lakšeg prenašanja motiva u kamen dolomit (vapnenačka stijena).

Ivan je tražio kamen koji će svojom strukturom i bojom podsjećati na životinjsko perje, dlaku, ljuske i kožu.

– Kako bih mogao to postići otišao sam tražiti kamen u prirodi iz koje je zapravo i potekao moj doživljaj životinja kao divljih bića. Otišao sam tražiti različite vrste kamena po kamenolomu u Beli, Kalniku i Paki pored potoka, te dobavio kamen iz Očure i Velebita. Tražio sam kamen za svaki doživljaj jedne ili više životinja, kako bi sam oblik i karakter kamena bio približan obliku određene životinje koja se naknadno izradila – opisao je.

Ivanu je posebno u sjećanju ostao njegov prvi susret s čagljem, a zatim s lisicom:

– Prvi susret bio je sa čagljem, prije dvije godine u šumi pored rijeke Drave koji je bio tri metra od mene kada sam naletio na njega te me samo gledao svojim očima. Mislio sam da je pas te sam mu davao hranu, ali nije bio nikakvog pomaka s njegove strane, te sam se udaljio, a on je otišao na svoju stranu. Tek sam kasnije shvatio da je to bio čagalj…

Tokom jedne večeri kada sam se vraćao iz grada, iz šume u kojoj inače šećem psa, izašla je lisica i prošla pored mene i pogledala me i ja sam nju pogledao, vidio sam da je nezainteresirana za mene, te je produžila dalje, a ja nastavio koracima u svojem smjeru… Prema putu do posla na međimurskoj strani prema Donjem Međimurju, gotovo svaki put vidio sam jastreba škanjca kako leti ili stoji na drvetu ili prometnom znaku, a ujedno sam imao sreću vidjeti ga kako lebdi nad rijekom Dravom i strmoglavljuje se prema plijenu.