U nedjelju, 10. svibnja 2026. godine, na Šestu vazmenu nedjelju i Majčin dan, u župnoj crkvi u Svetom Jurju u Trnju svečano je proslavljena prva sveta pričest. Trideset i troje ovogodišnjih prvopričesnika prvi je put pristupilo stolu Gospodnjemu i primilo Isusa u sakramentu Euharistije.
U ozračju radosti, zahvalnosti i obiteljske blizine, slavlje je okupilo prvopričesnike, njihove roditelje, bake i djedove, kumove, rodbinu, prijatelje i brojne župljane. Bio je to dan u kojem se najvažnije nije događalo samo izvana, u svečanosti, pjesmi i lijepim znakovima, nego u srcima djece koja su prvi put primila Krista u svetoj pričesti.
U homiliji je župnik, polazeći od Isusovih riječi: “Neću vas ostaviti kao siročad”, djeci približio otajstvo Euharistije kao dar Isusove blizine, ljubavi i snage. Naglasio je da sveta pričest nije nagrada za savršene, nego Isusov dar onima koji ga trebaju na putu dobrote, istine, opraštanja i ljubavi. Roditeljima je, s poštovanjem prema njihovu pozivu i različitim životnim putovima, upućen poticaj da djecu nakon ovoga dana ne ostave samu na putu dobra: jer dijete ne može rasti samo od stvari, uspjeha, ekrana i obaveza, nego treba tišinu, povjerenje, istinu, oproštenje, granicu, dobrotu i odrasle koji mu životom pokazuju da se čovjek uvijek može vratiti Bogu i dobru.
Nakon homilije uslijedila je obnova krsnih obećanja. Pred uskrsnom svijećom prvopričesnici su se prisjetili svjetla koje su na dan njihova krštenja za njih primili roditelji i kumovi. Sada su, prvi put sami i svjesno, pred Bogom, roditeljima i župnom zajednicom, obnovili vjeru u kojoj su kršteni.
Posebna zahvala upućena je roditeljima koji su svoju djecu doveli do ovoga svetog trenutka, vjeroučiteljici Valeriji Štampar i kantoru Nenadu Glavaku, koji su ih pripremali za slavlje, kao i svima koji su na bilo koji način pridonijeli ljepoti ovoga dana: uređenjem crkve, organizacijom, pjevanjem, sabranošću i tihom službom koju možda ne vide svi, ali je Bog vidi.
Budući da je slavlje prve svete pričesti i ove godine bilo na Majčin dan, na kraju mise posebna je zahvalnost izrečena svim majkama za život, nježnost, brigu, strpljenje i ljubav kojom nose svoju djecu. Nakon završnog blagoslova prvopričesnici su svojim mamama izrekli posebnu zahvalu.
Neka ovaj dan našim prvopričesnicima ostane ne samo kao lijepa uspomena, nego kao početak dubljega prijateljstva s Isusom. Neka ih Gospodin, kojega su prvi put primili u svetoj pričesti, prati na putu života, a njihove obitelji učvrsti u vjeri, nadi, oproštenju i ljubavi.
