Tko su hostese, koje su u nedjelju u roznim kombinacijama na sebi, plijenile pozornost na 20. međunarodnom reliju starih traktora, koji je vožen u krugu: od Svetog Urbana, preko Prekope, do središta Svetog Urbana.

Među stotinjak traktora, više od dvjesto traktorista i suvozača, one su se posebno isticale svojim veseljem, smijehom, stylingom i nevjerojatnom simpatičnošću. Mnogi su pomislili da su to “neke Švabice zalutale u Međimurje”, ali na kraju se ispostavilo da su to “domaće puce”.

Da, riječ je mladoj, ali živahnoj Izabeli Ladič (25) iz Črečana, koja je bila pokretačica akcije, te njezinoj majci Spomenki, koja je spremno slijedila kćerku. Izabela i Spomenka su vinogradarke, a svaka ima vinograd u Svetom Urbanu. Spomenka obrađuje svoj sa suprugom Marinkom, a Izabela s dečkom Filipom Novakom iz Dunjkovca i proizvode nadaleko poznati sivi pinot.

Izabela je izuzetno aktivna mlada žena, završila je Fakultet informatike i organizacije u Varaždinu, a zajedno s Filipom su članovi vatrogasnih društava, imaju puno prijatelja i prijateljica, rado su viđeni u svakom društvu.

Dok su se one zabavljale na stajankama relija u vinarijama Knehtl-Medenjak, Kovač i Preiner, otac i suprug Marinko upravljao je oldtimer traktorom, a suvozač mu je bio budući zet Filip.

Svoj završni nastup Izabela i Spomenka imale su pod šatorom na velikoj veselici u središtu Svetog Urbana, kada su ih zabavljali veseli tamburaši sastava “Podrumari”.

Već smišljaju nove kostime za iduću veselicu na Martinje uz poznatu uzrečicu: živi život i uživaj!

Svaka čast i sretno!

Jelena Novak (74), umirovljenica iz Domašinca, uzgaja rajčicu već 40 godina. Svoje rajčice je godinama u velikim količinama kuhala, radila sos, ajvare te dijelila prijateljima. No, velika tuča ovog ljeta koja je zadesila Domašinec potukla je većinu stabiljka rajčice te ih je preživjelo svega nekoliko. Ova dva velika, sočna ‘paradajza’, kapitalaca koji zajedno imaju gotovo 1,5 kilograma, jedni su od njih.

– Srećom, spasila sam ih na vrijeme. Pobrala sam ih ranije da se zriju i da ih sačuvam za sjeme. Već 40 godina u uzgoju paradajza koristim isključivo svoje sjeme. Uzgajam razne vrste rajčice: američki, volovsko srce, volovsko oko, cherry, žuti, žuto-zeleni s trakicama i dr. – kaže Jelena, Opisala je i postupak spremanja sjemena i sadnju:

– Sjeme se procijedi u cjedilu i ispere te ocijedi. Zatim se stavi sušiti na karton i kad se posuši, sjeme ostružem, spremim u vrećice i na svaku napišem koja je vrsta paradajza i koje godište. Na proljeće sadim sjeme u čašice od jogurta i također označim koje je koje da ne zaboravim i ne pomiješam sorte. Flanci se, radi mraza, na vrt ne smiju saditi prije 15. svibnja!

Dodala je i kako njezini susjedi imaju krave, što je dobra okolnost jer joj daju stajski gnoj, s kojim svake jeseni pognoji zemlju prije oranja.

– Na proljeće prije frezanja stavim i malo umjetnog gnojiva, tek toliko, ali ništa ne može zamijeniti stajski gnoj, on je najbolji za paradajz! – istaknula je Jelena.

Ove godine, osim tuče, velik problem, kao i za mnoge, predstavljala je i plamenjača, no manja količina rajčice, dovoljna za potrebe nje i njezine obitelji, uspjela je u malenom plasteniku kojeg također ima.

– Posadila sam oko 40 flanci paradajza, no tuča ih je uništila. Tuča mi je potukla i krastavce, papriku, tikve, mak… puno toga! – rekla je Jelena, koja inače uz rajčicu uzgaja i sve moguće povrće, nema čega nema.

U tome joj je do nedavno puno pomagala i majka od 93 godine, koja zbog zdravstvenih razloga više ne može sudjelovati u brizi oko povrća, kao i suprug Matija (78), koji ujutro čim se probudi ide na vrt.

– On uklanja puževe, zaljeva, freza, a po potrebi i pljevi. Iako je sadnja i plijevljenje moja briga. Paradajz bi, zbog vremenskih neprilika, bilo najbolje držati pod natkrivenim. Ne mora to biti plastenik, bitno da je natkriven i da kiša (i tuča) ne pada po njemu te da je zaštićen sa sjeverne strane te otvoren za sunčevu svjetlost – kaže Jelena.

Jelena je svakako primjer da se uz dovoljno volje i truda povrće uspješno može uzgojiti i kod kuće. Ubrati takve plodove, posebno one koje sami uzgojite od sjemena, najveće je zadovoljstvo za one koji u tome uspiju! Bravo!