Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje najavio je da će jednokratno novčano primanje doplatka za djecu radi ublažavanja posljedica porasta cijena energenata isplatiti 19. listopada za 111 213 korisnika, javlja Poslovni dnevnik.
Jednokratno novčano primanje bit ću uplaćeno za ukupno 214 342 djece, i za to je osigurano 10.769.850 eura iz Državnog proračuna, kaže HZMO.
Po 50 EUR dobit će 48 781 dijete, doplatak od 100 EUR primit će 68 928 djece , a po 150 EUR 58 854 djece. Doplatak od po 200 EUR primit će 22 532 djece, a doplatak od 300 EUR 15 247 djece.
Vrtićka skupina “Mrkvice” iz Nedelišća danas je donirala didaktičke igračke Udruzi za autizam “Pogled”. U procesu suočavanja s mnogim izazovima koje autizam može postaviti pred ovu posebnu skupinu mladih ljudi, didaktičke igračke postale su neprocjenjiv alat u postizanju boljih rezultata u rehabilitacijskom radu.
Ova nesebična akcija odvijala se u sklopu humanitarne akcije “Djeca za djecu”, čiji je cilj unijeti vedrinu i osmijeh na dječja lica.
Udruga “Pogled”, koja se već 15 godina predano brine o djeci i mladima s autizmom, okuplja preko osamdeset korisnika u dobi od 2,5 do 22 godine. Njihova misija proteže se od pružanja podrške najmlađima tijekom vrtićkog doba, pa sve do podrške u tranziciji u mladenačku dob.
Jedan od ključnih čimbenika podrške Udruzi “Pogled” dolazi od Općine Nedelišće, koju članovi Udruge smatraju svojim partnerom u promicanju svoje plemenite svrhe.
Ova uspješna suradnja s općinskim tijelima omogućila je Udruzi kontinuirano djelovanje i pružanje potrebne podrške djeci i mladima s autizmom. Udruga je također iskazala duboku zahvalnost Dječjem vrtiću “Zvončić” iz Nedelišća za njihovu neizmjernu potporu.
Ova nesebična donacija koju je skupina “Mrkvice” dostavila Udruzi za autizam “Pogled” predstavlja drugi značajan korak u okviru humanitarne akcije “Djeca za djecu”, u kojoj je uz vrtić sudjelovala i Osnovna škola Nedelišće.
Prva donacija ove hvalevrijedne akcije bila je upućena Odjelu pedijatrije Županijskog bolničkog Čakovec, čime su djeca za djecu stvorila ljepši svijet ispunjen solidarnošću i empatijom.
N1 donosi vremensku prognozu meteorologinje Tee Blažević.
Vedro je jutros u mnogim predjelima, no ima lokalno umjerene do povećane naoblake i magle. Iz Hrvatskog autokluba ističu kako magla smanjuje vidljivost na cestama u unutrašnjosti. Vozači, budite ne oprezu!
U nastavku srijede treba računati na porast naoblake s jugozapada, jačat će jugo, a onda kasnije poslijepodne i navečer, kiša će zahvatiti područje duž Jadrana i u uz Jadran.
Četvrtak će isto biti nestabilan, uz jako i vrlo jako jugo, ali i česte kišu i pljuskove, uglavnom duž Jadrana i u područjima uz Jadrana. Pritom na sjevernom Jadranu može biti obilnijih pljuskova praćenih grmljavinom.
Drugi dio tjedna donosi osjetno zatopljenje, temperature će uz južinu porasti za više od deset stupnjeva.
Nestabilno će biti i tijekom petka i u danima vikenda. Oborine će biti u većini predjela. U noći na subotu i osobito tijekom subote treba računati na lokalno izraženije pljuskove praćene grmljavinom, osobito duž Jadrana i u područjima uz Jadran, gdje još i tijekom nedjelje ujutro može biti obilnije oborine.
Čini se da niti novi tjedan ne donosi stabilizaciju vremena.
Narodna poslovica kaže da jabuka ne pada daleko od stabla, a to potvrđuje i primjer oca i sina, Nebojše i Nikole Božića. Nekadašnji glazbenik i poduzetnik, Nebojša Božić danas vodi poznatu “Marijinu hižu” u Robadju, podno Mađerkinog brega (Općina Štrigova), u kojoj brojnim gostima, uz domaća vina, nudi i niz mesnih finota, pogotovo ona spremljena na roštilju i u kotliću.
Njegovim stopama pošao je i sin Nikola, koji je vlasnik i glavni chef nadaleko poznate “Đurine hiže” u Varaždinskim Toplicama. Upravo njemu ovih dana je pružena čast da vodi radionicu za studente u veleučilištu Aspera u Splitu. Naravno, zajedno s njim bio je i otac Nebojša.
U dvodnevnoj radionici Nikola Božić, studente treće godine gastronomije uveo je u sve tajne mesa. Prvi dan je na programu radionice bila izrada burgera i pulled porka, a drugi dan su na programu bili staekovi koji su posebna opsesija i ljubav chefa Božića. Steakovi u njegovom restoranu među najboljima su u Hrvatskoj te se poslužuje najbolja kvaliteta mesa, a na istim steakovima su učili i studenti Aspire.
Nebojša Božić
Nikola Božić
Uz samo meso studenti su izradili i sve potrebno kako bi jela bila potpuna. Uz burgere se savršeno stopio namaz od poriluka i umak od gljiva koji je samo dodatno naglasio kvalitetu mesa. Uz pulled pork studenti su uz asistenciju Nikole Božića izradili coleslaw salatu koja je klasik uz ovo jelo. Drugi dan su obilježili steakovi pa su se tako nizali najbolji komadu poput porterhouse steaka, bavette steaka i picanha steaka. Nikola Božić surađuje s Aspirom već neko vrijeme, a nakon dvije godine opet je posjetio našu adresu u Splitu.
– Užitak je znanje i strast prenositi mladima, tim više što u njima vidim iskru za bavljenje gastronomijom i glad za učenjem novih stvari – pohvalio je studente Nikola Božić.
U sklopu semestra „Kuhinje svijeta“ studenti su na ovoj radionici naučili kako najviše izvući iz svakog komada mesa te kako sačuvati sočnost mesa.
Uz takvog sina i ponosni otac Nebojša imao je što naučiti!
U subotu 21. listopada, 2023. na području Općina Selnica i Sv. Martin na Muri, od naselja Toplice Sveti Martin do naselja Bukovec, na dijelu županijskih cesta ŽC20002, ŽC20083 i nerazvrstanih cesta, u dužini od 3800m (od Sportska ulica k.br. 19 do naselja Bukovec k.br. 17), Auto klub „ČETIRI RIJEKE“ organizirati će testne auto rally vožnje.
Temeljem odobrenja Policijske uprave međimurske i suglasnosti Županijske uprave za ceste Međimurske županije, navedena prometnica biti će taj dan zatvorena za sav javni promet od 9:00 do 18:00 sati.
Iz Općine Selnica mole sve mještane za razumijevanje i podršku, te suradnju u vidu pridržavanja sigurnosnih preporuka organizatora.
Za sva pitanja mještani se mogu obratiti organizatoru putem e-maila na [email protected] ili na brojeve telefona 099/2222-878 ili 099/2288-110.
Mjesec dana života stane u jedan ruksak! U to su se uvjerili Josip (zvan Jozo) (62) i Otlija (55) Naranđa iz Preloga, bračni par i dugogodišnji planinari, koji su nedavno ostvarili svoj san i otišli na svoje putovanje života – oko 800 kilometara dug Put sv. Jakoba – Camino, tzv. Francusku rutu, od Saint Jean Pied de Porta u Francuskoj do Santiaga de Compostele u Španjolskoj.
U ruksak su spremili samo najosnovnije stvari i u 29 dana, od 29. kolovoza do 26. rujna 2023. godina, pješice prošli ovu svoju, svakako najveću pustolovinu života!
Svaki dan pješačili su oko 30 km, kroz niz pokrajina uz raznoliku, prekrasnu prirodu, od čarobnih šuma i zelenila do pjeskovitih pustoši i ravnica, te klimatske uvjete koji se mijenjaju u trenu, uključujući i četiri planinska lanca te nekoliko prekrasnih, velikih gradova, poput Burgosa i Leona. Bilo je to, opisuju, istovremeno i jako zahtjevno i olakšavajuće. Naporno, ali očaravajuće!
KAKO SU SE ODLUČILI ZA OVO PUTOVANJE?
Pitali smo ih kako su se odlučili za ovo putovanje, koje svakako ne može proći svatko jer potrebna je velika volja i upornost! O ovom putovanju, otkrili su Jozo i Otilija, razmišljali su već posljednjih deset godina, no jednostavno se prije nisu posložili svi uvjeti za njegovu realizaciju, jer treba ostaviti sve, i posao (on je fotograf, a ona shiatsu terapeut) i obiteljske obveze (imaju tri kćeri i dvoje unučadi) na mjesec dana, što nije jednostavno, ali je, nakon toliko godina, ipak ispalo izvedivo.
– Ovom pustolovinom htjeli smo se odmaknuti od svakodnevice i sagledati život drugim očima. Ovo je put na kojem se pročistiš, i emocionalno i fizički. Tu si kao u balonu, izoliran od današnjeg načina života i sve se svede na jednostavnost. Kad se vratiš, imaš osjećaj da ti je glava prazna, čista i bistrija nego ikad. Doživiš veliku promjenu, neke stvari gledaš potpuno drukčije – rekla je Otilija, a Jozo je dodao:
– Bit je da shvatiš koliko ti zapravo malo treba, jer mjesec dana života zapravo stane u jedan ruksak!
SVE SU NOSILI NA LEĐIMA I SVAKI DAN PRALI VEŠ
Zaista, svaki je nosio ruksak sa samo najosnovnijom opremom (nekoliko majica, čarapa, donji veš, kratke i duge hlače, jaknu, kabanicu, vreću za spavanje i pribor za prvu pomoć). Josipov je težio 11,5 kg, a Otilijin 8,5 kg. Plus voda i hrana.
– Preporučuje se nositi maksimalno 10-15 posto više od vlastite težine, što manje, to bolje. Spavali smo i večerali u tzv. alberqueima, to su objekti pretežito od obiteljskih OPG-a, nešto slično planinarskim domovima, samo potpuno uređenim, a čistoća i higijena su na visokoj razini. Većina ih nudi i obroke. Spavanje se po osobi naplaćuje od 10 do 15 eura dnevno, a za jedan par za ovakvu postolovinu potrebno je oko 100 eura dnevno – opisao je Jozo.
Alberque, gdje su noćili
U alberqueima se nalaze i perilice i sušilice veša! A tempo je bio ovakav: ustajanje oko 5.30 do 6 sati, kretanje do 6.30 i hodanje do 16, 16.30, zatim smještaj u alberque, tuširanje i pranje veša, večera i odlazak na spavanje do 21 sat, kako bi se uspio odmoriti i naspavati za sljedeći, isti takav dan.
– Riječ je o spavaonicama za više ljudi, često s krevetima na kat, te zajedničkim kupaonicama. Dobiješ jednokratnu posteljinu, ali nosili smo sa sobom vreće za spavanje u kojima smo spavali. Preko dana poneseš nešto hrane u ruksaku, a putem je sve puno divljih kupina, grožđa, smokava, kruška, jabuka… pa uživaš u plodovima prirode! Sve je to posađeno baš za hodočasnike, tzv. Peregrinose, a u svakom mjestu nalaze se i fontane s pitkom vodom – objasnila je Otlija.
UPOZNALI SU PUNO DRUGIH HODAČA
Jozo i Otilija putovali su sami, no putem su upoznali mnoštvo drugih hodača, otvorena srca, nasmiješene i uvijek spremne pružiti pomoć, čak i kad je ne tražiš.
– Tamo dobiješ povjerenje u ljude, ako ti nedostaje nešto od opreme ili trebaš pomoć, svatko će ju ponuditi! Interesantno je kako se svi pozdravljaju, a nepoznati ljudi ti plješću i bodre te –rekla je Otilija i dodala:
– Upoznali smo puno ljudi: Francuza, Španjolaca, Indonežana, Australaca, Talijana, Slovenaca, Amerikanaca… Tamo hodaju ljudi svih nacionalnosti i dobi, pješaci, biciklisti, čak i slijepe osobe te osobe s invaliditetom na štakama ili u kolicima, dok im svi uskaču u pomoć… Neki dolaze zbog religioznih razloga, neki zbog spiritualnih, neki zbog sportskih. I svi se pozdravljaju s „Buen Camino!“ („Sretan put!“).
Najviše ih dolazi u razdoblju od 1. travnja do 1. listopada jer je zimi zbog visokog snijega teško proći planinske dijelove. Put je vrlo dobro označen žutom strelicom i Jakobovom školjkom, staze su uređene.
4 DANA BILI SAMO TURISTI
Do tamo su stigli avionom, a prilikom dolaska, dva dana proveli su turistički u Barceloni i Pamploni, a pri povratku dva dana u Santiagu. Tako da je njihovo putovanje sve skupa trajalo 5 tjedana.
– Možda da smo uzeli 10 dana više kako bismo imali vremena za razgled većih gradova… ali zato smo planirali da u veće gradove dođemo do 12/13 sati, kako bismo stigli što više vidjeti. Iako je 7-10 dana padala kiša, imali smo i puno sunčanih dana – rekli su.
REAKCIJE PRIJATELJA I RODBINE?
Ima ih, kažu, koji vele da to ne bi propješačili ni za što na svijetu, dok im se drugi dive i čestitaju im. U svakom slučaju, naglašavaju – ovo je nešto što činiš zbog sebe, ne zbog drugih!
Pitali smo ih koji su im dijelovi ostali u najboljem sjećanju, a što im je bilo najteže na ovom očigledno zahtjevnom fizičkom putovanju.
PREKRASNA PRIRODA NA SVAKOM KORAKU…
– Priroda kroz pokrajine koje prolazite, od kojih svaka ima svojih čari, i arhitektura u velikim gradovima je prekrasna! Primjerice, vinorodna Rioja, izazovna Meseta nalik na pustinju, gdje sunce prži i 35 je stupnjeva ili pada kiša, prekrasna Galicija na kraju puta, puna mističnih šuma i čarobne prirode – opisala je Otilija.
Taman kad smo pomislili da bismo i sami rado otisnuli se na takvu pustolovinu, dolazi i ono manje ljepše.
…I ŽULJEVI I UPALE TETIVA
– Ovo putovanje je fizički zahtjevno, jer tijelo nije naviklo hodati svakodnevno tako puno, dobiješ i žuljeve i upalu tetiva… Četvrti ili pet dan doživjeli smo poplavu zbog jakih kiša, voda nam je ponekad bila i do iznad koljena! Čak smo dobili temperaturu, Joso 39,2, no popiješ tablete i hodaš dalje, hodali smo svih 29 dana bez prekida – objasnila je Otilija.
Dodala je kako su jednom prilikom bili zabrinuti zbog Josipovog zdravlja i temperature, te sreli jedan stariji bračni par koji je osjetio da im treba podrška. Žena je stala i zapjevala im neku španjolsku pjesmu, što im je dalo energiju i podršku da idu dalje.
– Ima izrekla: „Camino provides“ – „Camino ti sve daje“ i to je istina! – rekla je Otlija.
Spomenimo i da su tijekom putovanja smršavili 5-6 kg. No, osim fizičkih tegoba te teškoća s tamo zaista nepredvidivim vremenskim uvjetima, Otilija i Jozo su puno, puno više dobili – ne samo mnogobrojne žigove koje putem sakupljaš, kao i certifikat o prijeđenom putu na kraju, za uspomenu, već i totalni životni reset.
– Samo ovo iskustvo je ono najbolje što dobiješ! – rekla je Otilija i dodala kako su prvih tjedan dana nakon povratka još hodali noću u postelji.
– Ujutro ustaneš i prisjećaš se stalno tih događanja i putovanja, pa odeš i pogledaš gdje se dogodilo to i to… Napravilo smo oko 5000 fotografija i u glavi nosimo nezaboravne uspomene! – dodao je Jozo.
Jozo i Otilija više nikad neće biti isti. A Međimurje je bogatije za dva pustolova kojima se možemo samo diviti, i poželjeti isto… Hvala Jozo i Otilija na razgovoru i čestitamo vam od srca!
U subotu, 14. listopada, se u u Svetom Martinu na Muri održao pravi, mali Oktoberfest. Na veliku feštu kod Skelarske kuće došli su mnogi ljubitelji dobrog piva i ukusne hrane.
Za glazbu i ples do ranog jutra je bila zadužena grupa New Casino. Pilo se Karlovačko pivo, a Catering Grubič se pobrinuo za sočno pečeno meso.
Gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini upriličila je u svom uredu prijem za Rina Meglu, poznatog čakovečkog stolnotenisača koji je na Svjetskom prvenstvu za oboljele od Parkinsonove bolesti u austrijskom Welsu osvojio prvo mjesto u svojoj kategoriji.
Gradonačelnica mu je čestitala na uspjehu, a čestitkama su se pritom pridružili i njegovi bivši kolege. Naime, Megla je u mirovinu otišao prije nekoliko godina, i to iz čakovečkog Komunalnog redarstva u kojem je godinama radio.
Rino Megla natjecao se u kategoriji 3, odigrao je 13 mečeva te u svima pobijedio, izgubivši samo jedan gem i to u početnoj fazi natjecanja. Otkrio je gradonačelnici kako je na Svjetskom prvenstvu sudjelovalo više od 300 natjecatelja iz 25 zemalja Europe, Južne i Sjeverne Amerike te Azije. Na prvenstvu koje je održano 4. put, Rino Megla je debitirao te pomeo konkurenciju. Osim njega, boje naše zemlje branili su i natjecatelji iz Zagreba i Koprivnice.
Kako je rekao, sudjelovalo je mnogo kvalitetnih igrača, a o veličini prvenstva govori i činjenica da se igralo na čak 48 stolova istovremeno. Natjecatelji su rangirani prema stupnju bolesti te vremenu treniranja. Zahvaljujući osvojenom prvom mjestu u svojoj kategoriji, Megla će se za najsjajnije odličje na sljedećem Svjetskom prvenstvu boriti u višoj kategoriji.
Rino Megla, dugogodišnji je član STK „Putjane“ iz Čakovca, koji unatoč bolesti i mirovini još uvijek gotovo svakog dana trenira. Njegov odlazak na Svjetsko prvenstvo financijski su pored Grada Čakovca pomogli i Međimurska županija, Međimurje-plin te tvrtka Pegaz.
Hrvatski lovački savez i Hrvatski kinološki savez organizirali su XIV. Lovonokinološki kup „Sveti Hubert“ i Državno prvenstvo engleskih i kontinentalnih ptičara. Otvorenje je održano kod Društvenog doma u Rugvici.
Nakon 13 godina održana su u zajedničkoj organizaciji natjecanja čija dva najbolja predstavnika odlaze na svjetsko prvenstvo koje se od 20. do 22. listopada održava u Slovačkoj.
Nakon natjecanja po baterijama u baraž su se plasirali iz prve baterija Viktor Marinković iz Lovačkog saveza županije Splitsko-dalmatinske, iz druge baterije Stjepan Tomašek iz Lovačkog saveza Međimurske županije, iz treće Ivica Stulić iz Lovačkog saveza Zadarske županije, iz četvrte Mario Šubarić iz Lovačkog saveza Istarske županije, iz pete Vladimir Mirenić iz Lovačkog saveza Zagrebačke županije te iz šeste baterije Ivan Kovačević iz Lovačkog saveza županije Splitsko dalmatinske.
Na XIV. lovnokinološkom kupu „Sveti Hubert“ prvo mjesto u pojedinačnoj konkurenciji osvojio je Stjepan Tomašek (NjPK “DOLY VON GORDIBONAS“) iz Lovačkog saveza Međimurske županije, dok je ekipno ekipa međimurskih predstavnika bila 4., nastupali su još Višnjić Mario i Božidar Sokač, uz Miroslava Vlašića voditelja.
Na ovogodišnjem XIV. Lovnokinološkom kupu „Sveti Hubert“ nastupili su natjecatelji iz 16 lovačkih saveza županija.
Umijeće izrade črnih pisanica i običaj sestrenja i bratimljenja u Donjoj Dubravi novo su zaštićeno nematerijalno dobro iz Međimurske županije u registru Ministarstva kulture RH, šesnaesto po redu. Na današnjem predstavljanju u čakovečkoj Riznici Međimurja to je navelo direktora Turističke zajednice Međimurske županije Rudija Grulu na konstataciju kako se Međimurje može pohvaliti najvećim brojem zaštićenih kulturnih dobara u odnosu na broj stanovnika.
– To govori o entuzijazmu i ljubavi naših ljudi prema svojoj tradiciji i naslijeđu, ali i o sjajnom poslu koji odrađuje ekipa Muzeja Međimurja Čakovec i postava Riznice Međimurja. Mi kao Turistička zajednica nastaviti ćemo raditi na promociji ovog blaga širom svijeta, kao i kroz projekt Eko muzeja Međimurja, rekao je Grula s uvjerenjem da će sve to pridonijeti još boljim turističkim rezultatima našeg kraja.
Črne pisanice izrađuju se batik tehnikom, odnosno nanošenjem voska, s tipičnim cvjetnim motivima.
Nositeljica ove vještine u našem kraju Biserka Vučenik samo je u protekle dvije godine održala 68 radionica izrade črnih pisanica koje je pohodilo više od tisuću sudionika.
– Puno mi znači i baš sam sretna što će se isplatiti sav taj trud kojeg smo godinama ulagali, jer će i drugi nastaviti ovu tradicionalnu vještinu. Trenutno u Međimurju ima tridesetak žena koje u potpunosti poznaju cijeli ovaj proces, a vjerujem da će se sada sve ovo podići na viš nivo i uključiti još više ljudi. Za razliku od nekih drugih tradicionalnih vještina u našem kraju koje se mogu provoditi tijekom cijele godine, izrada pisanica je sezonskog karaktera zato što se odvija uoči Uskrsa, pa ovaj običaj nije bilo lako sačuvati od zaborava, istaknula je Biserka Vučenik koja je u proteklih 25 godina ukrasila nekoliko tisuća črnih pisanica. Uz nju su nositelji ove vještine i Marko Vučenik, te KUD „Seljačka sloga“ iz Donje Dubrave“.
Ravnateljica Muzeja Međimurja Maša Hrustek Sobočan podsjetila je da se ova prezentacija održava na 20. godišnjicu usvajanja UNESC-ove Konvencije o nematerijalnoj baštini čovječanstva, a viša kustosica Janja Kovač zahvalila svima koji su pomogli uvrštenju ove vještine u Registar kulturnih dobara.
– Na inicijativu obitelji Vučenik iz Donje Dubrave, uz potporu tamošnjeg KUD-a i Muzeja Međimurja kandidaturu smo podnijeli još prije pet godina. Nakon dugotrajnog rada, opterećenog i epidemijom koronavirusa, Stručno povjerenstvo donijelo je pozitivno rješenje što je za nas veliko priznanje, ali i obveza da ovaj običaj sačuvamo i prenosimo ga dalje, naglasila Je Kovač.
Međimurski župan Matija Posavec rekao je kako su naša povijest, kulturna baština, tradicija i običaji važne sastavnice identiteta našega kraja koje treba pažljivo čuvati.
– Drago mi je što u ova vremena globalizacije i interneta postoje ljudi koji svoju ljubav i energiju ulažu u čuvanje naših običaja i tradicije. Pisanice su simbol novog života, ali i svega dobrog i pozitivnog u ljudima. Iako su već stoljećima prisutne globalno snažno su zastupljene i ovdje u našem kraju te je ponos svima nama Međimurcima što je upravo črna pisanica i s njom povezani običaji ušla na listu zaštićenog kulturnog dobra, poručio je župan Posavec.
