Dok se boćanje najčešće veže uz Dalmaciju i primorske krajeve, u našem Otoku ovaj je sport pronašao svoje mjesto zahvaljujući upornosti i entuzijazmu nekolicine zaljubljenika u boće. Već devet godina djeluje Boćarski klub ‘Otok’, koji danas okuplja desetak aktivnih članova, redovito nastupa na turnirima u Sloveniji, a organizira i vlastito međunarodno natjecanje.
‘Trener s iskustvom’
Uoči ovogodišnjeg turnira posjetili smo boćalište u Sportskom parku Otok, gdje smo razgovarali s Ivanom Borošem, čovjekom zahvaljujući kojem je boćanje stiglo u Otok, predsjednikom kluba Dejanom Rojkom te aktivnim igračima Perom Rojkom, Aleksandrom Milinovićem i Viktorom Božekom.
Klub od samog osnutka vodi predsjednik Dejan Rojko, dok je pokretač cijele priče Ivan Boroš, rođeni Otočanec koji već godinama živi u Sloveniji gdje je boćanje među najpopularnijim sportovima, pa je i stoga dobio ideju da ovaj sport približi i svom rodnom mjestu.
– Boćanjem se bavim više od 20 godina i već sam godinama aktivni sportaš – govori Boroš.
– U Sloveniji gotovo svako selo ima boćalište. Dugo sam razmišljao gdje bismo mogli napraviti teren u Otoku i pokrenuti boćanje i kod nas – prisjeća se.
Podršku za realizaciju ideje pronašli su u Gradu Prelogu, koji je pomogao u uređenju boćališta uz igralište NK Otoka. Tako je nastao prostor koji je danas okupljalište sportaša, rekreativaca i ljubitelja druženja. Iako ga članovi kluba često nazivaju trenerom, Boroš kroz smijeh odbacuje tu titulu. Ipak, upravo on prenosi svoje znanje mlađim generacijama i vodi brigu o sportskom dijelu kluba.
– Dobri su dečki, samo bi trebali malo više trenirati. Na terenu s kuglama, a ne na šanku – šali se Boroš.
Njegovi igrači potvrđuju da zna biti strog, no upravo ih je takav pristup doveo do brojnih uspjeha. Tijekom godina osvajali su turnire u Sloveniji i Hrvatskoj, a police klupskih prostorija pune su pehara, medalja i priznanja. Prošle godine osvojili su Međunarodni boćarski turnir u Otoku, bili su najbolji među konkurencijom koja svake godine postaje sve jača. U Rogaškoj Slatini su osvojili drugo mjesto, u Šentilju prvo, a vikendi su im tijekom sezone gotovo uvijek rezervirani za natjecanja.
– Nakon 20. kolovoza gotovo svaki vikend igramo u Sloveniji. Sezona traje sve do studenoga, kada počinje zimska liga i natjecanja se sele u dvorane – objašnjava Pero Rojko, jedan od aktivnih igrača.
Možda se na prvi pogled ne čini tako, no boćanje je prilično zahtjevan sport, traži koncentraciju, preciznost i fizičku spremu. Utakmice često traju satima, a igrači su neprestano u pokretu.
– Boćanje je veselje, ali i vrlo koristan sport. Zagrije se cijela muskulatura – ističe Boroš koji unatoč 82 godine starosti i dalje aktivno sudjeluje u svim aktivnostima kluba. Posebna pažnja posvećuje se i održavanju samog terena. Priprema boćališta zahtjevan je i dugotrajan posao, osobito uoči velikih natjecanja.
Naime, teren prekriva tanak sloj posebno pripremljenog pijeska, a na njemu ne smije ostati ni najmanji kamenčić koji bi mogao utjecati na kretanje boća. Upravo zato članovi kluba prije svakog turnira provode sate uređujući i pripremajući podlogu kako bi uvjeti za sve ekipe bili besprijekorni.
– Sve mora biti savršeno. Teren se uređuje danima prije turnira i tu nema prečaca – kažu članovi kluba.
Međunarodni boćarski turnir
Ove godine održava se četvrto službeno izdanje Međunarodnog boćarskog turnira, iako boćari u Otoku natjecanja organiziraju još od 2017. godine. Zahvaljujući proširenju kapaciteta, danas raspolažu s četiri terena na kojima mogu ugostiti čak 16 ekipa.
– Na turnir se prijavilo i dolazi čak 16 ekipa, i to čak 13 iz Slovenije, jedna iz Varaždina te naše dvije domaće ekipe – kaže Pero Rojko.
Turnir će se održati u subotu, 13. lipnja, u sklopu tradicionalnog Otočkog proščenja koje je vezano uz svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Početak natjecanja predviđen je za 9 sati, a posjetitelje očekuje i bogata ugostiteljska ponuda.
No, iza svake uspješne sportske priče stoje i ljudi koji često ostaju izvan reflektora. Jedna od njih je i Ljubica Kalšan koja već gotovo deset godina brine o prostorijama NK Otoka i okolišu sportskog parka. Redovito održava klupske prostorije, priprema dresove za utakmice, prati sportska događanja te je stalna podrška igračima i članovima kluba.
Uz pomoć svoje obitelji sudjeluje u brojnim poslovima, od održavanja doma do košnje igrališta i uređenja okoliša. Njezin trud i predanost neizostavan su dio svakodnevice sportskog života u Otoku.
A upravo zahvaljujući takvim ljudima, kao i entuzijastima poput Ivana Boroša i njegovih boćara, sport koji nije tradicionalno vezan uz Međimurje pronašao je svoje mjesto u Otoku. Danas taj mali klub s velikim srcem uspješno predstavlja svoje mjesto na turnirima diljem Slovenije i Hrvatske, dok istodobno gradi temelje za razvoj boćanja u Međimurju. Možda jednog dana i za međimursku boćarsku ligu o kojoj njegovi članovi već godinama sanjaju.
