Iz Zajednice braniteljskih udruga ratnih postrojbi MŽ – Branitelji zajedno stiglo nam je pisano priopćenje (poslao predsjednik Željko Tomašić), u vezi proslave 6. travnja 1945., Dana oslobođenja Međimurja.
“Povodom obilježavanja 80. obljetnice oslobođenja Međimurja 1945. godine, koje je organizirala Međimurska županija, nalazimo za potrebnim upozoriti javnost na buđenje aveti totalitarnih režima.
Zabrinjava što svojim manipulacijama i lažima ljudi koji su bili na značajnim mjestima u totalitarnom režimu uspijevaju privući mlade ljudi, koji nemaju istinite informacije o zbivanjima iz toga vremena, te im se plasira iskrivljena slika međimurske i hrvatske povijesti i to čak od ljudi koji nose znanstvene titule.
Cijeloj toj sviti nije na srcu Hrvatska, već nešto sasvim drugo, totalitarno i nezamislivo u suvremenim demokratskim tijekovima.
Kosti nevinih žrtava cvile pod zemljom, zbog veličanja njihovih krvnika. U Međimurju nikada nije bilo niti ustaša, niti partizana. Bilo je avanturista koji su se sakrili među partizane, a jako malo onih koji su im pristupili iz političkog uvjerenja. Tek po oslobođenju Međimurja od strane postrojbi Crvene armije, partizani su se spustili s Kalnika „uspostaviti narodnu vlast“ u Međimurju, koja je Međimurcima uskratila temeljno ljudsko pravo na život, tj. otvorili hajku na one koji su im bili ideološki nepodobni. Onaj tko ih je pobio više bio bi postavljen na više mjesto u političkoj hijerarhiji.
Po svim raspoloživim dokumentima te izjavama svjedoka, pokolji koje su počinili ti „oslobodioci“ bili su počinjeni planski, da se uništi biološki potencijal hrvatskog naroda, u čemu su nažalost u znatnom dijelu uspjeli. Takvo Međimurje i Međimursku županiju hrvatski branitelji nisu stvarali. Na svim, pa i ovom zadnjem derneku aveti iskrivljene prošlosti nema nazočnih hrvatskih branitelja.
Pa čije oslobođenje i tko to onda slavi?
Najfrapantniji primjer je paljenje svijeća kod spomenika Karlu Mrazoviću – Gašparu. To je pljuska hrvatskom narodu. Naime Karlo Mrazović – Gašpar je bio zapovjednik Prvog slavonskog partizanskog odreda u II. svjetskom ratu koji je zapovjedio i osobno vodio uništavanje sela Španovica kod Pakraca.
Do II. svjetskog rata Španovicu su nastavali Hrvati, doseljeni oko 1865., pretežito iz Ravne Gore u Gorskom kotaru. Stanovnici su ponajviše bili šumski radnici te manjim dijelom poljodjelci i stočari. Okolna manja sela bila su nastanjena stanovnicima uglavnom srpske etničke pripadnosti. Selo su u rujnu 1942. godine spalili partizani pod zapovjedništvo Karla Mrazovića – Gašpara, pri čemu su 142 stanovnika (od njih oko 1300) pobili i spalili 227 kuća, a sve preostale protjerali. Komunističke vlasti nisu dopustile da se to selo obnovi ni nakon dovršetka II. svjetskog rata. Nakon Drugog svjetskog rata na području Španovice je ostalo nešto etničkih Srba u okolnim zaselcima, a doseljeno je na to područje i 50-ak Srba iz Bosne i Hercegovine.
Zbog tih povijesnih činjenica Međimurci bi se trebali sramiti Karla Mrazovića Gašpara, a ne mu držati opijela, kititi grob cvijećem i paliti svijeće, ističe se u priopćenju Zajednice braniteljskih udruga ratnih postrojbi MŽ – Branitelji zajedno!
