Na jučerašnjem ženskom malonogometnom turniru u Pribislavcu održanom 13. lipnja 2026. godine, gdje su se očekivano gledali potezi na terenu, najviše pogleda zapravo je privukla jedna mala, ali velika, neumorna djevojčica koja je cijeli dan bila tamo gdje je trebalo nešto napraviti, dodati ili pomoći.
Grazia Vuković iz Pribislavca, djevojčica je koja je upravo završila drugi razred osnovne škole, a koja je tijekom cijelog dana pokazivala kako se vrijednost, marljivost i želja za pomoći ne mjere godinama. Kada smo u večernjim satima stigli na turnir, Grazia je već satima bila u akciji. Kako su nam ispričali članovi NK Poleta Pribislavec, njezin radni dan započeo je još oko podneva.
– Ona uopće nije stala! – rekli su nam kroz smijeh Poletovci.
I doista, gdje god smo se okrenuli, Grazia je bila tamo. Čas za šankom, čas pomaže oko posluživanja, čas nešto prenosi ili dodaje. Uvijek nasmijana i spremna uskočiti gdje god treba. Dok su mnogi tražili predah od cjelodnevnih aktivnosti, mala Pribislavčanka neumorno je obavljala svoje zadatke.
U jednoj od rijetkih pauza uspjeli smo je nakratko zaustaviti.
– Grazia, jesi li umorna? Je li ti teško? – upitali smo je.
Sitna djevojčica samo je odmahnula rukom i uz široki osmijeh odgovorila:
– Ma niti malo, baš mi je lijepo! Odgovor koji je najbolje opisao njezin cijeli dan.
Posebno dirljiv prizor bio je vidjeti je uz iskusnije ‘kolege’ konobare koji su je prihvatili kao ravnopravnog člana ekipe. Bili su izuzetno ponosni na svoju mladu pomoćnicu, pazili na nju i nisu skrivali oduševljenje njezinom energijom i odgovornošću. Mnogi su u šali govorili kako je upravo ona bila glavna za šankom.
Ništa manje ponosan nije bio ni njezin otac Davor Vuković, koji nije skidao osmijeh s lica promatrajući i budno pazeći svoju mezimicu.
