Skupštinu posebno karakterizira saznanje da je na njoj klupski terapeut Ivan Dolenec, dr. med. spec. obiteljske medicine, obilježio 35-tu obljetnicu kontinuiranog liječenja posrnulih od alkohola, stoga je i skupština bila obilježena tim trenutkom. I ako već godinama u mirovinu, dr. Ivan sa započetom misijom prije 35 godina u Svetoj Mariji nije prestao već naprotiv…

Povod za razgovor za 35 godina dugi put humanosti

Govoreći o njegovom profesionalnom i životnom putu, na kojem su nerazdvojivo isprepleteni njegov liječnički rad te njegova uloga obiteljskog čovjeka i vrijednog i angažiranog člana zajednice u kojoj i danas živi, izvire ljudska toplina koja je neizbježna u srcu jednog terapeuta.

Porijeklom je iz Svete Marije, gdje je rođen 1946. godine, cijeli je svoj dosadašnji životni i radni vijek proveo u Međimurju. Nakon što je 1971. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, vratio se u Međimurje i započeo pripravnički staž u tadašnjem Medicinskom centru Čakovec.

Prisjeća se s ponosom svojih početaka i činjenice da je već dva tjedna nakon početka staža upućen u ambulantu Domašinec, kao i na ORL odjel u bolnici. Bio je, kako kaže, „bačen u vatru”.

Još tijekom pripravničkog staža 1972. godine raspoređen je u ambulantu u Donjoj Dubravi, a u isto vrijeme je i obavljao dežurstva na oftalmologiji i ORL.

Sklonost obiteljskom pristupu u radu, kao i sklonost djelovanja u zajednici prevagnula je u odluci da ostane u obiteljskoj medicini, pa je 1973. g. započeo specijalizaciju iz obiteljske medicine i nakon završene specijalizacije, nastavio vođenje ambulante u Donjoj Dubravi.

Do osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je izgrađena ambulanta u Svetoj Mariji, pokrivao je i to područje, a sve do ranih devedesetih godina na tom su terenu bila stalna dežurstva i pripravnosti liječnika.

U ambulanti Donja Dubrava je radio do 2014. godine. Liječio je najmanje tri generacije svojih sumještana.

Sklonost preventivnom radu i radu u zajednici pokazivao je pokrećući različite modele i oblike liječenja te je između ostalog vodio Klub hipertoničara Donja Dubrava i Klub dijabetičara.

Ipak njegov je njegov poseban doprinos u tretmanu i prevenciji alkoholizma kroz osnivanje i rad u klubovima liječenih alkoholičara neizostavani su i jedan od najkorisnijih načina tretmana alkoholizma. Osmislio ih je i pokrenuo 1964. godine prof. dr. sc. Vladimir Hudolin, nakon čega je uslijedio zamah i uzlet u radu klubova diljem Hrvatske i šire.

Nažalost, ratne devedesete godine prošlog stoljeća donijele su poteškoće u radu te čak i prestanak rada mnogih klubova diljem Hrvatske. Za razliku od ostalih sredina, u Međimurju se zamjećuje pozitivan trend osnivanja novih klubova i jedan novi polet i zamah u radu u čemu je veliki doprinos dao dr. Dolenec.

U Svetoj Mariji se u kolovozu 1990. godine okupila grupa apstinenata predvođena dugogodišnjim apstinentima, a porijeklom iz Svete Marije koji su živjeli i radili u Zagrebu, Nažalost danas pokojnima Matijom Klarićem i Matijom Matolekom, a pomogle su im u tome njihove supruge Marija i Terezija.

Oni su velikim osobnim zalaganjem, posjetom potencijalnim članovima i objavom preko bubnja!?!, sazvali prvi osnivački skup u Svetoj Mariji. Što iz znatiželje, što iz velike potrebe, odaziv je bio iznad očekivanja. Osnovan je KLA „Zdravi život” Sveta Marija.

Zanimljivo je da su se prvi pregovori za rad u klubu vodili s jednom socijalnom radnicom koja se, unatoč obećanjima, nije niti pojavila na osnivačkom skupu.

Stoga su se okupljeni apstinenti obratili za pomoć doktoru Dolencu i uspjeli ga nagovoriti da se prihvati te zahtjevne uloge terapeuta u klubu. Ostalo je povijest.

Prvi sastanci kluba održavani su u prostorijama ambulante, školi, vatrogasnom domu, dječjem vrtiću, prostorijama drugih udruga u “zadružnom domu”, a ponekad i u privatnim kućama.

Stručnim djelovanjem Ivan Dolenec, dr.med. dodatno je osnažio entuzijazam okupljenih članova te pridonio još većem dolasku članova u klub. Interes i potrebe su bile velike pa je na sastancima znalo biti čak 30–40 članova, što je stvaralo prilične probleme u radu, jer nisu svi uvijek mogli dobiti riječ, niti izraziti svoje potrebe i probleme.

O tome terapeut Dolenec danas kaže:
– Zbog priljeva velikog broja članova klub se nakon šest godina djelovanja podijelio te je 1996.g. nastao KLA “Nada” u Kotoribi, kojeg je kao stručna djelatnica vodila medicinska sestra Verica Matotek, a godinu dana kasnije, 1997., ponovnom podjelom nastaje i KLA “Osmijeh” u Donjoj Dubravi kojeg vodim do današnjeg dana, a vođenje KLA „Zdravi život” Sveta Marija nastavila je vms Marija Janković – kaže naš sugovornik.

Kako raditi u klubu dr. Dolenec učio je od najkompetentnijih učitelja. Uz brojne druge edukacije, u sjećanju mu je posebno ostao odlazak na tečaj senzibilizacije u Slatinu u ožujku 1996. godine, koji je posljednji puta prije svoje smrti vodio prof.dr. sc. Vladimir Hudolin i njegova supruga prof.dr. sc. Višnja Hudolin.

U okviru KLA od 1996. godine djelovao je i klub mladih “Modra rijeka” koji je okupljao djecu članova KLA i njihove prijatelje. Sastajali su se u prostorijama ambulante kako bi si međusobno pomagali u svakodnevnim i školskim obavezama, učili o autogenom treningu, itd., a posebno su bili angažirani u organizaciji sportskih susreta i drugim oblicima izvanklupskih aktivnosti.

Dugi niz godina dr. Ivan Dolenec radio je na popularizaciji mentalnog zdravlja i zdravog stila života kroz emisiju “Zdravlje i mi” putem radija “Studio M” iz Donjeg Kraljevca.

Brojni članovi KLA „Osmijeh” i njihove obitelji sudjelovali su kao gosti u toj emisiji, a posebno su se isticale žene i djeca. Gostovali su i članovi drugih KLA iz Međimurja, Koprivničko-križevačke i Varaždinske županije.

Emisija je imala veliku slušanost i puno je pomogla u promicanju ideje trijeznosti, pomoći alkoholičaru da prestane piti i uspješno promijeni životni stil.

Tijekom svih ovih 35 godina rada u klubovima liječenih alkoholičara dr. Dolenec je pružio ruku pomoći brojnim obiteljima. Klupske statistike pokazuju da je kroz KLA prošlo više od 250 obitelji.

U njegov KLA su dolazili ljudi i iz udaljenih dijelova Međimurja, ali i iz Koprivničko-križevačke i Varaždinske županije. Još uvijek su aktivni članovi obitelji koji prijeđu gotovo 100 kilometara da bi prisustvovali sastanku kluba nošeni upornošću, željom za boljim životom i sviješću da im klub u tome pomaže. Nakon niza godina trijeznog života i pobjede nad samim sobom, te obitelji danas uživaju u miru i slozi i ponose se postignutim rezultatima.

Dr. Dolenec nastavlja voditi svoj klub njegujući i dalje obiteljske i druge univerzalne ljudske vrijednosti.

Subotnja svečana godišnja skupština bila je prilika da to još jednom u svom obraćanju istakne i podsjeti sve nas koliko je važno poštivati pravila i osnovne ljudske vrijednosti u kojima je svaki pojedinac pozvan preuzeti odgovornost za svoje odluke i odabire, jer one ne utječu samo na njegov život, nego i na život članova njegove obitelji i cijele zajednice.

S druge strane, važno je istaknuti i ulogu obitelji i cijele zajednice u pružanju pomoći osobi koja se odluči liječiti od alkoholizma kako bi postigla ravnotežu i našla smisao u novom načinu života bez alkohola.

Na skupu prepunom emocija, ponosa, radosti i zadovoljstva zbog postignutih rezultata u apstinenciji od alkohola i promjeni načina života u brojnim obiteljima, a posebno je to istaknuto kroz dodjelu priznanja za apstinenciju od jedne, deset, petnaest i trideset i pet godina.

Bilo je zadovoljstvo gledati ozarena lica i poslušati priče apstinenata i članova njihovih obitelji koji su kroz članstvo u klubu našli rješenje svog problema i ostvarili miran i skladan obiteljski život.

Doktore Ivan, tako ga zovu apstinenti, želimo da ustrajete na putu započetom prije 35 godina jer ste potrebni onima koji su danas uz vas, a možda i mnogima koji još danas vješto skrivaju svoju ovisnost.