U bolnici planiraju dodatno obraditi 60 pacijenata mjesečno, kaže ravnatelj

Ravnatelj Županijske bolnice Čakovec, dr. Igor Šegović, donio je odluku prema kojoj će odsad svake nedjelje pacijentima raditi magnetske rezonancije (MR) kako bi skratili liste čekanje za te pretrage koje se najdulje čekaju. Svojom je odlukom utvrdio dodatnu organizaciju rada za djelatnike na Odjelu za radiologiju i ultrazvuk prema kojoj će nedjeljom raditi minimalno osam sati (sukladno kadrovskim mogućnostima može i u duljem trajanju) na MR dijagnostici.

– Dosad smo MR radili šest dana u tjednu, no odsad ćemo ga raditi svih sedam dana. Moj dugoročni cilj je da magnet radi i 12 sati nedjeljom jer je taj uređaj najskuplji kad ne radi, pa onda zbog dugih listi čekanja pacijenti moraju trošiti novac na odlaske u privatne klinike kako bi odradili tu pretragu – objasnio je svoju odluku za 24sata ravnatelj Igor Šegović. S obzirom na nedostatak radiologa zanimalo nas je kako će se organizirati rad tijekom svih sedam dana u tjednu.

– Imamo dvadesetak inženjera radiologije, imamo radiologe i možemo se organizirati. Ljudi će raditi prekovremeno i to će im se platiti, no isto tako važno je da naši djelatnici imaju i vremena za odmor. Sve ćemo uspjeti, dogovorio sam sve s našim inženjerima da rade i nedjeljama. UZV i color doppler već radimo vikendom, stvarno pokušavamo ići na ruku pacijentima da im se dogovori termin u što kraćem roku – kazao nam je.

Čekanje na MR oko 150 dana

Dodaje kako se u njihovoj bolnici na magnet čeka oko 150 dana, ovisno o kojem je organu riječ.

– Ako netko treba magnet glave, ako ima probleme s jakim glavoboljama i smetnjama, ide odmah na MR. Liječnici uvidom u nalaz specijalista pokušavaju ubrzati termine i pomažu pacijentima. Nama je cilj što kraća lista čekanja – kazao je. Radom nedjeljom planiraju obraditi dodatno 60 pacijenata mjesečno, no točne podatke znat će krajem mjeseca.

– Ako netko treba raditi više regija, recimo ako ima tumor, pa treba i magnet trbuha, glave i prsnoga koša, onda ga snimamo dva sata, da ne mora tri puta dolaziti na termine i raditi pojedinačne magnete – napominje ravnatelj te dodaje da će tako olakšati pacijentima. Lani je ta bolnica već uspjela ispuniti neke zadane ciljeve za liste čekanja. U tom vremenu iskorištenost CT uređaja porasla je od 10 do 13% te MR uređaja od 12 do 20%, a liste čekanja od kraja 2023. do sredine veljače 2024. godine dodatno su značajno smanjili. Primjerice UZV-a srca za 40%.

– Reakcije pacijenata najveći su nam motiv i to nas drži zajedno u daljnjoj prilagodbi modela rada – istaknuo je. 

150 dana u prosjeku se čeka na magnetsku rezonanciju, ovisno za koji organ

40% za toliko su do sredine veljače uspjeli smanjiti liste čekanja na UZV srca – piše 24 sata

Županijska liga protiv raka Čakovec okupit će sutra svoje članstvo na godišnjoj izvještajnoj skupštini koja će se biti  u 18 sati u Multimedijalnoj dvorani Tehnološko- inovacijskog centra (TIC-a) u Čakovcu, Bana Josipa Jelačića 22b (prostor bivše vojarne).

Dnevni red skupštine predviđa  prezentaciju izvješća o radu :Predsjedništva Županijske lige protiv raka Čakovec, Kluba žena operiranih od raka dojke “Nova Nada”, Kluba laringektormiranih, Invalidskog društva ILCO Čakovec, Kluba oboljelih od raka prostate, Kluba žena oboljelih od ginekoloških zloćudnih tumora ”Vita’‘.

Članovima će biti podastrto financijsko izvješće, izvješća Nadzornog odbora i Stegovne komisije. Bit će donijeti financijski plan kao i program djelovanja u ovoj godini.

Dok pišem ovaj tekst Marijan Lesjak (58) iz Čakovca sa suprugom Vesnom već polako uživa u blagodatima Tajlanda i njegovog glavnog grada Bangkoka. Tamo će, na poziv starijeg sina Denisa (36) ostati mjesec i pol dana.

-Bili smo već jednom tamo, ali kraće vrijeme. Bili smo i na Baliju u Indoneziji. Sada nam je želja razgledati višemilijunski Bangkok, otok Phuket i druge ljepote te dalekoistočne zemlje, udaljene od Hrvatske više od 10 tisuća kilometara – rekao mi je Marijan prije odlaska, veseleći se susretu sa sinom koji se bavi modelingom i produkcijom glazbe.

Marijana Lesjaka upoznao sam u siječnju 1995. godine kada smo fotoreporter Dubravko Lesari ja radili reportažu o pilotima nadzvučnih MiG-ova 21 hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Puli. U prvom planu bila su nam tri Međimurca: Dean Ciglarić iz Čakovca, Josip Bogdan iz Merhatovca i Marijan Lesjak iz Čakovca. Bili su važan dio zrakoplovne udarne snage Hrvatske vojske i ponos Međimurja.

NEŠTO GA VUKLO U VISINE!

Marijan je rođen u Pribislavcu. Oduvijek ga je nešto vuklo u visine, ali nikad nije odlazio na tamošnji sportski aerodrom. Volio je gledati one bijele crte na nebu, koje su ostavljali veliki putnički avioni. Onda je vidio poziv mladima da se uključe u vojne zrakoplovne škole, javio se i prošao sve stepenice do vrha. U ono vrijeme vrh je bio MiG-21.

-Ukratko, prvo je bila Zrakoplovna gimnazija u Mostaru, zatim Zrakoplovna akademija u Zadru, pa povratak u Mostar, a oda dolazak u Pulu. U međuvremenu sam prošao selekcijsko letenje na Utvi, gdje nastavnik procjenjuje hoću li i dalje biti pilot ili će me preusmjeriti u neku tehničku službu. Naravnop, prošao sam. Na drugoj godini akademije, negdje 1985. godine, već sam samostalno letio na Galebu-2, a na četvrtoj na Galebu-4. Godine 1988. dobio sam čin potporučnika, nastavio školovanje za nastavnika letenja i u Mostaru dobio prve pitomce, učenike. Dvije godine kasnije premješten sam u Pulu i tu imao pitomce. No, ubrzo su počela predratna previranja i odlučio sam napustiti JNA. Pokupio sam najnužnije stvari u stanu u Puli, uzeo suprugu i malog Denisa, koji je tada imao 3 godine, i 16. rujna 1991. godine preko Slovenije otišao za Čakovec – prisjeća se Marijan tih dramatičnih dana.

ODMAH U ZBOR NARODNE GARDE!

Kao iskusan pilot i poznavalac prilika, Lesjak se odmah stavio na raspolaganje Zboru narodne garde u Zagrebu. Već 1992. premješten je u sada zrakoplovnu bazu HV u Pulu, letio na Utvi, a 1994. godine dobio je i “svog” MiG-a. Letio je, izvršavao zadatke. No, bila su to velika opterećenja za njegov organizam. Nije se predavao, ali počeo je osjećati jake bolove u kičmi. Nakon tri godine napravio je preobuku za Pilatus i postao nastavnik letenja. Ipak, kralježnica je jako stradala, pa je više od godinu dana proveo na bolovanju. Želja za letenjem bila je velika, pa je po povratku s bolovanja napravio preobuku za transportnu avijaciju i letio avionom AN-32. No, kako je i dalje imao problema s kičnom, a stekao je i uvjete za mirovinu, odlučio je prije deset godina prihvatiti prijedlog HV i umiroviti se s činom satnika.

PONOSE SE SINOVIMA

O životu pilota Marijana Lesjaka još bi se dalo ispričati puno zanimljivih detalja, zgoda i nezgoda, ali vratimo se u ovo današnje vrijeme, kada se on i supruga Vesna neizmjerno ponose svojim visokoobrazovanima sinovima Denisom, koji je rođen u Zadru, i Davidom (31), rođenim u Puli. U kojem gradu je zbog očeva posla obitelj živjela, tamo su se i djeca rađala.

Denis je poznati model, radi za mnoge svjetske brendove, obilazi sva najznačajnica svjetska modna središta, a vidjeli smo ga i u brojnim reklamama na televiziji u novinama. No, zadnjih godina više ga okupira istraživanje i produciranje glazbe za brojne poznate zvijezde. Živi u Bangkoku, gdje su mu sada u gostima majka i otac.

David je završio menadžment sporta i turizma, ali radi u jednoj privatnoj tvrtki.

-On se također bavi glazbom. Svira bas u sastavu “Daliborovo granje”. Sviraju psihodelični rock i dosta putuju, a zašto se zovu “Daliborovo granje” nemojte me pitati. Pripremaju i treći album sa svojim skladbama – govori Marijan.

DANI U MIROVINI

Na preporuku liječnika, Marijan se mora dosta kretati, pješačiti, šetati.

-Povremeno i planinarimo. Prošli smo Ivančicu, Kalnik, Starigrad Paklenicu i druge manje zahtjevne staze. Supruga je radila u Atonu u Nedelišću, ali je krajem prošle godine dobila otkaz. Zato ćemo iskoristiti tu situaciju i “skoknuti” do Tajlanda, koji nas je prvi put oduševio ljepotom i dragim ljudima. No, dok je ona radila ja sam se bavio domaćinstvom, uglavnom kuhao i pospremao, tako da ju je svaki dan čekao topli ručak. To nas je oboje jako veselilo – kaže Marijan Lesjak kroz osmijeh i teško da bi netko iza tog veselog lica prepoznao nekadašnjeg zračnog asa Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Vjerujem da će se na dalekom Tajlandu dobro odmoriti, te da će se konačno njemu i supruzi Vesni ispuniti davna želja da dobiju unuke.

Nadam se da će to biti što prije!