Nedavno obavljeno poribljavanje ribolovnih površina uz rijeku Muru kod Svetog Martina na Muri, povod je što smo s predsjednikom mjesnog Sportsko ribolovnog društva ČIKOV, Stjepanom Matijačićem obišli to područje i obavili razgovor o stanju samog društva i površina o kojima oni vode brigu i love ribu i još po nećemu.

Kaže Matjačić kako je društvo dobro, kako broji preko 250 članova te je po tome u samom vrhu međimurskog ribolovstva. Podsjetio je kako je društvo osnovano 2. prosinca 1990. godine, a u županijski savez upisano na Tri kralja, 6. siječnja 1991. godine te je po ostvarenim rezultatima među najboljima

‘To javnost treba znati jer trpimo štete’

– No nije sve tako bajkovito kada govorimo o zbivanjima u posljednje vrijeme. Naime poplava prošle godine kada se razlila rijeka Mura pretrpjeli smo ogromne ili velike štete, jer nam je riblji fond gotovo uništen, točnije nestalo ga je u 80 postotnom odnosu na raniju godinu. Stradala nam je infrastruktura na čitavom području, a posebne štete pretrpjela je natjecateljska staza, koja spada među najdulje i najopremljenije i na kojima su održana vrhunska natjecanja. Stoga je ovo zadnje poribljavanje koje je sprovedeno skupa s županijskim savezom kada je u vode pušteno 750 kilograma raznih riba početak vraćanja na ono što smo imali i značili u tom segmentu našeg djelovanja, napominje Matijačić, kojeg u nastavku pitamo koje vrste riba obitavaju na njihovim ribolovnim područjima.

Ima, ima Čikova, istina sve manje

Ima tu svih vrsta riba, od šarana, soma i štuke preko smuđa, i grgeča do mrene divera i čikova te drugih slatkovodnih riba. Napominjem kako je čikov po kojem naše društvo nosi naziv dosta rijetka riba te je stoga najstrože zaštićena vrsta. Naši članovi to vrlo dobro znaju i tu su jako oprezni i ako ulove kojeg čikova, oni ga vraćaju u vodu. Ribo čuvari koji su pod ‘kapom’ županijskog saveza kvalitetno obavljaju svoj posao te sa zadovoljstvom mogu reći kako nemamo nikakvih incidenata, naglašava Matijačić.

A naše sljedeće pitanje je zašto ili zbog čega svježe slatkovodne ribe nema na jelovnicima ovdašnjih restorana?

Ljudi više traže lignje nego šarane

– Po meni dva su osnovna razloga zašto je to tako u području gdje su ribička društva vrlo snažna i ovom prilikom ističem SRD MURA iz Murskog Središća. Prvo je stvar ponude i potražnje i mišljenja sam kako niti jedno niti drugo nisu najbolje, a normalno je kako ugostitelji i vlasnici restorana u prvom redaju gledaju na zaradu ili profit. S druge strane naši ljudi su se okrenuli morskim ribama te su oslić, orada, tuna, inčuni i lignje njihov izbor. Ribolovna društva nisu i trgovačka društva što je barijera koja stoji na putu tome da svježa riba iz naših voda što lakše i prije stigne u kuhinje naših restorana. Moglo bi se to u budućnosti pojednostaviti, a do tada će ugostitelji ribe kupovati u robnim centrima i ribarnicama, smatra Matijačić, koji nas je zamolio da naglasimo kako su članovi SRD Čikov, Milan Sović i Petar Jambrošić među najboljim natjecateljima, a društvo u samom vrhu ekipnih natjecanja. Mi pak smo Matijačića pitali, a obzirom kako je autor ovog članka revno pratio događanja u društvu, poglavito u njegovom najsjajnijem vremenu kada je prvi čovjek svetomartinskih ribiča bio Franjo Novak iz Žabnika, dobro zna kako se društvo zvalo Športsko ribolovno društvo ČIKOV, dakle Š a ne S na početku naziva.

S umjesto Š nije naša želja i odluka

Matijačić odgovara kako je iz saveza njihovog došao nalog da se Športsko zamijeni sa Sportsko i to nije bila niti želja niti odluka Čikovaca. Evo, sada svi znamo zašto je to tako. Odlazeći s obilaska u sklopu kojeg smo pohodili i Davida Novinščaka direktora Turističke zajednice Općine Sveti Martin na Muri u njegovom Uredu u Mlinarskoj hiži (kući) Matijačić je rekao kako im u posljednje vrijeme ogromne štete čine sve brojniji dabrovi koji glodanjem ruše drveće i raslinje na čitavom području uz Muru, a oni su nemoćni da urade nešto više jer im to onemogućuju, po njemu nelogična pravila Javne ustanove, koja ne dopušta zahvate u prirodi.

Ovog trenutka su uz jezero kod Ribičkog doma u Žabniku koje je od dabrovih zubiju najugroženije postavili električnog čuvara ograde, ali po viđenom, to dabrovima nije velika zapreka te oni sada osim što glođu drveće kopaju ogromne rupe uz rubove jezera te time omogućuju smanjenje količina vode u jezeru, što po Matijačićevim riječima znači kako ribama nedostaje kisik i prijeti uginuće. Vrlo zabrinutog predsjednika SRD Čikov Stjepana Matijačića stoga smo poštedjeli upita o velikom broju labudova i KOROMANA koji se sigurno hrane ribama, a tu su i vidre kojih je nemalo u bajkovitom krajoliku rijeke Mure u najturističkijoj kontinentalnoj hrvatskoj općini. A Matijačić nagašava veliku podršku i pomoć Općine Sveti Martin na Muri i Martina Srše njezinog načelnika. Dva i pol sata smo potrošili na obilazak i kavu u Ariesu gdje se kavini napitci stvaraju u najboljim izdanjima.

U sklopu Erasmus projekta, učitelji iz grčkog grada Agrinio nedavno su boravili u Osnovnoj školi Kuršanec te se potom puni dojmova vratili u Grčku.

Agrinino je najveći grad pokrajine Etolije i sa širom okolicom broji preko 100 000 stanovnika, a grčki učitelji koji su gostovali u Kuršancu zaposleni su u 13. osnovnoj školi koju pohađaju isključivo učenici romske nacionalnosti.

Škole su se spojile u sklopu Erasmus projekta kako bi razmijenile iskustva, znanja i posebnosti rada u sličnim uvjetima. Suradnja se nakon toga počela razvijati, a pripremani su i prevođeni određeni tekstovi za potrebe nastave.

Za potrebe te suradnje, a pod vodstvom profesora povijesti i voditelja Tonija Marušića, učitelja Igora Pintarića i Predraga Brezničara te lokalnog glazbenika Slađana Ignaca na harmonici, učenici su za svoje grčke kolege snimili pjesmu „Fnji mama bun d mnkat.“ Radi se o tradicionalnoj bajaškoj pjesmi, u prijevodu „Mama sprema dobro jelo“, a kojom su svojim grčkim sunarodnjacima željeli pokazati svoju glazbenu baštinu. Suradnja ovih škola se i nadalje nastavlja.

Dana 7. ožujka 2024. godine održana je prva novogodišnja te 17. po redu sjednica Općinskog vijeća Općine Vratišinec. Tijekom aktualnog sata, najaktivnija je bila vijećnica Biserka Tarandek koju je zanimalo zašto je tijekom zime bio zatvoren dovod vode na groblje, ali i kamo i koliko se načelnik Mihael Grbavec vozi u svrhu službenog putovanja.

-Imam pitanje u vezi troškova vašeg osobnog automobila u službene svrhe i putnih troškova. Vidim da imate isplaćenih 1688,40 eura za korištenje osobnog automobila u službene svrhe. Ako se to podijeli sa 12 mjeseci to mjesečno ispada oko 140 eura. To je visina mjesečne karte Vratišinec-Čakovec. Zaista ste toliko putovali do Čakovca ili ne znam kamo? A imate i putne troškove u visini 600 kuna. Na službenom putovanju bili ste tri puta, ali baš mi se to korištenje osobnog automobila, čini previše, pokrenula je raspravu Tarandek.

Vijećnici je odgovorio sam načelnik argumentirajući da postoji tablica svih službenih putovanja koja opravdava utrošeno.

–Postoji evidencija svih mjesečnih putovanja i ona varira iz mjeseca u mjesec. Prije se za kilometar obračunavalo 40 centi, a sada je to 50 centi. To nije previše. Vidi se iz evidencije koliko je kilometara napravljeno. To nije samo pojavljivanje u Čakovcu radi poslova Općine. Tu je i odlazak na svečane sjednice drugih općina na koje smo pozvani, na sve naše sjednice Općinskog vijeća, također, odazivam se i na događanja na kojima sudjeluju članovi naše općine i slično, odgovorio je načelnik.

Unatoč validnom odgovoru, vijećnica Tarandek nije se dala smesti u svojoj primjedbi pa je nastavila:

-Ima tu prostora za uštedu i racionalizaciju naših troškova. Apeliram na vas da se racionalnije ponašate i molim da mi dostavite analitičke kartice glavne knjige, rekla je i nastavila nabrajati sve analitičke kartice koje želi dobiti na uvid.

Večer dobročinitelja inicijative „40 dana za život“ održana je u nedjelju, 10. ožujka, u čakovečkom hotelu Park, piše Varaždinska biskupija.

Predsjednica inicijative “40 dana za život” Hrvatska Petra Milković rekla je da su ciljevi organiziranja ovakvih večeri po hrvatskim gradovima, između ostalih, okupljanje dobročinitelja te poziv na doniranje, od čega se udruga „Hrvatska za život“ i financira. „Želimo s njima podijeliti plodove našeg rada, ali i planove za budućnost te, naravno, prikupiti donacije. Udruga trenutno brine za oko 40 obitelji, a provodimo i mnoge druge projekte kojima gradimo kulturu života“, kazala je Milković.

Svjedočila je i o plodovima proteklih 10 godina inicijative te navela kako su plodovi veliki. „Znamo za više od 150 spašenih života. To je jedan manji vrtić ili nekoliko razreda u školi. Ali tu su i drugi plodovi kao što su spašene duše, obraćena srca roditelja, medicinskog osoblja. A najvažnije je da tema pobačaja više nije tabu, o pobačaju se sve više govori“, istaknula je Milković te podsjetila da je blaženi Alojzije Stepinac govorio kako je pobačaj uvijek zlo te da ga ove godine, na 10. rođendan Inicijative, posebno spominju i utječu mu se za zagovor.

Marta Prekrat kao mjesna voditeljica inicijative u Čakovcu kampanju vodi po treći put. Kako svjedoči, 40-ak je molitelja pred čakovečkom bolnicom, a što se tiče plodova, ističe kako su prošle godine u jednoj kampanji spašena dva života, od toga je za jedan spašeni život posredovao portir u bolnici koji je uputio jednu trudnicu na Inicijativu. Navodi i kako im mnogi prilaze i govore o svojim iskustvima i svjedočanstvima.

Mnogi Međimurci uključili su se od samih početaka u inicijativu te svjedoče kako žele pred bolnicom moliti za nerođene, ali i jasno izreći kako život započinje začećem. Među njima su obitelj Spajić iz Svetog Martina na Muri i Rukavina iz Pribislavca, koji su roditelji više djece.

Večer je glazbeno animirala duhovna kantautorica i akademska glazbenica gitaristica Tamara Perc, a nisu nedostajala ni svjedočanstva članova inicijative. O svom pozivu i poslanju u Inicijativi svjedočila je jedna od inicijatorica kampanje „40 dana za život” u Zaboku Brankica Kunštek. Iznijela je kako je Gospodin s njom imao dosta strpljenja s obzirom na to koliko je puta osjetila poziv da se uključi u Inicijativu, a na isti nije odgovarala. Sve do jednom, kad je okidač bio Ante Čaljkušić. Radosno je svjedočila na koji način je i Zagorje postalo „pro-life“.

Više o programima i načinu djelovanja, kao i o plodovima i svjedočanstvima, govorila je Dijana Brozović, članica udruge „Hrvatska za Život” i voditeljica Tima za trudnice koji pomaže majkama koje su odustale od pobačaja.