Stasit i markantan muškarac sa šeširom široka oboda dominirao je na svečanosti podjele priznanja za najbolja mlada vina u Varaždinskoj, Međimurskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji, na ocjenjivanju koje je organizirala Vinarska oprema Varaždin.

Bio je to Dragutin Najman iz Martinkovca kod Varaždinskih Toplica, poznati građevinar za mostove i tunele, koji je sa suprugom Šteficom 1983. godine kupio klet i vinograd i počeo amaterski proizvoditi vino. Posao je širio, vina su dobivala nagrade i tako se pročulo za njega. Trenutno obitelj, u kojoj su i dva zeta, obrađuje 2,5 ha vinograda sa sortama pinot crni, portugizac, sauvignon, rajnski rizling, graševina, moslavac, muškat žuti… Na ocjenjivanju u Varaždinu njegov muškat žuti osvojio je zlatnu, a pinot crni barrique srebrnu medalju.

Dragec je pravi veseljak, uvijek nasmiješen i dobro raspoložen. A kako i ne bi bio kad je rodom iz međimurskog Cirkoljana, a tu ima i brojne prijatelje i ljubitelje njegovih vina.

Dragutin Najman i Željko Novak, vinar iz Gornjeg Hršćana, kao pravi Međimurci, imali su o čemu razgovarati, jer je i Novak dobio zlato za svoj pjenušac “Roko”. Bravo naši!

Ove dvije fotografije snimljene su na kraju kotoripske Murske ulice gdje stanari muku muče sa smradom divljeg odlagališta smeća. Jedna fotografija ilustrira cvjetno polje koju je autorica naslovila “Proljeće je, ali ne  miriše”, a do nje fotografiju zapaljenog smeća čiji se nesnosni mirisi  šire ovim dijelom naselja, što je autorica fotografije potkrijepila riječima:

– Zapalili su smeće i sad nam se nek tako lijepo po cijele dane dimi !Ovaj dio Kotoribe oduvijek je bio izložen onima koji ne poštuje minimalne ekološke norme i to su, jedni koji smeće ostavljaju i netragom nestaju. Tada dolaze drugi, oni inatljivi koji sve to potpale misleći kako su učinili veliko i dobro djelo uništavajući na taj način ruglo. Slučajno ili namjerno? U ovim toplim danima to je najmanje bitno   jer nesnosni mirisi su tu. Nažalost, nije to samo slučaj u Kotoribi, no tu se sve odvija preblizu prvih kuća.

Danas, 8. travnja, romska zajednica diljem svijeta slavi Svjetski dan Roma. Dan se obilježava se u čast prvog Svjetskog kongresa Roma održanog u Londonu 1971. godine, a tijekom kojeg su Romi po prvi puta definirali svoj politički i društveni položaj. Tim je povodom Centar za kulturu Čakovec u suradnji sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” za međimursku publiku u galerijskom prostoru CZK-a postavio dvije istaknute izložbe koje je moguće razgledati u periodu od 4. travnja do 1. svibnja. 2024. godine.

Prošlotjedno svečano otvaranje bila je i prilika za dodjelu priznanja, a jedno od njih otišlo je u ruke etnologa i povjesničara Tonija Marušića zaposlenog u Osnovnoj školi Kuršanec. Dodijeljena mu je radi njegova višedesetljetnog zalaganja za integraciju romske djece kroz obrazovanje, a na samo se priznanje osvrnuo i Marušić rekavši:

– Iznimna čast i osjećaj zadovoljstva prožimao me tijekom uručivanja priznanja za moj dugogodišnji pedagoški rad s romskom zajednicom, ponajviše s djecom i učenicima u Osnovnoj školi Kuršanec. Zahvalio bih se SRRH i saborskom zastupniku Kajtaziju koji prepoznavaju i potiču entuzijazam kod svih onih koji žele doprinijeti razvoju i poboljšanju svih aspekata života romskih zajednica, a poveći broj realiziranih projekata odaju njihovo trajno nemirenje sa statusom Roma u društvu. Smatram da je Savez ne samo nositelj i predvodnik promjena koje su vidljive, već i temelj na kojem će se graditi očekivano bolje sutra za Rome kako u Međimurju, tako i u Hrvatskoj. Istaknuo bih da ovo priznanje doživljavam kao novi poticaj za daljnji rad, posebice za osmišljavanje i provođenje nastavnog programa izbornog predmeta „Jezik i kultura romske nacionalne manjine“ kojeg predajem u Kuršancu već drugu školsku godinu.

Marušić dugi niz godina dosljedno tvrdi da je ključ bolje budućnosti obrazovanje, a upravo s onima najmlađima provodi niz školskih projekata kako bi ih potaknuo na obrazovanje i osamostaljivanje u daljnjem životu.