Župan Matija Posavec čestitao europskom viceprvaku i najboljem junioru svijeta Svenu Strahiji
U Gruziji, na nedavnom Europskom prvenstvu u karateu, član Karate kluba Globus Čakovec-Mala Subotica Sven Strahija postao je viceprvak Europe, te je župan Međimurske županije priredio prijem za uspješnog mladog sportaša.
Uz Svena, na Europskom prvenstvu za kadete, juniore i U21, pod hrvatskom zastavom su se natjecale i članice KK-a Globus Čakovec-mala Subotica Aida Trstanjak i Laura Strahija koja je osvojila odlično peto mjesto. Troje mladih karatista, koji su prisustvovali današnjem prijemu, uspješni su i učenici Srednje škole Čakovec.

PRVI NA SVJETSKOJ LJESTVICI
Sven Strahija sada je prvi na svjetskoj ljestvici juniora u karateu, a na prijemu je svjedočio je i o psihološki zahtjevnom trenutku polufinala u kojem se nadmetao s karatistom iz Turske, prvoplasiranim na svjetskoj ljestvici. Sven je, uz sportsku vještinu i utreniranost, uspio ostati fokusiran na cilj, te sigurnim i borbenim nastupom osigurati plasman u finale, istaknuo je njegov trener i izbornik nacionalne reprezentacije Dejan Slukić, te najavio sljedeća velika natjecanja i izazove koji do kraja godine čekaju mlade sportaše.
Sven je ranije osvojio europsku broncu u svojoj kategoriji, a o kolikom je sportskom potencijalu riječ, dokazao je novim odličjem, srebrom iz Gruzije.

U Gruziji su, u katama, hrvatske boje branile i članice Karate centra Šenkovec – Bella Mikulić, Lorena Mihalković, Ana Bađun i Lara Jurčević – koje trenira Tihomir Grgić.
Župan Matija Posavec čestitao je mladim sportašicama na svim dosadašnjim dosezima, osobito Svenu Strahiji na novom, velikom uspjehu, naglasivši da igraju važnu motivacijsku ulogu u našoj zajednici: „Vaša predanost ciljevima i upornost najvrjednije su vrline i preduvjeti za postizanje uspjeha na svim poljima života. Važna ste motivacija svojim vršnjacima, ali i svima nama, pokazujući kako posvećenost ruši sve prepreke“, poručio je župan.



Prijavite se na Zimski kamp Cerine
Djeco, dođite na Zimski kamp Cerine i budite dio veselog tima. Boravak u Kampu Cerine zamišljen je kao idealna kombinacija i spoj odmora i edukacije, sporta i rekreacije, prijateljstva i zabave. O sigurnosti djece i cjelodnevnu skrb za vrijeme boravka u kampu brinu kineziolozi, animatori i ostalo stručno i educirano osoblje Kampa Cerine.
Idealno mjesto gdje roditelji bez brige mogu ostaviti svoju djecu i pružiti im priliku za razvijanje sportskih vještina i kreativnih sklonosti.
TERMIN: od 19.02. do 23.02.2024. u vremenu od 10:00 do 16:00 sati
Cijena za cijeli program iznosi 80,00 eura, roditeljima sa dvoje i više djece odobravamo popust od 50%.
PROGRAM:
10:00 -12:00 h – prezentacija i upoznavanje sa raznim sportovima u velikoj dvorani Sportskog centra Cerine
12:00 -13:00 h – ručak i vrijeme za odmor
13:00 -14:30 h – kreativne radionice
14:30 – 15:45h – igre na vodi
Prijave i uplate programa moguće je izvršiti na recepciji bazena do 16.02.2024.
Ne propustite idealno mjesto za sport, zabavu, edukaciju i kreativnost te iskoristite svoje praznike na najbolji mogući način!

Zvonimir Lepoglavec: ‘Za 10 eura dobivate doručak, rekreaciju, ručak, unikatni poklon i koncert Vlade Kalembera!’
Čak oko 1000 sudionika, odnosno sudionica, očekuje se povodom Dana žena, 9. ožujka 2024. godine, na 3. Festivalu sportske rekreacije nordijskim hodanjem i pješačenjem – „Stazama Gorčke Republike“, sa startom i ciljem u parkuŠuderica u Goričanu. Tim povodom razgovarali smo s glavnim organizatorom festivala, predsjednikom Udruge sportske rekreacije „Sport za sve“ Goričan Zvonimirom Lepoglavcem i saznali sve detalje.

Kako je nastao ovaj festival u Goričanu?
Ovo je zapravo naš 4. ovakav festival. Prvi, tzv. probni, bio je 2021. godine na Šuderici samo na razini Općine Goričan, kada smo okupili oko 150 žena. Na prvom službenom festivalu na prostoru NK Trnava 2022. godine, ujedno prvoj manifestaciji u sklopu Međimurja kao Regije sporta, okupili smo oko 300 ljudi, a na sljedećem festivalu, prošle godine na Šuderici, kada se išlo do izletišta Zelengaj i organizirali smo ručak, živu glazbu i poklone za sve žene (cvijeće od luščija i čokolade), sudjelovalo je oko 800 ljudi. Pokazalo se to kao pun pogodak, žene su bile prezadovoljne sa svime te smo odlučili organizirati takav događaj i ove godine.

Što očekujete od ovog festivala?
S obzirom na to da smo prošle godine napravili zaista sjajan festival, ove godine to dovodimo na još veću razinu, s koncertom koji će početi odmah nakon ručka na bini na Šuderici, koja je prošle godine proglašena najljepšim općinskim parkom. Na ovaj festival dolaze nam sudionice iz Slavonije, Baranje, Osijeka, Varaždina, Strmca, Zagreba, Samobora, Karlovca, Opatije, Knina, Zadra, Splita, Konavla… Nadamo se dolasku oko 1000 ljudi i, naravno, lijepom vremenu. U slučaju kiše imamo i alternativu u Domu kulture, no kako je riječ o sportskom događaju za koji se treba i sportski opremiti (kabanica) i kako se kotizacija plaća unaprijed, festival se neće odgoditi. Napomenuo bih da zagrijavanje vodi vrhunska voditeljica sportske rekreacije Lana Križarić iz Šenkovca.

Ovo će biti jedna od najvećih sportskih manifestacija u Međimurju, a svakako najveća u Goričanu. Želimo da ovo postane centralna proslava Dana žena, iza koje stoje i Međimurska županija te Općina Goričan, te partneri Međimurski savez sportske rekreacije „Sport za sve“ i Hrvatski savez nordijskog hodanja, čiji je USR „Sport za sve“ Goričan jedini član. Zato smo ove godine organizirali i koncert Vlade Kalembera, na čemu zahvaljujemo Općini Goričan i načelniku Emanuelu Sinkoviću.

Vi ste i član Hrvatskog saveza nordijskog hodanja?
Da, član sam skupštine HSNH-a, licencirani instruktor nordijskog hodanja i jedan od pet članova komisije za organizaciju festivala nordijskog hodanja i pješečenja po čitavoj Hrvatskoj.
Zašto Vlado Kalember?
Kad nešto trebaš, zoveš prijatelja! Uz to što je Vlado Kalember odličan zabavljač i pjevač, a još uvijek i zgodan muškarac, poznajemo se 40-ak godina i zajedno smo odradili puno koncerata, jer sam u vrijeme svoje mladosti uz posao DJ-a radio i kao organizator koncerata. Imali smo i zajedničkog menadžera, legendarnog Vladimira Mihaljeka Mihu.

Koliko iznosi kotizacija za sudjelovanje na festivalu i što uključuje?
Kotizacija iznosi 10 eura, a za to svaka sudionica dobiva doručak, rekreaciju, ručak, unikatni poklon koji po našoj želji i narudžbi izrađuje Keramika Valkaj te koncert Vlade Kalembera.
Što uključuje doručak?
Uz tradicionalni doručak kao i prošle godine, koji uključuje kuhano vino, čaj, crnu kavu, brdo kolača, domaćih klipića, kosane masti na kruščićima i kukuruzni kruh, ove godine slijedi i veliko iznenađenje: uživo će se izrađivati i dijeliti čvarci u nekoliko velikih kotlova, u suradnji s USR „Sport za sve“ Sveti Juraj na Bregu i Udrugom žena Strahoninec, kojima ovim putem zahvaljujemo.

Tko je sve pozvan na festival?
Pozivamo ne smo udruge i klubove iz cijele Hrvatske, kao i međimurske poduzetnike koji će ovim izletom počastiti svoje djelatnice, već i žene pojedinačno, kao i muškarce, svih dobnih skupina, a posebno se veselimo i sudjelovanju osoba s posebnim potrebama, s obzirom na to da i naša udruga od 70-ak članova ima troje njih s posebnim potrebama, na što smo jako ponosni. Osobe s posebnim potrebama ne plaćaju kotizaciju.
Kakve staze očekuju sudionike festivala?
Svake se godine trudimo prezentirati Općinu Goričan, njezine znamenitosti i detalje iz prošlosti. Prošle godine festival se zvao „Stazama Askosa“ prema drvenom vrču pronađenom na području Goričana, a ove godine predstavljamo „Gorčku republiku“ kao jedan od najvažnijih povijesnih događaja u ovoj općini, a o tome i pričaju tri staze.

Sudionici mogu birati između tri staze: Bijela, najkraća (oko 4 km) po Goričanu, zatim Zelena (oko 9 km), koja vodi uz kanal do najljepšeg speedway stadiona Europe „Milenium“, te Plava staza (oko 11 km), koja vodi do izletišta „Komporski kot“ na samom graničnom prijelazu s Mađarskom. Sve tri staze su kružne.
Što je još, osim koncerta, posebnost ovogodišnjeg festivala?
Ove godine organiziramo i tombolu po cijeni od samo 1 euro za sudionike sa stotinjak vrlo vrijednih nagrada sponzora, uz glavnu, atraktivnu nagradu – 3-dnevni polupansion u Hotelu Albatros u Cavtatu za dvije osobe u sklopu festivala u Konavlima. Sve nagrade se odmah uručuju u ruke!
Glavni organizator festivala, vaša je udruga „Sport za sve“ Goričan. Kako uspijevate sve to?
Uz dobru ekipu, sve je moguće! Zahvaljujem na zaista nesebičnom radu svim članovima naše udruge, posebno s obzirom na činjenicu da nam je prosjek godina oko 60, a imamo volju i želju organizirati ovako velike manifestacije. Uz štandove s OPG-ovima, naši će članovi imati i svoje štandove s rukotvorinama koje izrađuju.

Zahvaljujem se na podršci i Općini Goričan, Međimurskoj županiji, Hrvatskom savezu nordijskog hodanja te posebno Međimurskom savezu sportske rekreacije „Sport za sve“.
Koji su planovi USR „Sport za sve“ Goričan za dalje?
Mjesec dana nakon ovog festivala, točnije 6. travnja 2024., u suradnji s jednom od najboljih turističkih udruga u Hrvatskoj s kojom imamo suradnju već pet godina, Agroturizmom Konavle, organiziramo i festival nordijskog hodanja i pješačenja u Konavlima, gdje će ljudi zaista uživati u jednoj od najljepših općina u Hrvatskoj, a najesen planiramo i festival nordijskog hodanja i pješačenja i u Baranji, u suradnji sa Zajednicom sportskih udruga Belog Manastira.
Hvala i sretno! Vidimo se na festivalu u Goričanu 9. ožujka! Za prijave i informacije kontaktirajte Zvonimira Lepoglavca ma [email protected] ili na 098 298 463.


Hrvatska vaterpolska reprezentacija u finalu Svjetskog prvenstva!

Hrvatska vaterpolska reprezentacija je u finalu SP-a u Dohi. Hrvatska je u polufinalu pobijedila Francusku 17:16 nakon peteraca i izborila finale u kojem će igrati protiv Italije, piše Index.hr.
Trostruki strijelac za Hrvatsku bio je Loren Fatović, po dva su dodali Jerko Marinić-Kragić i Konstantin Harkov, dok je za Francusku tri gola postigao Alexandre Bouet, a po dva su dodali Thomas Vernoux, Romain Vernoux i Enzo Khasz.
Iako je kapetan Marko Bijač sjajno branio tijekom čitavog susreta, nije obranio niti jedan od pet peteraca u raspucavanju, pa je izbornik Ivica Tucak povukao dobitnički potez i umjesto Bijača na vrata poslao Matu Anića, koji je u šestoj seriji obranio udarac Khasza za plasman Hrvatske u finale.
Hrvatska će u subotu u finalu od 15:30 igrati protiv Italije, koja je u prvom polufinalu svladala Španjolsku s 8:6.
U Pribislavcu policija provela preventivne aktivnosti
U ponedjeljak, 12. veljače 2024. godine u prijepodnevnim satima policijska službenica za prevenciju Policijske postaje Čakovec, Nataša Jalšovec – Tomašić i kontakt policajac za mjesto Pribislavec, Damir Klobučarić u suradnji Općinom Pribislavec proveli su preventivnu akciju s ciljem suzbijanja prekršaja nepropisnog zaustavljanja i parkiranja. Policijskim službenicima u provođenju preventivnim aktivnosti iz Općine Pribislavec priključili su se komunalni redar, Mario Novak i pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela, Ivana Lesjak.

Tijekom preventivnih aktivnosti obiđeno je šire područje naselja Pribislavec, i to ulice. Braće Radić, Ruđera Boškovića, Radnička te Antuna Mihanovića kojom prilikom su mještanima podijeljeni edukativni leci “Zaustavljanje i parkiranje kada i kako” koje su osmislili i izradili preventivci Policijske uprave međimurske.
Građani su tijekom akcije informirani o pravilnom zaustavljanju i parkiranju vozila kako ne bi ometali protočnost prometa ostalih sudionika u prometu.

Objavljen poziv za turističke manifestacije i dodijeljeni certifikati za postignuća u održivom turizmu
U Pleškovcu, u višestrukoj nagrađivanoj Kući za odmor Lina, u vlasništvu obitelji Lajtman, danas je održana konferencija za medije na kojoj su župan Međimurske županije Matija Posavec, direktor Turističke zajednice Međimurske županije Rudi Grula te pročelnik županijskog Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i turizam Darko Radanović najavili javni poziv za dodjelu potpora za turističke manifestacije. Međimurska županija i njena Turistička zajednica u 2024. godini podržat će organizatore manifestacija s ukupnim iznosom koji doseže 55.000 eura, i znatno je viši u odnosu na ranije godine.
Ovom prigodom dodijeljeni su i certifikati Good Travel kojima se nagrađuju postignuća turističkih dionika našega kraja u području održivog turizma i njihova posvećenost visokim standardima. Riječ je o nadgradnji na certifikaciju za oznaku Green Destination, koju Međimurje nosi – zasad – kao jedina regija u Hrvatskoj, te znači dodatno unaprjeđenje održivog upravljanja destinacijom i edukaciju dionika. Oznaka Good travel garancija je iznimno visokog standarda u turističkoj industriji, s fokusom na očuvanju okoliša.

GODINA VRHUNSKIH MANIFESTACIJA
O novom javnom pozivu za dodjelu potpora, direktor Turističke zajednice Međimurja Rudi Grula kaže: „U suradnji s Međimurskom županijom, otvorili smo novi poziv za organizatore turističkih manifestacija u 2024. godini, a kriteriji su nam, kao i ranijih godina, usmjereni prema održivosti, te organizatori moraju zadovoljiti nove ekološke i druge srodne standarde. Pred nama je bogato razdoblje kada je riječ o manifestacijama, te će Međimurje biti domaćin vrhunskih događaja, od kulture do sporta“, naglasio je Rudi Grula, pozvavši organizatore da iskoriste potpore i jave se na natječaj koji će biti otvoren mjesec dana.
Župan Matija Posavec istaknuo je domaćine – obitelj Lajtman – kao ogledni primjer uspjeha na polju održivog turizma, te brendiranja Međimurja kao zelene oaze u srcu Europe: „I na primjeru Kuće za odmor Lina vidimo čemu Međimurje teži. Umjesto masovnosti, težimo kvaliteti, gradeći je na uređenosti i kulturno-povijesnim te prirodnim vrijednostima, koncentriranima na malom, snažno povezanom, prostoru. U tome smo drugačiji od ostalih“, rekao je župan, dodavši da iza svake nagrade i certifikata stoji mnogo truda znanja i inovativnosti, ali i hrabrih poduzetničkih pothvata Međimuraca. „Zato smo i podigli iznos ovogodišnjeg javnog poziva na 55.000 eura. Tijekom proteklih godina, zahvaljujući našim potporama, razvijen je 81 novi turistički proizvod!“, naglasio je župan Posavec.

Domaćini današnje konferencije za medije, obitelj Lajtman, za ruralnu međimursku kuću za odmor Lina, prvi su u Hrvatskoj dobili europski certifikat Ecolabel, a prošle godine još dva iznimno važna priznanja: Zlatnu povelju Suncokret ruralnog turizma Hrvatske za 2023. godinu u kategoriji turističkih seljačkih gospodarstava, te posebne nagrade Hrvatske turističke zajednice kao najiznajmljivači u kategoriji valoriziranja kulturne baštine i održivog razvoja.
MEĐIMURCI, PONOVO STE PRVI!
Sudionicima konferencije za medije, obratila se Katarina Miličević, direktorica tvrtke Tourism Lab, gdje je provedeno certificiranje za Good travel potvrde izvrsnosti.
„Dragi Međimurci, ponovo ste prvi i još jednom ste Hrvatskoj pokazali kako se upravlja održivim turizmom. Danas dodjeljujemo ovu vrstu certifikata za prvih 13 objekata i tvrtki u Hrvatskoj i to u Međimurju, gdje je postignuta sinergija privatnog i javnog sektora, što je ključno za razvoj održivog turizma“, istaknula je Katarina Miličević.
U Međimurskoj županiji, u kategoriji smještajnih objekata i hotela, certificirani su: Pozojova hiža, Kuća Dobranić, apartman Hiža 38, Kuća za odmor Pušlek, Kuća za odmor Lina, Toplice sveti Martin i hotel Panorama tvrtke DG Sport.
Oznaku izvrsnosti Good travel, u kategoriji turističkih agencija dobila je tvrtka Rudi express, a u kategoriji muzeja i centara za posjetitelje Ekomuzej Međimurje malo, Štrikom za Vidikovac na Mađerkinom bregu, Turistička zajednica općine Sveti Martin na Muri za Mlinarovu hižu i pripadajući multimedijsku zbirku,zatim, u kategoriji adrenalinskih parkova, certifikat je dodijeljen Poljoprivrednom gospodarstvu Geler,dok je u kategoriji vinarija certificirana Vinska kuća Hažić.
Na engleskoj turneji novo četvrtfinale za Ružić
Nakon prošlotjednog četvrtfinala Edgbastona Antonia Ružić ponovila je taj uspjeh i na W50 ITF turniru u Roehamptonu. Protiv Justine Mikulskyte iz Litve, 238.igračice svijeta, slavila je u dva seta sa 6:4, 6:2, nakon samo sat i 27 minuta igre.
Ružić je bila dominantna od samog početka i brzo je povela s 4:0 i 5:1. Nakon toga je uslijedio manji pad u igru, pa se suparnica približila na 5:4, ali četvrtim breakom naša tenisačica osigurava prvi set. I u drugom setu Ružić brzo dolazi do prednosti i odlazi na 4:1, ali ovog puta mnogo sigurnije drži svoj servis i u završnici te osigurava važnu pobjedu.
Drugo četvrtfinale na ovoj mini engleskoj turneji donosi i dosad najtežu suparnicu, treću nositeljicu turnira Simonu Waltert iz Švicarske, 192.igračicu svijeta. Ružić je međutim i ranije pokazala da se odlično nosi s jakim suparnicama, kao da joj je i motivacija u takvim mečevima veća, pa očekujemo da će sutra, bez obzira na krajnji ishod, biti na svojem maksimumu.
Juraj Nemec jedini je vinogradar u Međimurju koji je na biciklu “otapa” desetke kilograma svoje težine!
Jurja Nemec iz Štrigove odavno je prošao sedamdesetu, ali još uvijek, zajedno sa svojom Jelkicom, aktivno obavlja sve poslove u svojim vinogradima. Proteklih godina mučio ga je višak kilograma, a sada ima liniju na kojoj bi mu mogle pozavidjeti i mnoge manekenke.
Kad nije u vinogradu ili podrumu, popularni Đurek sjedne na svoj sportski bicikl i kreće na kraće turneje po međimurskim bregima.


-Tako se kilogrami brzo tope, ali pazim i na prehranu. Dobro se osjećam i zadovoljan sam – kaže nam Đurek, nadaleko poznat po svom rajnskom rizlingu, zelenom silvancu i žutom muškatu.
On je jedini aktivan međimurski vinogradar koji se bavi i bicikliranjem, a njegov primjer mogli bi slijediti i neki mnogo mlađi kolege vinogradari. I ne samo vinogradari, je l’!
Bravo Đurek, samo tako dalje!


FOTO Neočekivana ljubav: Dino iz Čakovca i Agrima iz Indije upoznali su se u SAD-u i vjenčali u Indiji!
Dino Bektešević iz Čakovca na doktoratu je iz astrofizike u SAD-u na University of Washington. Tamo je upoznao Agrimu Ahluwalia iz Indije s kojom se prije par mjeseci vjenčao u Indiji. Razgovarali smo s Dinovom majkom Erminijom koja je uz supruga Enesa te nekolicinu uže rodbine i prijatelja nazočila vjenčanju u gradu Chandigar u Indiji u prosincu 2023. godine.
Kako to da su se odlučili za vjenčanje u Indiji?
Dino i Agrima su se vjenčali sudski u Americi. U Indiji ne priznaju taj brak pa su se odlučili oženiti i tamo. Indija ne priznaje svjetovni brak ako je jedan od partnera stranac pa je to bilo vjenčanje po običajima Sikha.
Kakvi su dojmovi Indije?
Meni je bilo odlično. Veliko šarenilo, buka i tolerancija. Velike su razlike između bogatih i siromašnih. Doslovce imaš jednu dvije vile pa 10, 20 ljudi koji žive na ulici (spavaju, jedu ….). Odnos ljudi i životinja je frapantan. Na cesti živi milion pasa i ni jedan nije agresivan, deve, krave, magarci, konji…. Sve je pitomo i blisko s ljudima. Osim majmuna koji vole krasti od ljudi. Posebno smo upozoreni na mobitele, ali se navodno s njima može trgovati, vrate stvari ako im ponudiš hranu. Svugdje imaju posudice sa vodom za životinje.

Promet totalni kaos u kojem se oni odlično snalaze. Koriste sirene umjesto žmigavaca pa je to opća kakafonija zvukova. U mjesec dana vidjeli smo samo dvije nesreće. Nitko se ne ljuti u prometu, ne psuje, viče i sl. Na autocesti se ne vozi više od 60 do 80 km/h jer po njoj prometuju biciklisti, zaprege sa konjima ili devama, ponekad pješaci, a ponekad i automobili u suprotnom smjeru (nitko se zbog toga ne uzrujava).
Ne održavaju zgrade, čini se da u njima žive dok se ne raspadnu tako da pojedini dijelovi gradova izgledaju kao ratna zona. Električni kablovi vise posvuda (što izgleda prilično opasno), a ponekad se na njima penju krastavci, sjede ptice ili majmunima služe kao lijane.
Zagađenje je ogromno iako je vidljivo da nastoje smanjiti – automobili su uglavnom na plin, velike površine su parkovi. Problemi su sa smećem jer nema organiziranog odvoza otpada. Smeće iz kuća odvoze privatnici koji dolaze s biciklom s prikolicom pokupe smeće odnesu ga na obližnju livadu, prospu, uzmu što im treba i tako ostave. Na takvim smetlištima se hrane psi, krave i deve.
Dobrostojeće obitelji žive uglavnom u kućama i svi imaju poslugu (spremačicu, kuharicu, vrtlara, vozača…). Kuće su ogromne i uglavnom svaka ima po dvije dnevne sobe, spavaće sobe uglavnom imaju svoje kupaone i garderobe, vanjsku kuhinju i jednu ili dvije terase. Krovovi su ravni i na njima se nalaze tankovi za vodu. Pitka voda u kuće dolazi jedan sat ujutro i jedan sat navečer. Zato se voda kupuje od privatnika koji je kupuju od gradskog vodovoda i svaka kuća ima dva vodovodna sustava – javni i privatni koji ima i svoj sustav pročišćavanja.

Vrijeme u Indiji teče drugačije nego u nas, vrlo je sve usporeno i dugo traje. Ako odeš u dućan uslužuju vas bar trojica, a samo jedan koji to nadgleda može vas uistinu uslužiti i nešto vam prodati. U malim dućanima morate sjesti i oni donesu sve što imaju u dućanu i pregovaraju, cjenjkaju se (slično kao u Turskoj)….
Po ulicama se nalaze štandovi sa voćem i povrćem uvijek lijepo složeno i sve je puno boja. Ako ideš u Mall moraš proći kontrole kao na aerodromu i ispred se nalaze naoružani stražari kao i ispred svake zlatarnice. Bazari, e to je doživljaj, šarenilo, buka. Prodaju odjeću, obuću kožnu galanteriju, šalove, marame…. Nema čega nema.
Kakvi su Indijci kao narod?
Iznimno veseli, gostoljubivi i komunikativni. Druženje uz hranu, glazbu i ples je skoro dnevna pojava (bez obzira na vjenčanje), zato valjda imaju dvije dnevne sobe. Televizija stoji na zidu, ali u mjesec dana ja nisam vidjela da je ikad bila upaljena. Na ulici te bez problema zaustave, traže da se slikaš s njima i stupaju u razgovor. Vrlo su otvoreni i spremni pomoći.
A hrana? Svi pričaju da imaju problema u Indiji zbog hrane, kako je bilo vama?
Nas je bilo 10 Hrvata i 4 Amerikanaca i nitko nije imao problema s probavom. Doduše pili smo samo flaširanu vodu ili čajeve i nismo se hranili na uličnim štandovima. Kada smo naručivali ili išli u restoran savjetovano nam je da biramo restorane s ocjenom 3, 4 i više.
Hrana je uglavnom piletina, janjetina, riba, riža i povrće i naravno začini. Većina hrane je pržena i pohana u brašnu od slanutka. Ima i nešto juha uglavnom gustih i od povrća. Juha s korijanderom i limunom je odlična.
Tandori je hrana koja je pripremljena slično našem roštilju i to je vrlo ukusno. Peku i bezkvasne lepinje kojih ima jako puno vrsta i uvijek ih dobiješ svježe pečene. Slatkiši su uglavnom neke vrste halve ili sušeno voće u obliku pločica, kockica, kuglica ….

Hrana je ljuta čak i onda kad naručiš ne ljute varijante i nakon 10 tak dana sve postaje okusom vrlo slično pa je pomfrit bio nakon dva tri tjedna indijske hrane prava poslastica.
Imaju i odličan sir Panir od kojeg prave umak, stavljaju ga u povrće ili pohaju. Masala čaj, ako je dobro napravljen je prava poslastica. To je crni čaj sa mlijekom i 5 začina (cimet, klinčići kardamom, crni papar i đumbir).
Indijci uglavnom jedu rukama i ne znam kako uspijevaju da im prsti nisu žuti od začina. Mi smo probali pa dva dana nismo mogli prste oprati. Pije se dosta alkohola. Pušenje nije dozvoljeno nigdje osim u nekim skrivenim mjestima (skrivene terase, krovovi…). Kažu da je vjera izrazito protiv pušenja osobito žena koje puše, a meni izgleda da sve žene puše, muškarci mnogo manje.
Kako su izgledale pripreme za vjenčanje?
Pripreme za vjenčanje su trajale dugo, ali mi smo samo dobivali povremene informacije o tome i nismo bili uključeni u organizaciju. U listopadu su roditelji mladenke u svojoj kući imali Divine Kirtan, ceremoniju koja je blagoslov za dobar početak vjenčanja. Ceremonija traje tri dana i svaki dan se u kući izmjenjuje 50 do 60 ljudi koji se mole, pjevaju i naravno jedu i piju. Za tu prigodu kuća je bila ukrašena crveno bijelom tkaninom i lampicama.
Zatim, kad smo mi stigli slijedio je Dholl party. Jedna od ceremonija koja se je održavala u mladenkinoj kući i na kojoj je bilo oko 70 – tak ljudi, obitelj i najbliži prijatelji. Prilazi, dvorište i terase kuće bili su natkriveni žuto bijelom tkaninom i osvjetljeni s milijun lampica. Na prilazu do kuće postavljeni su stolovi sa hranom.

U kući su bili jedna pjevačica i dva bubnjara, a ispred njih spužva pokrivena bijelom plahtom koja je trebala služiti kao plesni podij i za sjedenje oko bubnjara i pjevačice. Pjevačica pjeva pjesme rugalice i proziva svoje žrtve na plesni podij. Šteta da nismo ništa od toga razumjeli jer ono malo što su nam preveli je prilično okrutno ruganje. Jedna pjesma govori o tome kako mlada žena pita svoju svekrvu nešto, a ona je ošamari, povuče za kosu, razbije zube i tako to. Plesni podij je ubrzo postao mali pa se to proširilo po cijelom donjem katu i stepenicama.
Nakon dva dana bilo je vrijeme za još jednu ceremoniju, Shagun i Mehendi (oko 150 ljudi). Odjeća je bila žuta, boja je simbol napretka u životu mladog para. Čest razlog zašto se koristi za ovu ceremoniju je da se par oslobodi Buri Nazara, sanskrtskog izraza za urokljivo oko. Ceremonija se odvijala u Golf klubu, prekrasnom prostoru sa ogromnim vanjskim prostorom. Po običaju uokolo su hodali konobari sa hranom i pićem.
Ovdje smo naučili da čašu moraš držati u ruci jer čim je spustiš konobari je odnesu bez obzira da li si popio ili ne. Naravno, bez problema dobiješ drugu. Ovdje je bio posložen stol sa gomilom narukvica i torbica koje su se slobodno uzimale. Crtalo se je po rukama kanom – Mehendi koji se u Indiji odlikuje bogatstvom slika. Crtež je u početku blijed. Suši se na rukama nekoliko sati kada se napravi korica koju treba skinuti. Da bi crtež duže ostao na koži treba ga mazati kokosovim ili nekim drugim uljem. Vremenom crtež potamni. Otprilike za 2 do 4 tjedna crtež nestane u potpunosti.

U unutarnjom prostoru bio je uređen prostor za mladence koji su sjedili na foteljama i gdje je počela ceremonija darivanja (Shagun). Mladence prvo daruju mladenkini gosti, a nakon toga sam ja trebala staviti crveni šal preko njihovih nogu i tada su primali poklone s Dinove strane. Prilikom darivanja prilazite mladencima, stavite poklon na koljena, stavite im u usta komad halve, nacrtate točku na čelu mladenki i mladencu, pospete cvijećem. Nakon toga s nešto novaca napravite dva kruga oko glave – taj novac ide posluzi. Onaj tko nije želio da da poklon na ovaj način mogao je to učiniti i privatno. Nakon toga su se darivale obitelji međusobno, a onda su se darivali prijatelji i članovi šire obitelji po sistemu kada ga uhvatiš tada mu daš.
Idući dan još jedna ceremonija, Coctail function (oko 200 ljudi). Opet ogromna sala i uređen okoliš. Tone cvijeća i lampica. Brdo fotografa i snimatelja. Hrane za nahraniti pola Chandigara. Pića u potocima i naravno bubnjari na ulazu u tradicionalnim nošnjama. DJ-a smo uspjeli nagovoriti da pusti Daleku obalu (Agrima ih voli slušati), jednom.
Agrima je u srebrenoj lenghi (top i široka suknja), a Dino u crnom odjelu sa crnim čizmama. Žene su u tradicionalnoj odjeći, a muškarci u tradicionalnim odjelima ili običnim odjelima. Mladenci su imali svoje čuvare koji su hodali za njima non – stop te im donosili hranu i piće.
Kako je izgledalo samo vjenčanje?
Ujutro u 8 sati u hotelu je započela ceremonija Sehra bandi (vezanja turbana). Dva Indijca su vrlo spretno omatala 16 metara platna oko glave muškaraca te ih ukrašavali nekom vrstom lepeze. Turbane su vezli svim muškarcima koji su to željeli.
Dinov turban je bio bijele boje, muškarci s naše strane plavi, s njihove strane crveni, a mladenkin otac maslinasto zeleni. Nakon vezanja turbana Tena (partnerica mog mlađeg sina) mu je stavila perle koje su prekrivale njegovo lice. Svi koji su htjeli dva puta su novcima napravili krug oko glave (novci su išli ljudima koji su vezali turbane). Dino je u bijeloj odjeći koja se sastoji od kurta pidžame (hlače i duga tunika), dugog sakoa i cipela koje imaju vrh okrenut prema gore, a imao je i sablju.

Nakon toga odlazi se u gurudwaru (hram) na ceremoniju vjenčanja (Anand Karaj – „Djeluj prema sreći“).
Na ulazu u hram stoji mladenkina obitelj koja muškim gostima stavlja cvjetne vijence oko vrata, a muškarci podižu jedan drugoga (nije obavezno). U hram se ulazi bos, a žene na glavi moraju imati marame. Žene u hramu sjede s lijeve, a muškarci s desne strane. Mladenci sjede ispred oltara. Ceremniju vodi službenik Sikha za vjenčanja. Jedna ženska osoba iz obitelji ogrne dugim šalom mladoženju i stavi mu kraj u ruke. Mladenkin otac drugi kraj šala stavlja mladenki u ruke.
Mladoženja hoda u lijevo u smjeru kazaljke na satu oko oltara, a mladenka za njim držeći se za šal, klanjaju se pred Guruom Granthom i tako je gotov prvi krug vjenčane ceremonije. Glazbenici pjevaju 4 svadbene pjesme, a mladenci za svaku hodaju u krug nakon vjenčanja.

Roditelji ustaju i tako daju privolu da se par vjenča i nakon toga se potpisuju u knjigu. Na kraju, ragi svima služi punu šaku Prasad, sveti slatkiš blagoslovljen tijekom molitve. Svi gosti odlaze na terasu gdje se druže i jedu. Na jednom stolu su pripremljeni pokloni za djecu.
Navečer je bio The Reception (oko 350 ljudi), slavlje na kojem se obitelji okupljaju kako bi proslavili spajanje. Odvijalo se je u prekrasnom velikom prostoru koji je bio okružen sa bar tonu cvijeća i ogromnim brojem lampi i lustera. Svirala je neka grupa i DJ. Naravno da su bile ogromne količine hrane i pića. Na ovoj zabavi Agrima je bila u crvenoj lenghi, a Dino u klasičnom odjelu.
Cvijeće nakon proslave ide na reciklažu u tvornicu i od njega se prave esencije za parfeme i mirisni štapići.
Uglavnom uživali smo u svakom trenutku.