Iz Elektre Čakovec javljaju da danas, 4. ožujka, od 8.30 do 11.30 sati, električne energije neće biti u naselju Sivica.
Evo u kojim ulicama:

Iz Elektre Čakovec javljaju da danas, 4. ožujka, od 8.30 do 11.30 sati, električne energije neće biti u naselju Sivica.
Evo u kojim ulicama:
Jučer smo u Domu kulture “Dr. Vinko Žganec” održali 98. po redu izvještajnu skupštinu našega društva.
Nakon pozdravne riječi predsjednika društva Stjepana Kozara, uslijedili su izvještaji o radu i blagajnički izvještaji kojima smo prisutne upoznali s našim radom tijekom protekle 2023. godine.
Naši članovi Vito Topolko, Zoran Trstenjak, Marijan Trstenjak, Michael Ditzer, Stjepan Moharić i Pavao Mesarić primili su spomenice za 10 godina aktivnoga rada u društvu, dok su Antonija Grbavec i Dora Tot primile spomenice za 20 godina aktivnoga rada.
Priznanja za stečeno zvanje vatrogasac primili su Magdalena Pleša, Samuel Šarić, Katarina Petak i Vanja Horvat.
Uz goste iz okolnih DVD-ova među uzvanicima su bili i Marko Strojko ispred VZMŽ, načelnik Općine Vratišinec Mihael Grbavec, predstavnik vatrogasnih veterana Valent Srpak, VD zapovjednik VZO Vratišinec te prijatelji iz Ebreichsdorfa.
Ovim putem zahvaljujemo svim koji na bilo koji način podupiru rad našega društva te članovima koji odvajaju svoje vrijeme za napredak i razvoj DVD-a Vratišinec.
U župi Presvetog Trojstva u Nedelišću od 29.2.2024 do 3.3.2024.održan je četverodnevni tečaj „Kursiljo“. Ovaj mali tečaj kršćanstva želi posvijestiti svakom kršćaninu dostojanstvo njegova poziva kojeg je primio krštenjem. Na društvenoj razini tečaj želi potaknuti pojedinca kršćanina na skladniji život u zajednici (obiteljskoj, crkvenoj, profesionalnoj, …) te u njemu probuditi svijest da je pozvan živjeti u svijetu kojeg treba ustrajno produhovljavati, donošenjem evanđeoskog duha u sva područja života: ekonomije, politike, morala, medija, socijalnih struktura, odgoja i obrazovanja, kulture i dr.
U našoj je župi tečaj vodila rektorica Štefica Zagorščak dok je svećeničke teme izlagao župnik istoimene župe Ivan Herceg. Laičke teme vodili su animatori i bračni parovi Čavlek i Mesec.
Kroz četiri dana slušanja i promišljanja imali smo prilike upoznati se sa slijedećim temama: Tko sam ja, Kakav je Bog, Tri Kristova pogleda i milosni život , Vjera – ufanje i ljubav, Osoba Isusa Krista, Sakramenti kao sakramentalni život, Sakrament pomirenja i ispit savjesti, Duh Sveti…
Uz samu rektoricu prisutni su bili i animatori: Mario Stančić, Ivana Cahun, Ivan Hudoletnjak i Jasenka Levačić. Sam animator je onaj koji potiče i usmjerava grupu te se svakom sudioniku pruža mogućnost izražavanja svog mišljenja i postavljanja pitanja.
Možemo reći da je Kursiljo potaknuo okupljene vjernike da, kroz svećeničke i laičke, dobro pripremljene i izlagane teme, ali i kroz molitvu, pjesmu, klanjanje i zajednička euharistijska slavlja, bolje upoznaju sebe, svoj odnos s Bogom, sakramente i Crkvu kao zajednicu vjernika. Cilj je da i sami polaznici tečaja budu spremni preuzimati uloge u svojim župnim zajednicama, služenjem braći ljudima te svakodnevnim apostolatom.
Važan čimbenik je i atmosfera, koju stvara spontano druženje, pjesma, šale, zajedničko blagovanje te kava i kolači. Stvaranje i doživljaj tog zajedništva je praktički za sve sudionike događaj koji ostavlja najdublji dojam, pri tome ne želi izdvajati vjernike iz župe već ih probuditi da se angažiraju u župi.
Za vrijeme završne svete mise svi su dobili križiće kao uspomenu na ovaj kursiljo!
Nakon završenog tečaja, nadamo se osnovati prijateljsku zajednicu Kursilja kako bi ostali povezani te se sastajali na molitvu, razgovor, čitanje Božje Riječi…
Najradosniji trenutak našeg kršćanskoga zajedništva svakako je rođenje djevojčice Faustine Kirić koja je svojim roditeljima u vrijeme trajanja tečaja postala najradosniji dar, Katarini i Matiji Kirić želimo obilje Božjeg blagoslova i milosti.
Nakon knjiga o međimurskoj narodnoj tradiciji, „Trgam od zaborava” i „Priče iz življeja međimurskoga čoveka” te zbirke pjesama „Međimurska reč v srcu zvoni”, Marija Novak iz Turčišća (Općina Domašinec) je jučer, 2. ožujka 2024. godine navečer, u zgradi Scheier u Čakovcu održala svečanu promociju svoje nove knjige, „Leto dni v Međimurju z igrom i običajima”.
– Ovu knjigu smatram svojevrsnim trećim dijelom svoje trilogije o međimurskoj kulturnoj baštini – rekla je Marija Novak, po struci krojačica, 68-godišnja umirovljenica i ljubiteljica pisane riječi i međimurske tradicije, ujedno i članica Udruge žena Potočnica Općine Domašinec i Književnog kruga Prelog. Također i supruga, majka dvije kćeri, Dijane i Miljenke iz Domašinca, kao i baka dvije unuke, koja dobro pamti nekadašnje međimurske običaje.
Knjiga naime obuhvaća godinu dana u prošlosti Međimurja, počevši od Adventa i priprema za Božić, nakon čega se autorica bavi svetkima i osvetkima (većim i manjim blagdanima), opisujući kako su ih ljudi nekad koristili u orijentaciji za događanja, sjetvu i sl. Posebnu pažnju u knjizi autorica je dala dječjim igrama prema godišnjim dobima.
– Primjerice, zimi su stariji ukućani bili zaduženi za zabavljanje male djece te su se s njima igrali bajalice, brojalice, zagonetke i rugalice. Na proljeće i ljeti više su se igrala igre na otvorenom, kao što su primjerice: Došla majka s kolodvora, Idemo v gorice, Šic-mic, More, more vojska prek i dr. Igrale su se i pastirske igre, slične hokeju na travi, koje se u različitim dijelovima Međimurja, zvale kotlekovanje, smilkovanje ili prasičkovanje – rekla je Marija.
Otkrila nam je kako je inspiraciju za knjigu pronašla u svojim unučicama, koje su bile vrlo živahne, pa se uz njih prisjećala tih starih igara u kojima su unučice jendostavno uživale.
– Tako sam posmislila, zašto to ne bih prenijela i drugima?! Prošle godine u Muzju Croata Insulanus u Prelogu održala sam radionicu starih igara kojom su djeca bila potpuno oduševljena. Jedna se djevojčica tresla od uzbuđenja. Na kraju su me djeca grlila i zahvalila mi što sam se igrala s njima, pa mi je srce bilo veliko do neba i puno kao nebo puno zvijezda! – rekla je Marija.
Na ovoj jedinstvenoj knjizi radila je pune četiri godine, a posebna je i po tome što je za cijelo to vrijeme uz pomoć supruga izrađivala sve te starinske igre i rekvizite te bilježila njihove fotografije, sadržane u knjizi, i snimala video materijale. U tiskanju knjige pomogli su joj Međimurska županija, s obzirom da je knjigu prijavila na njezin natječaj iz područja kulture i za to dobila sredstva, kao i nekoliko općina, koje su financijski pomogle tisak knjige.
Njezinu knjigu ukratko je opisao recenzent prof. dr. sc. Đuro Blažeka na promociji sljedećim riječima:
– Ova je knjiga prirodna pedagogija o tradicionalnom načinu života u Međimurju!
O knjizi su govorili i urednik teksta, prof. Vladimir Mihaljević kantor te kustosica Muzeja Međimurje u Čakovcu, magistrica etnologije Janja Kovač, a promociju su nastupima uljepšali Cecilija Merkač Hudopisk, Darsel Horvat iz PŠ Turčišće te učenici 2. razreda OŠ Domašinec. Marija je svima zahvalila, a također je uputila i posebne zahvale:
– Zahvaljujem Međimurskoj županiji i županu Matiji Posavcu, koji su me podržali u ovome, mojoj Općini Domašinec i načelniku Mariju Tomašeku, zatim općinama: Donji Kraljevec, Mala Subotica, Orehovica i Dekanovec te Gradu Prelogu, svojim suradnicima: uredniku teksta Vladimiru Mihaljeviću kantoru, recenzentima prof. dr. sc. Đuri Blažeku i magistrici etnologije Janji Kovač, lektorici dr. sc. Ines Dirč,muzejskoj pedagoginji; uredniku dizajna zaduženom za grafičko oblikovanje Dini Muriću te Željku Vidovićuiz Fotokolora Vidović, koji je napravio dizajn naslovnice – rekla je Marija Novak i dodala:
– Zahvaljujem i svojim unukama, bez kojih svega ovoga ne bi bilo i koje su me uvijek podržavale, kao i mom suprugu Stjepanu Novaku na svesrdnoj pomoći u izradi starinskih igračaka i rekvizita!
Njezina knjiga bit će predstavljena i povodom Dana Općine Domašinec na proljeće, a može se nabaviti direktno kod autorice (kontakt e-mail: [email protected]).
Čestitamo Mariji naovoj divnoj knjizi koja će pomoći u očuvanju međimurske baštine i najljepših trenutaka iz prošlosti!
Dana 2. ožujka 2024. godine u Društvenom domu Zasadbreg održana je 92. redovna godišnja Skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zasadbreg. Nakon uvodne riječi predsjednice Lucije Šajnović Novak, slijedilo je izvješće Upravnog odbora i Nadzornog odbora te blagajnički izvještaj.
Tom su prilikom u sklopu svečanog programa spomenice za 40 godina rada i djelovanja u DVD-u dobili Goran Zadravec i Marijan Latin, a članice Monika Šajnović, Lea Perhoč i Lana Huzjak stekle su priznanje za zvanje vatrogasca. Član Dragutin Jambrović dobio je priznanje za stečeno zvanje časnik I. klase, Josip Novak za stečeno zvanje dočasnika I. klase te za stečenu specijalnost za spašavanje pri tehničkim intervencijama. U sklopu Skupštine počasnim članom DVD-a imenovan je Josip Mezga.
Na Skupštinu su se odazvali predstavnici drugih regionalnih dobrovoljnih društava, ali i gosti iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Plešivica iz Zagreba. Podršku radu društva svojim je dolaskom dao i načelnik općine Sveti Juraj na Bregu Anđelko Nagrajsalović, predsjednik Općinskog vijeća i Mjesnog odbora Anđelko Kovačić, predstavnik vatrogasnih veterana Dragutin Petričević, a ispred Vatrogasne zajednice Međimurske županije bio je Danijel Vinković te VZO-a Nikola Babić.
Ovim putem zahvaljujemo svim koji na bilo koji način podupiru rad našega društva te našim članovima koji odvajaju svoje vrijeme za napredak i razvoj DVD-a Zasadbreg, istaknula je predsjednica Šajnović Novak u kratkoj izjavi.
U subotu 2. ožujka poslijepodne u zagrebačku zračnu luku sletjela je sedmeročlana ekipa učenica Srednje škole Prelog, koje su u pratnji nastavnica Sanje Kovačić i Doroteje Žvorc punih 20 dana boravile u Portugalu u okviru projekta Go4eXperience VI.
U suvremenom poslovnom okruženju 21. stoljeća obrazovanje je sve, a zahvaljujući tehnološkim dostignućima i globalnoj povezanosti, mogućnosti i načini educiranja su brojni. Jedan od najboljih svakako je onaj u kojem se kombinira teorijsko znanje s praktičnim iskustvom. Imate li k tome sreću pohađati Srednju školu Prelog u kojoj se veliki naglasak daje upravo suradnji i „iskustvenoj metodi učenja“, i to ne samo „u vlastitom dvorištu“ već i diljem svijeta, slobodno možete reći da posjedujete „dobitnu kombinaciju“ budućeg poslovnog uspjeha.
Naime, škola je to koja već dulji niz godina svoje učenike i nastavnike kontinuirano šalje na Erasmus projekte diljem Europe. Zahvaljujući prof. Kristini Jančec koja je školski Erasmus+ koordinator, preloška je srednja škola i ove zime, drugu godinu zaredom, svoja znanja, vještine i kompetencije imala priliku „brusiti“ u Portugalu, zemlji koju sudionice projekta opisuju kao „čudesno lijepu državu prepunu divne kulture i tradicije, susretljivih ljudi te izvrsne poslovne organiziranosti i visoke profesionalnosti.“
IZVRSNOST U STRUČNOJ PRAKSI
Preloška ekipa bila je stacionirana u Bragi, gradu na sjeverozapadu Portugala koji ima oko 200 tisuća stanovnika, a zbog svoje iznimno duge povijesti i bogate svjetovne i sakralne arhitekture u svijetu je poznat pod nazivom „Portugalski Rim.“
Učenice Lana Hergotić i Antonia Strbad iz usmjerenja turističko – hotelijerski komercijalist stručnu su praksu obavljale u restoranu Migaitas Salao Champagne, u okviru braškog hotela Villa Garden, o čemu kažu: „Riječ je o a la carte restoranu čija se ponuda bazira prvenstveno na lokalnim specijalitetima, uz bogatu ponudu regionalnih vina. Specijalitet kuće je jelo Bacalhau a Abade de Priscos, odnosno bakalar po njihovom zaštićenom receptu. Od vina u restoranu se posebno ističe Vino Verde. U Portugalu se inače jako puno jede riba, a naročito bakalar. Gosti to i najviše traže. Posebno volje riblju juhu. Jako su ponosni na svoju kuhinju i domaća vina koja su svjetski poznata. Što se tiče načina posluživanja, rade vrlo slično kao i mi. Moramo priznati da smo bile jako ponosne na svoje znanje koje smo donijele ih Srednje škole Prelog jer su nam stalno govorili kako su iznenađeni kako dobro radimo i koliko toga znamo. Rekli su da smo najbolje Erasmus učenice koje su imali dosad, da su iznenađeni kako brzo učimo i da im jako puno pomažemo u poslu. Upoznali su nas s organizacijom samog restorana te svim segmentima restoranskog posla. Iako su gosti bili većinom Portugalci, bez problema smo se s njima sporazumijevale jer velika većina njih dobro govori engleski, baš kao i nas dvije. Naime, poznavanje tog jezika bio je jedan od uvjeta za odlazak ondje. Osoblje restorana prema nama je bilo vrlo ljubazno, strpljivo i profesionalno. Portugalci su zapravo jako dobri, pristupačni i srdačni ljudi. Puno su nas pitali o Hrvatskoj koju cijene i vrlo su zainteresirani za naš jezik. Naučile smo ih neke hrvatske riječi, a i mi smo podosta njihovih usvojile, iako nam se ispočetka portugalski jezik činio dosta teškim jezikom.“
Slično iskustvo imaju i učenice ekonomskog usmjerenja SŠP-a Ines Oršuš, Melani Šestan, Vanessa Repalust, Melani Rak i Sara Puklavec koje su radile administrativne poslove u Escola Secundaria Verde Vila: „Ova srednja škola u kojoj smo bile na praksi nalazi se malo izvan grada Brage, u općini Vila Verde. Da bismo došle do nje, imale smo od strane domaćina svakodnevno organiziran prijevoz. Radile smo osam sati dnevno pet dana u tjednu. Škola ima preko tisuću učenika, vrlo je moderno opremljena i programski polivalentna, a obiluje i brojnim aktivnostima, radionicama i projektima. Većina djelatnika i učenika govori engleski jezik na kojem smo se sporazumijevale. U školi smo imali jednu gospođu koja je bila naš službeni voditelj i ona nam je svaki dan zadavala različite zadatke. Prošle smo različite poslove – od same administracije, preko knjižnice, nekoliko puta smo išle kod njih na kreativne radionice, pri čemu nam se posebno dopala radionica izrade pletenih rupčića. Družile smo se i s njihovim učenicima, pa smo tako stekle nova poznanstva, naučile podosta o njihovo kulturi i običajima. Bili su svi vrlo srdačni i pažljivi prema nama. Trudili su se da nam sve pokažu i da nam bude sadržajno i zanimljivo, a opet da nas ne opterete s previše posla. Iako je ova škola puno veća od naše u Prelogu, jednako kao i naša, vrlo je vesela, puna dobrih vibracija, pa nam je uistinu vrijeme prolazilo brzo i ugodno. U svakom slučaju jedno predivno iskustvo koje bismo svakome poželjele i preporučile.“
IZLETI, SUVENIRI I VESELJE
Ljubazni domaćini Portugalci osim što su djevojkama osigurali izvrsne uvjete na stručnoj praksi, kontinuirano su vodili računa da im i slobodno vrijeme bude ispunjeno kvalitetnim i zanimljivim sadržajima. Kako su djevojke u pratnji nastavnice doputovale u Portugal u završnom tjednu karnevala, tik pred Korizmu, prvo što ih je dočekalo, bio je državni praznik povodom karnevala. Naime, u toj državi karneval je najznačajnija manifestacija u godini pa ga obilježavaju vrlo živopisno i glasno. Grad Braga najstariji je portugalski grad i jedan od najstarijih gradova na svijetu, a njegovi sadašnji stanovnici vrlo su ponosni na njegovu bogatu prošlost te prirodne i društvene ljepote. U pratnji stručnog vodiča ekipa SŠ Prelog, zajedno s učenicima drugih europskih škola koje su u Bragi na Erasmus programima, obišli su najpopularnije znamenitosti grada; kultno svetište Bom Jesus de Monte /Stepenice u nebo, romaničku Braga Katedralu, koja zbog svoje osebujne prošlosti i uređenje ima status jedne od najznačajnijih građevina u Portugalu, katoličko Svetište Sameiro s bazilikom posvećenom Djevici Mariji i prekrasno uređenim okolnim vrtovima, središte grada u koje se ulazi preko slavoluka Arco de Porta, a koje je ispunjeno profanom arhitekturom, brojnim crkvama, trgovima, fontanama, cvijećem, suvenirnicama, filigranskim dućanima, popločenim ulicama, kavanama, slastičarnicama, glazbom, uličnim sviračima. Ono što je SŠP-ovke posebno oduševilo, kažu, činjenica je da u gradu tijekom cijelog dana i večeri ima mnoštvo šetača, ali nigdje nema gužvi, nervoze i povišenih tonova. Svi su opušteni i nasmijani, grad je vrlo uredan i čist, nigdje nema kašnjenja i nervoze i svugdje se osjeća pozitivna vibra. Dio zasluga za to ima i ugodna klima. Zime su blage s puno kiša, ali one ne traju posebno dugo.
Kao buduće poduzetnice i turističko – ugostiteljske djelatnice posebno su istražile tržište suvenira među kojima dominiraju azuleoj – dekorativne keramičke pločice kojima su oblijepljene brojne fasade kuća, filigranski tradicijski nakit, proizvodi od pluta, zdjelice od oslikane keramike, portugalsko platno i vezovi (posebno stolnjaci i kuhinjske krpe prepune narodnih motiva), pijetao Barcelos koji je nacionalni simbol, simboli Fatimske Gospe, ali i konzerve sardina, nezaobilazno portugalsko vino, sirevi, maslinovo ulje, Peri-Peri sos, fado gitare, te naravno nogometni dresovi, posebno oni s brojem 7 koje nosi „portugalski nogometni heroj“ Ronaldo.
PORTO – LISABON – FATIMA
Posjetile su i dva najpoznatija i najveća portugalska grada – Porto i Lisabon.
U Portu, po kojem je i država dobila ime, prošetale su povijesnom četvrti Ribeira te najpoznatijim mostom Dom Luis I, bile na tradicionalnoj brodskoj turi rijekom Douro koja im je omogućila razgled povijesne jezgre iz drugačije perspektive. Uz rijeku Douro nalaze se brojne vinarije i kušaonice Porto vina, a u jednoj od njih preloške učenice sa svojim vodičima i djecom iz ostalih škola bile su na prezentaciji i mini – degustaciji. Tu su „iz prve ruke“ čule što ovo vino čini jedinstvenim, na koji se način proizvodi, s kojom se hranom najbolje sljubljuje i kako se pravilno poslužuje. U Portu su imale priliku vidjeti i neke od tamošnjih specijaliteta, poput sendviča francesinha, bakalara spremljenog na tisuću i jedan način, jela od riže i pačetine Arroz de Pato, kobasice Alheira i druga. U užurbanom gradu poseban osmijeh na lice izmamio im je vintage tramvaj koji prometuje centrom.
Par dana kasnije jednako čudesno lijep bio je izlet u glavni grad Lisabon. Cijeli grad i sve njegove divote nemoguće je bilo razgledati u jednom danu, no SŠP-ovke su u njemu uspjele vidjeti neke od najpoznatijih turističkih atrakcija: Jeronimitski rimokatolički samostan koji je zbog svoje umjetničke i povijesne važnosti upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, četvrt Belem u kojoj dominira Toranj Belem, simbol portugalske moći i velikih pomorskih osvajanja u 15. i 16. stoljeću. Tu je i Spomenik otkrićima visok 52 metra i posvećen njihovoj slavnoj pomorskoj prošlosti. Prošetale su i centrom grada u kojem ih se posebno dojmio najpoznatiji Trg Rosso, šetnica prepuna malih restorana, suvenirnica i uličnih zabavljača, impozantni slavoluk Arco de Rua Custa u srcu grada te najveći Trg Palače na kojem je kraljevska palača, a koji zbog veličine, pršteće atmosfere i ljepote danas nazivaju „najljepšim ulazom u grad“.
Turistički vodiči naših putnica više puta su isticali da je Portugal izrazito vjerska država na što su vrlo ponosni. U prilog tome govori doista brojna sakralna arhitektura diljem zemlje. Najpoznatije sakralno zdanje je svetište Fatima koje su učenice posjetile na povratku iz Lisabona u Bragu. Fatima je gradić u središnjem Portugalu u kojem se početkom 20. stoljeća prema katoličkom vjerovanju ukazala Blažena Djevica Marija i predala vidiocima „tri fatimske tajne“. Godišnje ondje hodočasti oko 4 milijuna posjetitelja, a za naše je učenice, što zbog svoje važnosti, što zbog geografske udaljenosti od Hrvatske, to bila izvrsna prilika za upoznavanje s jednim od najboljih primjera vjerskog turizma u svijetu.
UŽIVANJE UZ ATLANSKI OCEAN I ROMANTIČNE LEGENDE
I kad bi čovjek zaključio da su vidjele sve najbolje od Portugala, domaćini su za idući vikend i njihove slobodne dane osigurali još dva fantastična izleta. Tako su prvo u subotu posjetile Viana do Castelo, grad koji smatraju najljepšim u Portugalu. Uz njega se veže priča o djevojci Ani koju je otac obrtnik htio oženiti za imućnog ženika, ali se ona zaljubila u siromaha. Da bi ga spasile od smrtonosne ruke Anina oca koji je inzistirao na imućnom zetu, a njega htio ubiti, seoske žene darovale su mu dio svog nakita kojim će ići u prosidbu. Sakupljeni nakit mladić je pretvorio u „zamršeno zlatno srce“ koje je do danas najpoznatiji motiv tradicijskog portugalskog filigranskog nakita i predstavlja simbol vječne ljubavi. Gradić se nalazi uz ušće rijeke Lime, poznat je po brodogradilištu u kojem su u doba osvajanja nastajali prekooceanski brodovi. S obližnje planine Santa Luzia pruža se po mnogima najljepši pogled na Atlantski ocean u Europi. Naše putnice prošetale su ondje i uz višekilometarsku pješčanu plažu Oceana koji ih je oduševio svojom frapantnom ljepotom i snagom, idealnom za jedrenje, surfanje i druge vodene sporte. Dan kasnije posjetile su Guimaraes, gradić koji smatraju „kolijevkom nacije“ jer je u 12. stoljeću postao prvi glavni grad Portugala. Posebna vrijednost grada je Stari grad koji je uvršten na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine.
RASTANAK UZ PROŠIRENE VIDIKE
Posljednjeg radnog dana učenicima SŠ Prelog te učenicima iz drugih škola iz Hrvatske i Europe s kojima su se družile i obavljale stručnu praksu domaćini su priredili svečanu završnu večer i uručili im Potvrde o sudjelovanju u projektu te zahvalili što su bile dovoljno hrabre i ambiciozne doći u njihovu zemlju. Naše djevojke zahvalile su na iznimnom gostoprimstvu, pruženim poslovnim prilikama i svim divnim i nezaboravnim trenucima koje su im priredili kroz poslovno okruženje i ispunjenje slobodnog vremena. Svoj ukupni dojam opisale su sljedećim riječima:
„Ovo putovanje i projekt iskustvo je koje ćemo pamtiti cijeli život. Obogaćene smo kako na osobnoj razini, tako i u profesionalnom smislu. Kada smo upisivale Srednju školu Prelog, nismo ni sanjale da će nam se ovako nešto fantastično dogoditi i našoj smo školi iznimno zahvalne što su nam ovo omogućili. U čarobnom Portugalu proširile smo vlastite vidike i dobile „vjetar u leđa“ za ostvarenje svojih snova i ambicija. Nakon ovog iskustva svijet gledamo drugačijim, otvorenijim očima i sada vjerujemo da vrijedimo i možemo puno više i bolje nego što to u svom mikrosvijetu mislimo.“
Jučer, u petak, pakirale su svoje kofere za Hrvatsku u koju su se vratile preko Amsterdama. Kofere je, kažu, puno teže zatvoriti sada nego kad su išle na put. Prepuni su suvenira i sitnica koje nose za sebe, obitelji i prijatelje u Hrvatsku, ali i uspomena koje im pune srca radošću, srećom i zahvalnošću. Ipak, kako god tužan oproštaj od domaćina bio, pomisao na vlastitu obitelj, ali i „domaću juhicu, sarmicu i gibanicu“, te povratak u sigurno okrilje svoje srednje škole u Prelogu mami želju za povratkom. Do sljedeće prilike za novi „slobodan let“ u nova poslovna obzorja i daleke životne horizonte.