Skupštini je prisustvovao i počasni član Josip Mezga
Dana 2. ožujka 2024. godine u Društvenom domu Zasadbreg održana je 92. redovna godišnja Skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zasadbreg. Nakon uvodne riječi predsjednice Lucije Šajnović Novak, slijedilo je izvješće Upravnog odbora i Nadzornog odbora te blagajnički izvještaj.
Tom su prilikom u sklopu svečanog programa spomenice za 40 godina rada i djelovanja u DVD-u dobili Goran Zadravec i Marijan Latin, a članice Monika Šajnović, Lea Perhoč i Lana Huzjak stekle su priznanje za zvanje vatrogasca. Član Dragutin Jambrović dobio je priznanje za stečeno zvanje časnik I. klase, Josip Novak za stečeno zvanje dočasnika I. klase te za stečenu specijalnost za spašavanje pri tehničkim intervencijama. U sklopu Skupštine počasnim članom DVD-a imenovan je Josip Mezga.
Na Skupštinu su se odazvali predstavnici drugih regionalnih dobrovoljnih društava, ali i gosti iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Plešivica iz Zagreba. Podršku radu društva svojim je dolaskom dao i načelnik općine Sveti Juraj na Bregu Anđelko Nagrajsalović, predsjednik Općinskog vijeća i Mjesnog odbora Anđelko Kovačić, predstavnik vatrogasnih veterana Dragutin Petričević, a ispred Vatrogasne zajednice Međimurske županije bio je Danijel Vinković te VZO-a Nikola Babić.
Ovim putem zahvaljujemo svim koji na bilo koji način podupiru rad našega društva te našim članovima koji odvajaju svoje vrijeme za napredak i razvoj DVD-a Zasadbreg, istaknula je predsjednica Šajnović Novak u kratkoj izjavi.
FOTO Učenice SŠ Prelog pune pozitivnih dojmova vratile se s Erasmus+ projekta Go4eXperience VI
U subotu 2. ožujka poslijepodne u zagrebačku zračnu luku sletjela je sedmeročlana ekipa učenica Srednje škole Prelog, koje su u pratnji nastavnica Sanje Kovačić i Doroteje Žvorc punih 20 dana boravile u Portugalu u okviru projekta Go4eXperience VI.
U suvremenom poslovnom okruženju 21. stoljeća obrazovanje je sve, a zahvaljujući tehnološkim dostignućima i globalnoj povezanosti, mogućnosti i načini educiranja su brojni. Jedan od najboljih svakako je onaj u kojem se kombinira teorijsko znanje s praktičnim iskustvom. Imate li k tome sreću pohađati Srednju školu Prelog u kojoj se veliki naglasak daje upravo suradnji i „iskustvenoj metodi učenja“, i to ne samo „u vlastitom dvorištu“ već i diljem svijeta, slobodno možete reći da posjedujete „dobitnu kombinaciju“ budućeg poslovnog uspjeha.
Naime, škola je to koja već dulji niz godina svoje učenike i nastavnike kontinuirano šalje na Erasmus projekte diljem Europe. Zahvaljujući prof. Kristini Jančec koja je školski Erasmus+ koordinator, preloška je srednja škola i ove zime, drugu godinu zaredom, svoja znanja, vještine i kompetencije imala priliku „brusiti“ u Portugalu, zemlji koju sudionice projekta opisuju kao „čudesno lijepu državu prepunu divne kulture i tradicije, susretljivih ljudi te izvrsne poslovne organiziranosti i visoke profesionalnosti.“
IZVRSNOST U STRUČNOJ PRAKSI
Preloška ekipa bila je stacionirana u Bragi, gradu na sjeverozapadu Portugala koji ima oko 200 tisuća stanovnika, a zbog svoje iznimno duge povijesti i bogate svjetovne i sakralne arhitekture u svijetu je poznat pod nazivom „Portugalski Rim.“
Učenice Lana Hergotić i Antonia Strbad iz usmjerenja turističko – hotelijerski komercijalist stručnu su praksu obavljale u restoranu Migaitas Salao Champagne, u okviru braškog hotela Villa Garden, o čemu kažu: „Riječ je o a la carte restoranu čija se ponuda bazira prvenstveno na lokalnim specijalitetima, uz bogatu ponudu regionalnih vina. Specijalitet kuće je jelo Bacalhau a Abade de Priscos, odnosno bakalar po njihovom zaštićenom receptu. Od vina u restoranu se posebno ističe Vino Verde. U Portugalu se inače jako puno jede riba, a naročito bakalar. Gosti to i najviše traže. Posebno volje riblju juhu. Jako su ponosni na svoju kuhinju i domaća vina koja su svjetski poznata. Što se tiče načina posluživanja, rade vrlo slično kao i mi. Moramo priznati da smo bile jako ponosne na svoje znanje koje smo donijele ih Srednje škole Prelog jer su nam stalno govorili kako su iznenađeni kako dobro radimo i koliko toga znamo. Rekli su da smo najbolje Erasmus učenice koje su imali dosad, da su iznenađeni kako brzo učimo i da im jako puno pomažemo u poslu. Upoznali su nas s organizacijom samog restorana te svim segmentima restoranskog posla. Iako su gosti bili većinom Portugalci, bez problema smo se s njima sporazumijevale jer velika većina njih dobro govori engleski, baš kao i nas dvije. Naime, poznavanje tog jezika bio je jedan od uvjeta za odlazak ondje. Osoblje restorana prema nama je bilo vrlo ljubazno, strpljivo i profesionalno. Portugalci su zapravo jako dobri, pristupačni i srdačni ljudi. Puno su nas pitali o Hrvatskoj koju cijene i vrlo su zainteresirani za naš jezik. Naučile smo ih neke hrvatske riječi, a i mi smo podosta njihovih usvojile, iako nam se ispočetka portugalski jezik činio dosta teškim jezikom.“
Slično iskustvo imaju i učenice ekonomskog usmjerenja SŠP-a Ines Oršuš, Melani Šestan, Vanessa Repalust, Melani Rak i Sara Puklavec koje su radile administrativne poslove u Escola Secundaria Verde Vila: „Ova srednja škola u kojoj smo bile na praksi nalazi se malo izvan grada Brage, u općini Vila Verde. Da bismo došle do nje, imale smo od strane domaćina svakodnevno organiziran prijevoz. Radile smo osam sati dnevno pet dana u tjednu. Škola ima preko tisuću učenika, vrlo je moderno opremljena i programski polivalentna, a obiluje i brojnim aktivnostima, radionicama i projektima. Većina djelatnika i učenika govori engleski jezik na kojem smo se sporazumijevale. U školi smo imali jednu gospođu koja je bila naš službeni voditelj i ona nam je svaki dan zadavala različite zadatke. Prošle smo različite poslove – od same administracije, preko knjižnice, nekoliko puta smo išle kod njih na kreativne radionice, pri čemu nam se posebno dopala radionica izrade pletenih rupčića. Družile smo se i s njihovim učenicima, pa smo tako stekle nova poznanstva, naučile podosta o njihovo kulturi i običajima. Bili su svi vrlo srdačni i pažljivi prema nama. Trudili su se da nam sve pokažu i da nam bude sadržajno i zanimljivo, a opet da nas ne opterete s previše posla. Iako je ova škola puno veća od naše u Prelogu, jednako kao i naša, vrlo je vesela, puna dobrih vibracija, pa nam je uistinu vrijeme prolazilo brzo i ugodno. U svakom slučaju jedno predivno iskustvo koje bismo svakome poželjele i preporučile.“
IZLETI, SUVENIRI I VESELJE
Ljubazni domaćini Portugalci osim što su djevojkama osigurali izvrsne uvjete na stručnoj praksi, kontinuirano su vodili računa da im i slobodno vrijeme bude ispunjeno kvalitetnim i zanimljivim sadržajima. Kako su djevojke u pratnji nastavnice doputovale u Portugal u završnom tjednu karnevala, tik pred Korizmu, prvo što ih je dočekalo, bio je državni praznik povodom karnevala. Naime, u toj državi karneval je najznačajnija manifestacija u godini pa ga obilježavaju vrlo živopisno i glasno. Grad Braga najstariji je portugalski grad i jedan od najstarijih gradova na svijetu, a njegovi sadašnji stanovnici vrlo su ponosni na njegovu bogatu prošlost te prirodne i društvene ljepote. U pratnji stručnog vodiča ekipa SŠ Prelog, zajedno s učenicima drugih europskih škola koje su u Bragi na Erasmus programima, obišli su najpopularnije znamenitosti grada; kultno svetište Bom Jesus de Monte /Stepenice u nebo, romaničku Braga Katedralu, koja zbog svoje osebujne prošlosti i uređenje ima status jedne od najznačajnijih građevina u Portugalu, katoličko Svetište Sameiro s bazilikom posvećenom Djevici Mariji i prekrasno uređenim okolnim vrtovima, središte grada u koje se ulazi preko slavoluka Arco de Porta, a koje je ispunjeno profanom arhitekturom, brojnim crkvama, trgovima, fontanama, cvijećem, suvenirnicama, filigranskim dućanima, popločenim ulicama, kavanama, slastičarnicama, glazbom, uličnim sviračima. Ono što je SŠP-ovke posebno oduševilo, kažu, činjenica je da u gradu tijekom cijelog dana i večeri ima mnoštvo šetača, ali nigdje nema gužvi, nervoze i povišenih tonova. Svi su opušteni i nasmijani, grad je vrlo uredan i čist, nigdje nema kašnjenja i nervoze i svugdje se osjeća pozitivna vibra. Dio zasluga za to ima i ugodna klima. Zime su blage s puno kiša, ali one ne traju posebno dugo.
Kao buduće poduzetnice i turističko – ugostiteljske djelatnice posebno su istražile tržište suvenira među kojima dominiraju azuleoj – dekorativne keramičke pločice kojima su oblijepljene brojne fasade kuća, filigranski tradicijski nakit, proizvodi od pluta, zdjelice od oslikane keramike, portugalsko platno i vezovi (posebno stolnjaci i kuhinjske krpe prepune narodnih motiva), pijetao Barcelos koji je nacionalni simbol, simboli Fatimske Gospe, ali i konzerve sardina, nezaobilazno portugalsko vino, sirevi, maslinovo ulje, Peri-Peri sos, fado gitare, te naravno nogometni dresovi, posebno oni s brojem 7 koje nosi „portugalski nogometni heroj“ Ronaldo.
PORTO – LISABON – FATIMA
Posjetile su i dva najpoznatija i najveća portugalska grada – Porto i Lisabon.
U Portu, po kojem je i država dobila ime, prošetale su povijesnom četvrti Ribeira te najpoznatijim mostom Dom Luis I, bile na tradicionalnoj brodskoj turi rijekom Douro koja im je omogućila razgled povijesne jezgre iz drugačije perspektive. Uz rijeku Douro nalaze se brojne vinarije i kušaonice Porto vina, a u jednoj od njih preloške učenice sa svojim vodičima i djecom iz ostalih škola bile su na prezentaciji i mini – degustaciji. Tu su „iz prve ruke“ čule što ovo vino čini jedinstvenim, na koji se način proizvodi, s kojom se hranom najbolje sljubljuje i kako se pravilno poslužuje. U Portu su imale priliku vidjeti i neke od tamošnjih specijaliteta, poput sendviča francesinha, bakalara spremljenog na tisuću i jedan način, jela od riže i pačetine Arroz de Pato, kobasice Alheira i druga. U užurbanom gradu poseban osmijeh na lice izmamio im je vintage tramvaj koji prometuje centrom.
Par dana kasnije jednako čudesno lijep bio je izlet u glavni grad Lisabon. Cijeli grad i sve njegove divote nemoguće je bilo razgledati u jednom danu, no SŠP-ovke su u njemu uspjele vidjeti neke od najpoznatijih turističkih atrakcija: Jeronimitski rimokatolički samostan koji je zbog svoje umjetničke i povijesne važnosti upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, četvrt Belem u kojoj dominira Toranj Belem, simbol portugalske moći i velikih pomorskih osvajanja u 15. i 16. stoljeću. Tu je i Spomenik otkrićima visok 52 metra i posvećen njihovoj slavnoj pomorskoj prošlosti. Prošetale su i centrom grada u kojem ih se posebno dojmio najpoznatiji Trg Rosso, šetnica prepuna malih restorana, suvenirnica i uličnih zabavljača, impozantni slavoluk Arco de Rua Custa u srcu grada te najveći Trg Palače na kojem je kraljevska palača, a koji zbog veličine, pršteće atmosfere i ljepote danas nazivaju „najljepšim ulazom u grad“.
Turistički vodiči naših putnica više puta su isticali da je Portugal izrazito vjerska država na što su vrlo ponosni. U prilog tome govori doista brojna sakralna arhitektura diljem zemlje. Najpoznatije sakralno zdanje je svetište Fatima koje su učenice posjetile na povratku iz Lisabona u Bragu. Fatima je gradić u središnjem Portugalu u kojem se početkom 20. stoljeća prema katoličkom vjerovanju ukazala Blažena Djevica Marija i predala vidiocima „tri fatimske tajne“. Godišnje ondje hodočasti oko 4 milijuna posjetitelja, a za naše je učenice, što zbog svoje važnosti, što zbog geografske udaljenosti od Hrvatske, to bila izvrsna prilika za upoznavanje s jednim od najboljih primjera vjerskog turizma u svijetu.
UŽIVANJE UZ ATLANSKI OCEAN I ROMANTIČNE LEGENDE
I kad bi čovjek zaključio da su vidjele sve najbolje od Portugala, domaćini su za idući vikend i njihove slobodne dane osigurali još dva fantastična izleta. Tako su prvo u subotu posjetile Viana do Castelo, grad koji smatraju najljepšim u Portugalu. Uz njega se veže priča o djevojci Ani koju je otac obrtnik htio oženiti za imućnog ženika, ali se ona zaljubila u siromaha. Da bi ga spasile od smrtonosne ruke Anina oca koji je inzistirao na imućnom zetu, a njega htio ubiti, seoske žene darovale su mu dio svog nakita kojim će ići u prosidbu. Sakupljeni nakit mladić je pretvorio u „zamršeno zlatno srce“ koje je do danas najpoznatiji motiv tradicijskog portugalskog filigranskog nakita i predstavlja simbol vječne ljubavi. Gradić se nalazi uz ušće rijeke Lime, poznat je po brodogradilištu u kojem su u doba osvajanja nastajali prekooceanski brodovi. S obližnje planine Santa Luzia pruža se po mnogima najljepši pogled na Atlantski ocean u Europi. Naše putnice prošetale su ondje i uz višekilometarsku pješčanu plažu Oceana koji ih je oduševio svojom frapantnom ljepotom i snagom, idealnom za jedrenje, surfanje i druge vodene sporte. Dan kasnije posjetile su Guimaraes, gradić koji smatraju „kolijevkom nacije“ jer je u 12. stoljeću postao prvi glavni grad Portugala. Posebna vrijednost grada je Stari grad koji je uvršten na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine.
RASTANAK UZ PROŠIRENE VIDIKE
Posljednjeg radnog dana učenicima SŠ Prelog te učenicima iz drugih škola iz Hrvatske i Europe s kojima su se družile i obavljale stručnu praksu domaćini su priredili svečanu završnu večer i uručili im Potvrde o sudjelovanju u projektu te zahvalili što su bile dovoljno hrabre i ambiciozne doći u njihovu zemlju. Naše djevojke zahvalile su na iznimnom gostoprimstvu, pruženim poslovnim prilikama i svim divnim i nezaboravnim trenucima koje su im priredili kroz poslovno okruženje i ispunjenje slobodnog vremena. Svoj ukupni dojam opisale su sljedećim riječima:
„Ovo putovanje i projekt iskustvo je koje ćemo pamtiti cijeli život. Obogaćene smo kako na osobnoj razini, tako i u profesionalnom smislu. Kada smo upisivale Srednju školu Prelog, nismo ni sanjale da će nam se ovako nešto fantastično dogoditi i našoj smo školi iznimno zahvalne što su nam ovo omogućili. U čarobnom Portugalu proširile smo vlastite vidike i dobile „vjetar u leđa“ za ostvarenje svojih snova i ambicija. Nakon ovog iskustva svijet gledamo drugačijim, otvorenijim očima i sada vjerujemo da vrijedimo i možemo puno više i bolje nego što to u svom mikrosvijetu mislimo.“
Jučer, u petak, pakirale su svoje kofere za Hrvatsku u koju su se vratile preko Amsterdama. Kofere je, kažu, puno teže zatvoriti sada nego kad su išle na put. Prepuni su suvenira i sitnica koje nose za sebe, obitelji i prijatelje u Hrvatsku, ali i uspomena koje im pune srca radošću, srećom i zahvalnošću. Ipak, kako god tužan oproštaj od domaćina bio, pomisao na vlastitu obitelj, ali i „domaću juhicu, sarmicu i gibanicu“, te povratak u sigurno okrilje svoje srednje škole u Prelogu mami želju za povratkom. Do sljedeće prilike za novi „slobodan let“ u nova poslovna obzorja i daleke životne horizonte.
Privukli su ga mirisi langoša, ali i vrijedne žene
Jučer je NK Rudar iz Murskog Središća, član 3.HL sjever, u osmini finala Kupa MNS gostovao u Svetoj Mariji kod tamošnje Mladosti. S njima je u toj sredini bio i saborski zastupnik i gradonačelnik Murskog Središća Dražen Srpak. On je boravak u ovom donjomeđimurskom naselju prokomentirao riječima:- Izgubili smo u Svetoj Mariji kup tekmu nakon više promašenih zicera na penale., ali langoši prevrijednih svetomarskih žena sve su to popravili.
Srpak je taj koji uvijek daje podršku ženama u njihovim akcijama ma gdje one bile pa tako ni ovoga puta nije mogao odoljeti zovu langoša i vrijednih žena za jednom zajedničkom fotkom.
FOTO Zoranu Pfeiferu dodijeljena Povelja Međimurske županije na skupštini SRD Međimurske županije
Rijetko tko zna kako je ribolov, nakon nogometa najmasovniji sport u Međimurju. Upravo je sportski ribolov koji okuplja više od 5.000 članova, drugi po masovnosti sport u našem kraju.
Savez sportskih ribolovnih društava Međimurske županije, osnovan je u Čakovcu 16. travnja 1959. godine kao Kotarski odbor sportskih ribolovnih društava u to vrijeme Kotara Čakovec. Od osnutka do danas gotovo svake godine na području Međimurske županije formirano je novo društvo, a broj članova ribičkih društava raste iz godine u godinu.
U restoranu Kristal u Čakovcu, u nedjelju 3. ožujka održana je izborna skupština Saveza sportskih ribolovnih društava Međimurske županije na kojoj su se okupili predstavnici brojnih ribolovnih društava iz Županije koji su izabrali novo vodstvo te usvojili planove za predstojeću godinu.
Na samom početku Skupštine sve prisutne članove i goste pozdravio je dosadašnji predsjednik Saveza Zoran Pfeifer, nakon čega je uslijedio izbor novog vodstva Saveza, pa je tako za predsjednika izabran Boris Goričanec, za dopredsjednika Dragutin Peter, dok je tajnik Ivica Jakupek.
Novo izabrani predsjednik Saveza, Boris Goričanec dugogodišnji je aktivni član ribolovne zajednice i iskusni stručnjak, a u svojem govoru kao predsjednik, Goričanec je zahvalio na povjerenju koje mu je dodijeljeno, također zahvalivši dosadašnjem predsjedniku Pfeiferu na posvećenosti ribolovnoj zajednici koja se očitovala u brojnim postignućima te popularizaciji ribolova u našem kraju.
Pored izbora predsjednika, skupština je usvojila plan aktivnosti za naredno razdoblje, koji uključuju organizaciju natjecanja, edukativne programe o očuvanju ribljeg fonda te sudjelovanje na natjecanjima. Skupština je jednoglasno donijela odluku o proglašenju počasnog predsjednika i člana Saveza, tako je počasnim predsjednikom imenovan Zoran Pfeifer a članom Dragutin Kedmenec.
Povelja Međimurske županije
Župan Međimurske županije Matija Posavec dugogodišnjem je predsjedniku Saveza Zoranu Pfeiferu uručio Povelju Međimurske županije za iznimne zasluge u promociji i razvoju sportskog ribolova, te organizaciju natjecanja najvišeg ranga u Međimurju, za vrhunske rezultate na svjetskoj razini, kao i prenošenju sportskih vrijednosti na mlade. „Odlazite u zasluženu sportsku mirovinu, a iza sebe ostavljate zaista impresivne rezultate – kao što je organizacija tri svjetska prvenstva u ribolovu te brojna druga natjecanja. Vjerujem kako ćete ribolovcima i dalje ostati na raspolaganju svojim savjetima, entuzijazmom i primjerom kako nastaviti čuvati tradiciju ribolova u našem kraju.“
Župan Posavec također je istaknuo ponos što je zahvaljujući uspjesima ribolovkinja i ribolovaca, Međimurska županija upisana na svjetsku kartu sporta. „Čestitam svima vama na postignutim uspjesima, vi ste u posljednjih nekoliko godina upisali Međimurje na svjetsku kartu sporta, i time pokazali kako smo zaista jedna sportska sredina i rasadnik talenata“, rekao je župan te dodao kako će ribolovci u Međimurskoj županiji uvijek imati podršku.
Zoran Pfeifer je u emotivnom obraćanju zahvalio članovima na suradnji i podršci tijekom njegovog dugogodišnjeg mandata te istaknuo kako se osjeća ponosno zbog svih rezultata koji je Savez postigao, kao i postignutog napretka i razvoja ribolovnog sporta u Međimurskoj županiji tijekom proteklih godina, pritom zahvalivši Županiji na kontinuiranoj podršci.
Skupštini su uz brojne članove nazočili, predsjednik Hrvatskog športskog ribolovnog saveza Vladimir Sever, predsjednik Zajednice športskih udruga i saveza Međimurske županije Mato Kljajić, gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Srpak, koji su čestitali i zahvalili Zoranu Pfeiferu na uspjesima Saveza kao i svim članovima, a novom predsjedniku poželjeli puno sreće u daljnjem radu.
Uručena su priznanja pojedincima i ribolovnim društvima za postignute rezultate u protekloj godini, dok je mladim perspektivnim sportašima dodijeljena ribička oprema.
Preložanin Andrej Hladnik prvak Hrvatske u utrci na 50 km!
Preložanin Andrej Hladnik prvak je Hrvatske na 50 km s novim državnim rekordom 2:57:08 na 7. Polojskoj ultri!
Muška ekipa AK Varaždin završila je prva na ekipnom PH na 50 km (Andrej Hladnik, Tomislav Vertuš i Bruno Hlebar).
Čestitke i pobjedničkoj štafeti 4 x 25 km (100 km) u sastavu: Ino Šepec, Viktor Sabo, Josip Mijaković i Karmelo Mrvica.
Bravo dečki! Rasturili ste!
Jasminka Bijelić Ljubić: Cilj je ŠAF-ovih radionica da se sudionici osjećaju kao stvaratelji!
Za kraj zimskih praznika, Knjižnica i čitaonica Šenkovec organizirala je trodnevnu radionicu animiranog filma za osnovnoškolce pod vodstvom filmske pedagoginje i animatorice Jasminke Bijelić Ljubić naziva “Animirani praznici u mojoj knjižnici” koja kreativne radionice provodi već 25 godina u sklopu Škole animiranog filma Čakovec. Cilj radionice bio je djeci približiti svijet animiranog filma, ne samo kroz oči konzumenata, već i kao stvaratelja filmskog djela, stoji na stranicama knjižnice, a kroz trodnevni program radionice djeca su kreirala kratku priču na temu knjiga, osmislila likove te ih animirala u tehnici kolaža direktno ispod kamere. O samoj radionici koju je pohađalo sedam mališana razgovarali smo s voditeljicom iste Jasminkom Bijelić Ljubić.
Radila sam tom prilikom kao voditeljica i animator na poziv Božice Mezga, ravnateljice Knjižnice i čitaonice Šenkovec. I prije smo ostvarivale uspješnu suradnju, a radi se o manjim projektima, odnosno radionicama za vrijeme školskih praznika. Željele smo da to ne bude puki likovni pristup, već da se ono proširi na sferu animiranog filma koji je djeci manje pristupačan u vidu radionica. Knjižnica ima mnogo djece kreativnih članova koji su polaznici i drugih radionica stoga je ova radionica bila svojevrsna nadogradnja za mlade likovnjake. Prijavilo se ukupno sedmero djece koja su sva likovno talentirana, a indirektno sam saznala da više od pola prijavljene djece ima i glazbeni talent kojeg smo u konačnici iskoristili. U ulozi animatora našli su se Leon Posavec, Marija Kečkeš, Erin Pintarić, Greta Ribić, Martin Soldat, Helena Kekić te Andrija Magdalenić.
Djeca u filmu rjeđe percipiraju glazbu, a više su posvećena vizualnom dojmu, tvrdi Bijelić Ljubić, no tijekom ove radionice, svojim ih je pristupom navela da pažnju obrate i na glazbu, ali i sudjeluju u kreiranju iste. Jedna od djevojčica odsvirala nam je svoju autorsku glazbu koju smo uvrstili u film. Radi se o Mariji Kečkeš koja svira kalimbu, stari afrički glazbeni instrument kojeg tek rijetki znaju svirati. U konačnici, bilo mi je drago što smo „pokrili“ i taj element filma, budući da djeca rjeđe percipiraju glazbu u filmu, već su posvećena vizualnom. Sjajno je kad netko u grupi na taj način doprinese ukupnom proizvodu radionica, filmu, neovisno radi li se o skupini odraslih ili djece. Ostala su pak djeca dala doprinos u oponašanju šumova. U konačnici, dobili smo pravo audio-vizualno djelo, a vrijednost mu daje to što je u potpunosti originalno, istaknula je Bijelić Ljubić.
Radionica je najkraći mogući oblik provedbe animacijskog projekta, a voditeljica je na samom početku radionice sudionicima sugerirala da film bude posvećen knjigama, budući da je radionica započela na Međunarodni dan materinskoga jezika. Željela ih je potaknuti i napraviti poveznicu između knjižnice i filma, pa su tako glavni likovi postali knjige i ptičice na koje su djeca osmišljala asocijacije. Tu je voditelj ključan kako bi vodio djecu kroz proces, jer ona ne dolaze na radionice sa već zamišljenim konceptima. Snimali smo to u formi kolaž animacije, a kadrove koje su snimili spojila sam u film. Nije cilj da se djeca bave montažom i postprodukcijom, to je tehnički dio, već da kreativno iznesu projekt do tehničke razine postprodukcije. Tehnički dio nije važan za radionicu i sam kreativni proces već je važnije da sudionici shvate da je izrada filma složeni proces. Osobno, radim na način da se na kraju radionice vidi produkt angažmana sudionika, jer cilj je da zavole animirani film, a ne da budu puki konzumenti. Cilj je svih ŠAF-ovih radionica da se sudionici percipiraju kao stvaratelji jer tada više cijene filmsku umjetnost, rekla je za kraj Bijelić Ljubić.
Djeca su kroz radionicu upoznala “drugu stranu” filmskog stvaralaštva – mukotrpan rad, upornost, ali i timski pristup te važnost zajedničkog angažmana u svim segmentima produkcije, a cijeli film možete pogledati na sljedećoj poveznici.
Održana 85. redovita skupština DVD-a Donji Hrašćan
Jučer, 2. ožujka, u Donjem Hrašćanu održana je 85. redovita godišnja skupština DVD-a Donji Hrašćan.
Društvo je u protekloj godini bilo vrlo aktivno, pa je tako sudjelovalo sudjelovalo na brojnim vjerskim i drugim događanjima. Vrijedi istaknuti čuvanje Božjeg groba u župnoj crkvi u Svetom Jurju u Trnju, obilježavanje Dana svetog Florijana.
U protekloj godini, društvo je brojilo 48 aktivnih članova, od čega je njih 25 starije od 18 godina. Stalnom brigom i ulaganjem u školovanje, danas imaju devet članova sa zvanjem vatrogasac, šest članova – vatrogasac 1. klase, pet dočasnika prve klase te pet članova bez temeljnog ispita.
U 2023. postizali su uspjehe na brojnim natjecanjima, na čemu im također treba čestitati.
Čakovečka porno zvijezda odustala od svjetskog prvenstva u seksu
Uoči nadolazećeg svjetskog prvenstva u seksu koje se održava u Španjolskoj, naša predstavnica Marija Zadravec javila se svojim pratiteljima na Facebooku:
-Dragi moji prijatelji i fanovi, ovog utorka počinje dugo očekivano svjetsko prvenstveno, svakodnevno dobivam puno poruka od vas kada sve ovo počinje, no moram vas obavjestiti da moj ulazak na svijetsko prvenstveno zasad nije siguran, što ne znači da će tako i ostati, te da kasnije možda i uđem na prvenstvo i iskusim “grupu smrti” kako vi to volite reći.
-Pošto sam europska prvakinja od strane organizatora mi je omogućeno sudjelovanje na svjetskom prvenstvu, tako da zasad kada me neće biti na samom početku natjecanja podrške izvana će naravno biti, dok se to možda ne promijeni mojim ulaskom kao natjecatelj, ali za sada je nažalost tako iz mojih osobnih razloga.
-Ovo sam napisala iz razloga da znate iz prve ruke, prije nego se počinju širiti razne dezinformacije.
Ako se šta promijeni biti ćete obaviješteni na vrijeme.
Organizaciji i natjecateljima želim dobar i uspješan početak, puno sreće, zabave i vruće dane na prekrasnoj lokaciji u Španjolskoj, poručujue zanosna Marija.
Risto Arnaudovski: Želim svaku svoju igračicu učiniti boljom i odvesti klub u Europu
Nakon što je, pomalo neočekivano, prošlog tjedna raskinuta suradnja ŽRK Zrinski i trenera Gorana Mrđena, na klupu čakovečkih rukometašica sjeo je Risto Arnaudovski (42). Iako makedonskih korijena, za naše prijatelje rukometa Arnaudovski je oduvijek bio istinski Čakovčanec s obzirom na trag koji je ostavio u PIPO-IPC-u, a ovdje je zasnovao i obitelj. Nakon igranja u Francuskoj i Njemačkoj te desetak nastupa za makedonsku reprezentaciju, Arnaudovski je karijeru, zbog teške ozljede koljena, završio u Austriji. Tamo je nastavio svoj rad kao trener te se okitio i titulom austrijskog prvaka. Iako je dosada bio vezan uz muški rukomet, njegov dolazak na čelo stručnog stožera čakovečkih rukometnih prvoligašica u novonastaloj situaciji čini se kao daleko najbolje rješenje. Sam Arnaudovski pomalo je iznenađen ovakvim raspletom i ima samo riječi hvale za svojeg prethodnika.
-Malo me začudila i pogodila informacija o raskidu suradnje s dosadašnjim trenerom, jer je Mrđen radio sjajan posao. Klub je treći na ljestvici, super im je išlo, ali nakon što su me upoznali s razlozima raskida prihvatio sam ponudu, jer je za mene to jedan novi i veliki izazov. Svjestan sam toga da nije isto raditi u muškom i ženskom sportu, pa tako i rukometu, ali gdje god sam dosada radio mislim da smo napravili velike korake prema naprijed. Tako smo i u mojem posljednjem austrijskom klubu, gdje sam surađivao s Mariom Bjelišem osvojili titulu državnih prvaka. Znam da me čeka puno posla zato što trebam upoznati cure i sustav igre i trebat će vremena da se naviknemo jedni na druge, ali se ne bojim tog izazova i baš se veselim tom radu. Nadam se da ću nastaviti putem kojim je išao Mrđen za kojeg sam čuo sjajne stvari kao o treneru, s puno uvažavanja govori Arnaudovski.
Kriza rezultata najčešći je razlog smjene trenera, ali to u ovoj situaciji nije bio slučaj, pa nas je zanimalo što Arnaudovski vidi kao glavne ciljeve do kraja sezone.
-U klubu su mi rekli da je cilj zadržati mjesto među prva četiri kako bi izborili plasman u Europu. Moj osobni cilj je, kao i u svim klubovima gdje sam ranije radio, pretvoriti klub u svojevrsni brand, marku o kojoj će svi pričati. Svaku igračicu želim učiniti boljom kako bi na svakoj utakmici naši navijači prepoznali da dajemo sve od sebe, igramo sa strašću i srcem te pružamo svoj maksimum. Tu pozitivnu energiju želim prenijeti na sve ljude koji nas prate, ali i okupiti što više mladih igračica kako bi upoznale taj jedan zdravi rad i osjetile pozitivnu energiju, iznosi svoju viziju Arnaudovski.
S obzirom da je dosada bio angažiran u muškom rukometu pitali smo ga je li moguće neka iskustva prenijeti i na žene.
-Moguće je, kako ne. Prije svega volio bih svojim igračicama usaditi jednu disciplinu, kako u igri tako i izvan terena. Ja smatram i napomenuo sam im to već na prvom treningu da je disciplina most koji spaja ciljeve i postignuća. Mi smo postavili ciljeve, a do postignuća možemo stići jedino disciplinom i snažnom željom. Nastojati ću i osobno pokazati cijeloj momčadi kako se kao sportaš dolazi do nekog cilja, jer ja živim to što pričam.
Sestre Posavec i Nikolina Zadravec napravile su sjajnu klupsku i reprezentativnu karijeru, ali u redovima Zrinskog mnogo je mladih igračica koje idu njihovim putem, pa se, naravno, postavlja pitanje hoće li imati prostora i minutažu.
-Jedan od glavnih ciljeva tamo gdje sam radio bio je razvijati mlade igrače i činiti ih boljim igračima. Kod nas su rukometaši iz austrijske lige manje poznati, ali mogu navesti primjer našeg Juranića s kojim sam radio u Ferlachu. Dosta sam radio s njim i stigao je do reprezentacije Hrvatske. Još uvijek je u tom klubu i igra sve bolje i bolje. Zbog toga želim svoje znanje i iskustvo stečeno kroz karijeru prenijeti i na naše mlade igračice koje će sigurno imati priliku da igraju kad god mogu, poručio je Arnaudovski.
S obzirom na bogato međunarodno iskustvo novi trener Zrinskog zasigurno ima i svoje gledanje na organizaciju kluba.
-Nisam još u potpunosti upoznat kako klub funkcionira u tom segmentu, imam neke svoje ideje, posebice oko organizacije utakmica i načina kako doći do još veće kohezije između publike i kluba. Ipak, u odnosu na vrijeme kada sam igrao u Čakovcu, vidim značajne pomake na bolje i nadam se da ćemo iz dana u dan napredovati. Ambicioznost koju vidim kod ljudi iz kluba podloga je za to, jer bez toga ne ide. Nadam se da ćemo ići u dobrom pravcu i u istom pravcu, smatra Arnaudovski.
Budući da je ostavio zapaženi trag u čakovečkom muškom rukometu zanimalo nas je kako gleda na trenutnu situaciju u MRK Čakovec.
-Volio bih da Čakovec postane rukometni centar, ne samo u Međimurju, nego u cijeloj Hrvatskoj. Prateći što trenutno rade ljudi u klubu, zajedno s Jožom (trener Borković op.a.) s kojim sam nekada igrao, siguran sam da će se vrati u elitni rang. Volio bih da ženski i muški rukomet idu u istom pravcu i da ovo bude jaki rukometni centar. Čakovec je mali grad, možda ne možemo imati centar u nekim drugim sportovima koji traže puno više novaca, ali u rukometu se s mnogo manje sredstava može napraviti puno. Ukoliko sve to poprate županija, grad i sponzori, ljudi koje imamo i koji mogu pomoći, prepoznaju li pozitivnu energiju koja postoji u oba kluba, mislim da rukomet može napraviti pravi bum, optimističan je Arnaudovski.
Svoje vatreno krštenje Arnaudovski će imati u kup utakmici protiv Splita 2010. Zanimalo nas je kako vidi svoju budućnost na klupi Zrinskog.
-Dogovorili smo suradnju do kraja sezone, pa ćemo vidjeti kako će sve skupa funkcionirati, jer i meni je ovo prvo iskustvo u ženskom rukometu. Zasada vidim samo pozitivnu sliku i dobru perspektivu, ali dozvolite da vrijeme pokaže hoće li se sve o čemu govorim i ostvariti, zaključio je Arnaudovski.