Hrvatska filmašica, pjesnikinja i multimedijalna umjetnica Stanka Gjurić osvojila je međunarodno priznanje “Honorable Mention” na prestižnom RTF Realtime International Film Festivalu. RTF Realtime International Film Festival tek slijedi u listopadu, no rezultat žiriranja već je objavljen – Gjurić je među ovogodišnjim laureatima. Glavno će se izdanje održati u engleskom Worcesteru od 17. do 19. listopada, a program će se istodobno odvijati na tri kontinenta – u Africi, Europi i Americi – uz online segment dostupan gledateljima širom svijeta.
Projekcije nagrađenih filmova održat će se na više prestižnih lokacija u Worcesteru: u Swan Theatreu, kulturnom središtu s gotovo 60 godina tradicije; u The Hiveu, modernoj knjižnici i kulturnom centru; te u Odeon Luxe, luksuznom kinu, opremljenom vrhunskom projekcijskom i zvučnom tehnologijom.
Nagrada je dodijeljena za njezin kratkometražni film “Nedišući”, snimljen prema istoimenoj pjesmi autorice. Ova filmovana poezija istražuje potrebu za slobodom i složenost unutarnjih emocija u svijetu koji se neprestano mijenja. Kroz simboliku vode i svjetla, film prikazuje prirodu kao nijemog svjedoka klimatskih promjena koje oblikuju naša unutarnja stanja. Poetskim jezikom i sugestivnim slikama, “Nedišući” poziva gledatelja na introspektivno promišljanje o vlastitoj povezanosti s planetom i sobom.
Ova meditativna vizualna poezija odražava unutarnju borbu između vezanosti i oslobađanja, naglašavajući krhkost ljudskog postojanja u stalnoj potrazi za smirenjem i iscjeljenjem. Realtime International Film Festival (RTF) osnovan je 2016. godine, i od tada se etablirao kao jedan od značajnijih međunarodnih festivala. Orijentiran je na budućnost i tehnološki osvješten, s naglaskom na artističke, kreativne vrijednosti. Poznat je po inovativnom pristupu koji kombinira fizičko i virtualno sudjelovanje, te ugošćuje talentirane autore iz cijelog svijeta. Festival okuplja cijenjeni međunarodni žiri, koji pažljivo vrednuje kvalitetu, originalnost i umjetničku poruku filmova.
RTF slovi za tehnološki otvoren festival koji promiče međunarodnu suradnju, kulturnu raznolikost i inovativne pristupe filmu, a prepoznat je kao mjesto gdje autori mogu predstaviti svoj rad globalnoj publici i uspostaviti kreativne veze s kolegama iz različitih zemalja.
Stanka Gjurić, čiji radovi već godinama osvajaju nagrade i priznanja na međunarodnim festivalima, ovim je filmom još jednom potvrdila svoj prepoznatljiv autorski rukopis – spoj poezije, likovnosti i snažne emocionalne poruke.
Karolina Kolarić Biber iz Turčišća je inteligentna, svestrana i snažna mlada žena koja dokazuje da žene zaista mogu sve u današnjem svijetu u kojem na vodećim pozicijama još uvijek dominiraju muškarci.
Ova 32-godišnjakinja iza sebe već ima velik društveni angažman, tri magisterija, vodi vlastiti biznis, predsjednica je DVD-a Turčišće, dopredsjednica VZO Domašinec, dva mandata bila je članica Mjesnog odbora Turčišće, a od lipnja 2025. godine je predsjednica Općinskog vijeća Domašinca. Kao politički nezavisna kandidatkinja, na nedavnim lokalnim izborima bila je i kandidatkinja za načelnicu Općine Domašinec, gdje je ispala iz igre u tijesnoj pobjedi protukandidata u 2. krugu.
Karolina Kolarić Biber, nova predsjednica Općinskog vijeća s potpredsjednicama vijeća i načelnikom Goranom Korenom
ODRASLA NA FARMI KRAVA, DRUŠTVENO AKTIVNA OD SREDNJE ŠKOLE
Karolina je odrasla u obitelji koja se bavi poljoprivredom. Točnije, njezin brat Nikola Kolarić i roditelji Bojan i Karmenka Kolarić vode farmu krava u Turčišću, a Karolina im je odmalena pomagala, no imala je interes prema raznim stvarima. U srednjoj školi bila je aktivna na mnogim poljima, među ostalim sudjelovala je u natjecanjima iz prve pomoći, krosu, fizici, kemiji, matematici, logici… Nije se, kaže, mogla odlučiti za jednu stvar.
Prevaga u korist društvenog rada bio je angažman u Udruzi Zora, gdje se uključila u projekt za mlade edukatore kao jedna od 25 učenika iz čitavog Međimurja.
– Cilj je bio promicanje nenasilja i ljudskih prava, zaštita od spolno prenosivih bolesti, rodna ravnopravnost… Tako sam krenula u društveno-koristan rad i završila sam tečaj za edukatora, a zatim sam postala i trenerica za edukaciju na razini Hrvatske (Youth per Action). Tu sam skupila više od 1000 volonterskih sati u nekoliko godina i to me potaknulo da ostanem društveno aktivna – kaže Karolina.
Karolina Kolarić Biber bila je vrlo aktivna i u srednjoj školi i na faksu
ZAVRŠILA TRI FAKULTETA I OSVOJILA DVIJE REKTOROVE NAGRADE
Nakon srednje škole, provela je desetak godina izvan svog rodnog mjesta. Iako je upala i na medicinu a predlagali su joj studij ekonomije, ipak se odlučila za kemiju i zaštitu biljaka. Završila je u Zagrebu inženjersku kemiju (anorganska i analitička kemija), zatim nastavnički smjer kemije te zaštitu bilja na Fakultetu Agrobiotehničkih znanosti u Osijeku. Uz tri magisterija, dva puta je primila i rektorovu nagradu.
S dolaskom na studij u Zagreb, nakon samo 2 mjeseca postala je potpredsjednica Udruge studenata Međimurja te je za vrijeme studija 4 godine bila potpredsjednica te godinu dana predsjednica te udruge.
– Tu smo radili na projektima kao što su „Upoznajmo Međimurje“, vodili smo studente iz cijele Hrvatske na Urbanovo, te „Kam na faks“ – vodič za studente, koji traju i danas. Osmislila sam ih zajedno s tadašnjim predsjednikom Udruge studenata Međimurja Igorom Ivkovićem (današnjim direktorom HEP-a Čakovec). Organizirali smo i međimurske fešte, studentska hodočašća te razna predavanja i događaje za međimurske studente – priča nam Karolina.
Bila je i tajnica Studentske sekcije Hrvatskog društva kemičara te je sudjelovala i u 1. organizacijskom odboru Međunarodnog simpozija studenata kemičara.
Karolina ima tri magisterija i dobiila je dvije rektorove nagrade
ODMALENA U VATROGASCIMA
– Slijedom svega, kad sam se vratila kući u Turčišće 2020. godine, odlučila sam da sve te organizacijske sposobnosti koje sam stekla, rad s ljudima i vještine koje sam naučila, mogu koristiti za dobrobit svoje zajednice – zaključila je.
Karolina je društvene i humane vještine razvijala već odmalena kao članica DVD-a Tučišće. Službeno je primila spomenicu za 20 godina rada kao vatrogaskinja prošle godine. Sa 28 godina postala je jedna od rijetkih predsjednica vatrogasnog društva (DVD-a Turčišće).
Odmalena je u vatrogascima, a danas je predsjednica DVD-a Turčišće
USPJEŠNA POSLOVNA ŽENA I MAJKA
Karolina je i uspješna poslovna žena. Samozaposlena je u svom obrtu za poduke te drži instrukcije iz kemije, matematike i fizike za osnovnu i srednju školu i fakultet. Posla im, kaže, kao u priči.
– Dugoročno se ne vidim u ovom poslu s instrukcijama. Već bih voljela raditi u laboratoriju kao kemičar – priznaje Karolina.
Uz posao, vatrogastvo i sav društveni angažman, upoznala je i ljepotu majčinstva. Karolina je danas majka trogodišnje djevojčice Lare. Kako stiže sve, objašnjava:
– Bitna je ravnoteža poslovnog, privatnog i društvenih aktivnosti, u pomoć mi uskaču i roditelji. Radno vrijeme si sama prilagođavam, tako da stignem i na vatrogasne sastanke i događanja i općinsko vijeće i družiti se s kćerkicom, koja je svugdje sa mnom na vatrogasnim događanjima i buduća je vatrogaskinja – priča Karolina.
Karolina s kćerkicom Larom
Njezin angažman i predanost zajednici kod nje je došao spontano i iz srca.
– Sve što radim, radim jer mislim da na mladima svijet ostaje te da ih mogu okupiti i pokrenuti. U prethodnom mandatu nije bilo nikoga iz Turčišća u vijeću Općine Domašinec da predstavi Turčišće i bori se za bolji život tog mjesta. Želim pokazati mladima da za bavljenje politikom i borbu za dobrobit zajednice nije potrebno biti član neke stranke – naglašava Karolina.
Želja joj je urediti dječje igralište u Turčišću, između Društvenog i Vatrogasnog doma, naglašavajući da su igrališta izuzetno važna za djecu, koja su danas previše zatvorena u kući i na mobitelima i igricama te potaknuti realizaciju raznih događanja jer smatra da je bitno da se ljudi što više druže, jer onda su bolje i sve je lakše. Željela bi i pomoći umirovljenicima, da se poveća sigurnost prometa, omoguće nove stambene zone, stipendije, itd.
– Općinsko vijeće će zajedničkim snagama krenuti u rad na svemu tome nakon godišnjih odmora – vedro govori Karolina.
ŽENE MOGU SVE, PORUČUJE!
Karolina je svakako žena koja dokazuje onu uzrečicu „Žena si, možeš sve“. Puna energije, životne strasti i želje da poboljša ovaj svijet, poručuje:
– Budi promjena koju želiš vidjeti u društvu!
Karolina Kolarić Biber
– Žena se danas mora dokazati u muškom društvu kako bi bila u ravnopravnom položaju na određenim pozicijama, ali s jasnim stavom sve je to izvedivo. Upravo zbog ženske različitosti i postupanja svemu s više emocija i empatije, smatram da možemo sve! – zaključila je.
Karolina svojim primjerom pokazuje da trud, obrazovanje i volja za promjenama mogu biti snažniji od svih prepreka – a njezina priča tek dobiva nova poglavlja. Želimo joj da ostvari sve svoje snove!
Danas je u Društvenom domu Šandorovec održana kreativna radionica za djecu pod nazivom “Moja hižica i ja”, u organizaciji Udruge za pomoć djeci i obiteljima Ana. Voditeljica radionice, Morena Škvorc, okupila je skupinu radoznale i kreativne djece koja su kroz igru i stvaralaštvo istraživala pojam doma i obitelji.
“Današnja radionica ‘Moja hižica i ja’ okupila je skupinu radoznale i kreativne djece koja su, kroz igru i stvaralaštvo, istraživala pojam doma i obitelji. Polaznici su imali priliku izrađivati vlastite interpretacije ‘hižice’ koristeći razne likovne materijale, boje i tehnike. Tijekom rada izmjenjivali su se osmijesi, razgovori i međusobna pomoć, a radionica je protekla u vedroj i poticajnoj atmosferi,” izjavila je Morena Škvorc.
Djeca su s ponosom pokazivala svoje radove, a svaka hižica bila je jedinstvena, odražavajući maštu i osobnost autora. Ovakve aktivnosti ne samo da potiču likovno izražavanje, već i razvijaju osjećaj zajedništva te povezanost s temama doma i identiteta.
Predsjednica udruge Ana, Ana Duga, dodala je: “Ove radionice su više od kreativnog izražavanja – one pomažu djeci da osjete toplinu zajednice, da se povežu sa sobom i drugima te da shvate koliko je važno imati svoje sigurno mjesto. Svaki osmijeh i svaki rad naše djece najveća su nagrada za naš trud.”
Radionica “Moja hižica i ja” još jednom je pokazala koliko je kreativnost snažan alat za povezivanje, učenje i izgradnju zajedništva među najmlađima, ostavljajući djeci nezaboravne uspomene i osjećaj ponosa.
Ovo je prva radionica na području grada Čakovca i ovom prilikom se pozivaju roditelji da dođu sa djecom svake srijede od 9-11 sati u Društveni dom Šandorovec.
Život ponekad piše doista nevjerojatne priče, čije značenje tek kasnije shvatimo. Jednu takvu, o svom dolasku u Štrigovu, kao zamjena prijašnjem oboljelo župniku Leonardu Logožaru, ispričao mi je velečasni dr.sc. Kristijan Kuhar, sadašnji župnik u Župi Marije Magdalene u Štrigovi, koji za pet dana odlazi na službu u Prelog.
-Bio je Badnjak 2016. godine. Pozvao me ondašnji biskup Varaždinske biskupije, Josip Mrzljak, i rekao da ima “gažu” za mene. Štrigovski župnik je jako obolio i trebalo ga je hitno zamijeniti. Sjeo sam u auto i krenuo oko 20 sati iz Zagreba prema Štrigovi. Mislio sam predslaviti ponoćku i za sat vremena vratiti se u Zagreb. No, kad sam stigao u Međimurjem od guste magle nisam vidio ni cestu kuda vozim. Ipak, oko 22 sata na jedvite jade stigao sam ovamo u Štrigovu. Nikoga ne poznajem, nitko mene… Odjenuo sam svečanu svećeničku odoru i ušao u crkvu prepunu ljudi. Nisu znali tko će im doći, a ni ja koga ću naći! I krenuli smo zajedno slaviti Božjeg Sina. Nisam se te noći vratio u Zagreb. Ostao sam, evo, nešto više od osam godina! – kaže uvijek nasmiješeni vlč. Kuhar.
Rođen je 1982. godine u Osijeku, a živio s roditeljima u Belišću. Sjeća se susjede Lizike Jambrović, koja je doselila iz ovog štrigovskog kraja i od nje su nosili mlijeko. Ni otac, ni majka u ono vrijeme nisu hodali u crkvu, mali Kristijan, kojemu je već ime predodredilo životni poziv, kao osnovac učlanio se u Franjevačku mladež, fratri su ga prigrlili, i 1997. odlazi u sjemenište, u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu, a od 2002. do 2007. studira teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu… Zaređen je 2008. u Zagrebu, kapelan u Župni sv. Ivana u Zadru je od 2007. do 2011. godine, a do 2016. godine duhovni je pomoćnik u Župi Ludbreg-Svetište Predragocijene Krvi Kristove. Upisuje poslijediplomski doktorski studij medievistike na Filozofskom fakultetu i doktorira. I onda napušta franjevce glagoljaše i moli biskupa Mrzljaka da ga primi u svećenike.
TRI ZADATKA!
-Primio me i poslao u Štrigovu. Dao mi je i tri osnovna zadatka: da smirim tenzije sa susjednom slovenskom crkvom, da sv. Jeronim dobije značaj koji zaslužuje i da ujedinim župljane u crkvi. Mislim da sam sva tri zadatka uspješno obavio. S običnim ljudima u susjedoj Sloveniji nikad nije bilo nikakve svađe. Pa tamo živi više od polovice Štrigovčana. Napetu situaciju činili su neki njihovi crkveni velikodostojnici, ali to je sad prošlo vrijeme. Štrigova ima najduži staž štovanja svetog Jeronima. I kad su ga Dalmatinci zaboravili, kod nas je postao kult. Da je tome tako potvrđuje i skorašnja gradnja Centra svetog Jeronima za posjetitelje. I treće, Štrigova je konzervativno mjesto, župljani su naučeni ići u crkvu. Krštenja, vjenčanja… Sve se to obavlja u crkvi. Istina, ima vjernika koji ne dolaze u crkvu, ali ih redovno srećem na proštenjima, na blagoslovu kuća. Vole porazgovarati sa svojim svećenikom.
Inače, Štrigova je za mene bila pozitivan kulturni šok. Ljudi su ovdje radišni, uz redovni posao često imaju i onaj dopunski, ali uvijek nađu vremena za druge. Pomažu si međusobno, otvoreni su za suradnju. Toga u Slavoniji nema – ističe velečasni Kristijan.
ŽUPNICI VIŠE NISU KNEZOVI!
Ipak, od onog hladnog dočeka na Badnjak 2016. do danas Vi ste postali, ne samo, omiljeni svećenik, nego osoba rado viđena u svakom društvu, pozivaju Vas na slavlja, kad niste kod oltara, osmijeh Vam ne silazi s lica. Je li u pitanju onaj slavoski temperament?, pitam znatiželjno.
-U svom poslanju svećenik nikad nije sam. Sve radimo sa župljanima i ako stvorimo dobru suradnju u dobroj atmosferi, rezultati su uvijek dobri. Sve pozdravljam i svima nazdravljam. Prošlo je vrijeme kada su se svećenici zatvarali u među zidove i živjeli odmaknuto od župljana. Župnici više nisu knezovi. Trebaju živjeti s ljudima da ne izgube vjeru i da zajedno traže Boga. I od franjevaca sam naučio da je važno biti među ljudima, svećenik mora živjeti u selu gdje je župnik, mora biti srdačan sa svakim. Nisam tu radi sebe, nego radi vas župljana. Zapravo, meni je povlastica biti ovdje među ljudima – kaže velečasni Kristijan Kuhar i spominje Župnu zajednicu mladih, čiji članovi su uvijek prisutni u svim aktivnostima. Shvatili su da je župa njihova, a ne župnikova. I odrasli vole pomagati, a ima, istina, i onih koji samo obećavaju, kaže uz osmijeh.
Posebno je pohvalio žene koje rade u župnom Caritasu, voditeljicu župnog pjevačkog zbora Noru Nemec, orguljaša Mateja Ščavničara i sve one koji pomažu da crkva funkcionira na ovako visokoj razini.
BIT ĆEŠ KRAĆE U ČISTILIŠTU
Velečasni dr.sc. Kristijan Kuhar, doktor je medievistike, bavi se poviješću glagoljaštva, ima zvanje znanstvenog suradnika na Staroslavenskom institutu u Zagrebu, bio je suradnik na 3 međunarodna projekta, predavao u Rusiji, Njemačkoj, Austriji, Italiji… S druge strane, sretan je kad može na glavu staviti pravi slavonski šešir, zavezati pregaču i sa svojom ekipom kuhara skuhati gulaš na kulinarskoj manifestaciji “Međimurska žlica”. Svi članovi ekipe, pa i kuharice, imali su fortufe (pregače) na kojima je pisalo “Bit ću kraće u čistilištu”.
-Da, to je naša poštapalica kad želimo da netko učini neko dobro djelo, da se malo pomuči, umjesto zahvale kažemo mu: “Bit ćeš kraće u čistilištu”. To su moji suradnici prihvatili i stavili na fortufe – uz osmijeh objašnjava vlč. Kristijan, koji je nedavno na farofu ugostio i starije osobe, redovno predslavi mise za vinogradare i vinograde, sudjeluje na svim manifestacijama i događanjima u Štrigovi i pripadajućim mjestima, a u Prekopi je i kum jednoj prekrasnoj djevojčici Magdaleni Škvorc.
MISA ZAHVALNICA
Jedna dionica života velečasnom Kuharu završava ove nedjelje i on ide dalje, kamo ga šalje biskup Bože Radoš. Je li Vam žao?
-Mi smo tako pripremani da uvijek idemo tamo kamo biskup kaže. Nigdje ne puštamo korijenje. Ostajem u Međimurju, Prelog nije daleko, tako da prijateljstva i poznanstva sigurno neću prekidati. U nedjelju, 17. kolovoza u 11 sati u župnoj crkvi je misa zahvalnica, kojom ću zahvaliti na 8 godina vjernog služenja Bogu i ljudima u Štrigovi – kaže velečasni Kristijan Kuhar.
I u novoj sredini, u Prelogu, želimo mu svako dobro i da i ondje bude pastir koji ljubi i tješi, uz božji blagoslov!
Nastavnik iz Srednje škole Čakovec Lovro Fegeš vratio se iz predivne Firence pun novih ideja.
– Sudjelovao je u Erasmus+ usavršavanju Our School Radio! Podcasts and New Media as an Educational Tool gdje je učio kako koristiti podcast u obrazovanju – od prve ideje do završne montaže. Bravo, profesore, jedva čekamo nove projekte! – stoji na službenim stranicama Srednje škole Čakovec.
18.03.2020., Zagreb - Hrvatski zavod za zaposljavanje. Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL
U prvih sedam mjeseci ove godine izdano je oko 115 tisuća dozvola za boravak i rad stranim radnicima, najnoviji su podaci Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). Za usporedbu, od siječnja do lipnja 2024. godine izdano je 112.389 takvih dozvola, piše Poslovni dnevnik.
Radnici koji su došli izvan granica Europske unije najpotrebniji su ove godine, ako je suditi prema izdanim dozvolama, u sektoru turizma i ugostiteljstva (38.372), graditeljstva (36.864), industrije (13.704), prometa i veza (7723) i trgovine (4163), što nije velika promjena u odnosu na lanjske trendove.
Provjera uvjeta
“U procesu izdavanja radnih i boravišnih dozvola primjećujem da je država uvela jako puno reda u čitav proces. Prema mom mišljenju za radne dozvole Ministarstvo rada sada odrađuje odličan posao preko Zavoda za zapošljavanje te se provjerava da li poslodavcima uopće trebaju te radne dozvole, imaju li uvjete… Vjerujem kako sve ide u jednom tranzicijskom smjeru, kakvog su prošle i druge zemlje. Sada je situacija puno bolja, imali smo problema ranije s nemoralnim praksama ‘headhuntera‘, a sada je to kroz uređenje zakona kontrolirano”, rekao je Lovrić.
Nedostatak radne snage dogodio se iz više razloga, ponajviše zbog iseljavanja mladih, negativnih demografskih trendova i istovremeno snažnog rasta ekonomije.
“Imamo najviše prijavljenih osiguranika u povijesti naše zemlje. Rast ekonomije doveo je do potrebe za novih radnim mjestima. Tako da bismo, sve i da nije bilo iseljavanja i negativne demografske trendova, svejedno imali potrebu za radnom snagom. Strani radnici uglavnom popunjavaju ona radna mjesta i sektore gdje su ogromne potrebe i ne postoji na tržištu rada radne snage koja će ta mjesta popuniti. Strani radnici su jedini način na koji ih se može popuniti kako bi ekonomija uopće nastavila funkcionirati”, naglasila je Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Strani radnici većinski dolaze iz zemalja bivše Jugoslavije ili iz dalekih azijskih zemalja. Najviše dozvola izdano je za građane Bosne i Hercegovine, slijede Nepal, Srbija, Filipini i Indija. Weber ipak naglašava kako je za poslodavce domaći radnik i dalje najveći prioritet. “Nema boljeg radnika od domaćeg u svakom smislu – od jezika, lojalnosti, timskog rada, kompetencija i poštivanja procedura vezanih uz zaštitu na radu”, rekla je Weber.
Postoje odluke koje nam zauvijek promijene život. Za Mariju Medved iz Mihovljana to se dogodilo u 38. godini života, kada je odlučila napraviti nešto što mnogi smatraju izazovnim, pa čak i neobičnim za tu životnu dob – postala je vatrogaskinjom. Danas, dvije godine kasnije, ne može zamisliti dan bez svog Dobrovoljnog vatrogasnog društva Mihovljan, a vatrogastvo je postalo ne samo njezina strast, nego i obiteljska priča.
PRIJATELJSKI NAGOVOR KOJI JE OTVORIO NOVA VRATA
Marija priznaje da se u početku dvoumila. Sve se promijenilo kada su je prijatelji nagovorili da dođe na trening DVD-a. Iako isprva nije znala što očekivati, atmosfera, timski duh i osjećaj pripadnosti brzo su je osvojili.
Uz vatrogasne treninge počela je i trčati, a fizička aktivnost ubrzo je postala sastavni dio njezine svakodnevnice. “Počela sam dolaziti na treninge i osjećala se ispunjeno. To me činilo sretnom, pa sam odlučila ostati. Danas ne mogu zamisliti život bez vatrogastva”, priča.
OD ČLANICE DO INTERVENTNE POSTROJBE
U samo dvije godine Marija je prošla put od početnice do članice interventne postrojbe DVD-a Mihovljan, što je jedno od najodgovornijih zaduženja u društvu. Biti dio te ekipe znači biti spreman reagirati u svakoj situaciji – od požara i prometnih nesreća do spašavanja ljudi i imovine u poplavama ili drugim nesrećama.
-Svaka intervencija donosi nešto novo. Na terenu moraš biti pribran, ali i spreman učiti iz svake situacije. To me motivira jer stalno napredujem, ističe Marija.
VATROGASTVO – ZAJEDNIČKA STRAST MAME I KĆERI
Posebno je ponosna što se njezina kćer Laura prošle godine pridružila DVD-u Mihovljan. -Laura je to shvatila ozbiljno. Svaku večer zajedno vježbamo, treniramo i učimo nove vještine. To nam je postalo zajedničko vrijeme, a meni je predivno gledati kako se razvija u mladu vatrogaskinju, kaže.
Osim što je aktivna na intervencijama, Marija rado pomaže u izradi poligona, osmišljavanju vježbi i igara za mlađe članove te sudjeluje u raznim društvenim akcijama. – Uvijek sam tu kad treba, jer vatrogastvo je timski rad i zajedništvo.
TEŠKI TRENUTCI KOJI OSTAJU U SJEĆANJU
Biti vatrogaskinjom ne donosi samo lijepe trenutke. Marija se posebno sjeća jednog od najtežih požara – onoga u Klesarstvu Bratković, kada je cijelo postrojenje izgorjelo. -Poznajem vlasnika i bilo mi je iznimno teško gledati kako sve nestaje u plamenu. Ali tada moraš ostati hladne glave, jer samo tako možeš pomoći, prisjeća se.
Takve situacije, kaže, uče te važnim životnim lekcijama – kako ostati miran pod pritiskom, kako donositi prave odluke i kako raditi u timu gdje se svatko oslanja na svakoga.
PORUKA SVIMA: NIKAD NIJE KASNO SLIJEDITI SVOJE SRCE
Marija vjeruje da se za vatrogastvo ne rađamo – nego ga otkrivamo u sebi. – Da bi bila vatrogaskinjom, moraš imati srce za to. Ja sam slijedila srce i postala vatrogaskinjom. Krenula sam u 38. godini i ne žalim ni sekunde, kaže.
Svojim primjerom želi pokazati da godine ne smiju biti prepreka za ostvarenje snova. – Bitno je donijeti pravu odluku za sebe i svoje kolege. Ako imate želju – krenite. Nikad nije kasno.
U izletištu Goričanec u Svetom Martinu na Muri okupilo se 14 članica Društva žena Mursko Središće – i to s posebnim razlogom. Prije nekoliko tjedana obradovala ih je vijest da je njihova karnevalska maska „cimeri” uvrštena na popis nematerijalne kulturne baštine Hrvatske, budući da čuva sjećanje na rudarsku povijest njihove sredine.
– Pošto smo dugo, dugo čekale na to i konačno dočekale, morale smo proslaviti – kazala je predsjednica društva Nada Turk te dodala kako je to veliko priznanje za ovu masku, a članicama predstavlja poseban ponos.
Ovih 14 žena samo je dio čuvarica tradicije izrade ove maske, jer ih je tijekom dugog niza godina bilo znatno više, a sve su zaslužne za njezinu promociju.
Najmoderniji dron i vješti policajac interventne jedinice PU međimurske Denis Crnetić te pomoć mještana bili su presudni u pronalasku tijela nestalog 38-godišnjeg muškarca iz Donjeg Vidovca u utorak, 12. kolovoza 2025. godine, kod kućica Nautičkog kluba „Fljojsar“ oko 2 metra pod vodom u kanalu HE Dubrava u Donjoj Dubravi.
Denis Crnetić traži tijelo Vidovčana koji je skočio s mosta najmodernijim dronom
Podsjetimo, potraga za nestalim muškarcem, koji je u nedjelju navečer skočio s vidovskog mosta i više nije izronio, trajala je od nedjelje do utorka poslijepodne, a u potragu su bili uključeni djelatnici PU međimurske, HGSS-a stanica Čakovec i Koprivnica, vatrogasnih društava iz Donjeg Vidovca i Donje Dubrave te JVP Grada Čakovca.
U POTRAZI POMOGLI I SAMI MJEŠTANI
Iako ovakve potrage mogu biti lutrija, jer tijelo može biti tko zna gdje, ova je potraga nakon tragičnog događaja u nedjelju uspješno završena. Najveću ulogu u tome, saznajemo od policijskog službenika za poslove odnosa s javnošću PU međimurske Nenada Riseka, imao je svemoćan, moderni dron kojeg je već dva mjeseca u PU međimurskoj na posudbi od Policijske akademije iz Zagreba i pokazao se kao izrazito učinkovita pomoć u raznim prigodama. Njime je upravljao Denis Crnetić, a u potrazi su mu pomogli i mještani koji su ukazali gdje bi moglo biti tijelo.
Nenad Risek
– Zahvaljujemo mještanima i pohvaljujemo ih za suradnju – rekao je Nenad Risek, ukazujući na važnost komunikacije policije i mještana u ovakvim slučajevima. Također je naglasio važnost policijskih dronova i potrebu da ih PU međimurska nabavi u većem broju.
– Dronovi su jako korisni uređaji koji mogu pomoći u mnoštvu aktivnosti i policiji i vatrogascima te svim službama civilne zaštite jer se s jednim uređajem može pokriti veliko područje u kratkom vremenu. Ovaj najmoderniji dron, koji je kod nas na posudbi iz Zagreba, među ostalim je opremljen termovizijskom kamerom, širokokutnom kamerom te zoom kamerom koje sve snimaju u isto vrijeme, ima i laserski daljinomjer te leti u svim vremenskim uvjetima – rekao je Risek i dodao:
Ovaj dron nema što nema
SVAKA MODERNA POLICIJSKA UPRAVA TREBA DRONOVE
– Nažalost, PU međimurska ima samo dva manja, zastarjela drona koji se koriste za manje potrebe prometne i interventne policije te za edukacije, te ovaj veliki, moderan dron na posudbi, no u procesu smo suradnje s Međimurskom županijom i gradovima Prelog, Čakovec i Mursko Središće kako bismo nabavili ovakav novi dron baš za područje Međimurja.
Naglasio je kako su dronovi jako korisni te služe u razne svrhe, a samo neki od njih su: prometni prekršaji, nadzor područja, prevencija krađa na poljima, traganje za nestalim osobama, poslovi kriminalističke i interventne policije, termovizija (noćni uvjeti), nadzor na moru, krivolov, nadzor državnih granica itd.
Kraj ljeta u Nedelišću i ove će godine biti u znaku ritma, plesa i zabave – Mažoretkinje Nedelišća pozivaju djevojčice svih uzrasta na 13. Mažoret kamp! Kamp će se održati od ponedjeljka 25. do petka 29. kolovoza 2025., svakoga dana od 17 sati, na vanjskim prostorima MESAP-a u Nedelišću.
Pod vodstvom stručnih trenerica i iskusnih mažoretkinja, polaznice će kroz pet razigranih dana naučiti osnove vrtnje štapa, otkriti svijet mažoret plesa, uživati u plesnim koreografijama, zabavnim timskim igrama i kreativnim radionicama. Uz puno smijeha i rekreacije, svaka sudionica dobit će majicu, priznanje i fotografiju za uspomenu, a osigurana je i okrjepa.
Kotizacija iznosi 5 eura za svih pet dana (plaća se kod prvog dolaska), a prijave se zaprimaju do 22. kolovoza putem online prijavnice https://forms.gle/P77Uyvx89cRj6o37A ili porukom na broj 098/932-3599 (prijava treba sadržavati ime i prezime, dob – od 4 godine nadalje, mjesto, kontakt broj i e-mail adresu).
Ne propustite priliku završiti ljeto u pokretu, plesu i dobrom društvu!
Kamp se održava uz sufinanciranje Općine Nedelišće i Međimurske županije.
