Poletovci su danas ugostili srebrnu Rahelu Varga, Pribislavčanku koja je sa hrvatskom kadetskom rukometnom reprezentacijom na netom završenom kadetskom Europskom prvenstvu osvojila srebrnu medalju zlatnoga sjaja.
– Još jednom čestitamo našoj Raheli na ovom iznimnom uspjehu te joj želimo puno uspjeha u daljnjoj karijeri – poručuju iz NK POLET Pribislavec.
Da, da, on je poseban. Uz ostalo, sam kuha, pere, čisti, održava kuću, kosi travu i uzgaja 50 ovaca i 26 jelena! U ponedjeljak iz Kuzminca dolazi za župnika u Štrigovu!
Nekakav novinarski nerv nije mi dao mira i krenuo sam u mali Kuzminec, podravsko selo četrdesetak kilometara udaljeno od Čakovca. Brojna naselja gotovo da su utonula u more kukuruza, kojemu fali kiša da poraste i napuni klipove. Sela lijepa, ali stanovnika nigdje. Tek tu i tamo poneki automobil. Sve je nekako usporeno. Mirno. Prazno.
Najavio sam se telefonom i u Kuzmincu me u rano jutro čeka velečasni Igor Radašić (42), župnik u Župi sv. Kuzme i Damjana i upravitelj Župe Ibriovec u Općini Rasinja. Dočekuje me ljubazan mlad čovjek i vodi u svoj dnevni boravak s kuhinjom u sastavu župnog dvora. Već na prvi pogled pokazuje da on nije svećenik na kakve smo navikli. Na njemu kratke hlače, brada uska poduža, osmijeh… I odmah kreće razgovor:
-Ovih dana obišao sam sva domaćinstva u svojim župama, pokucao na svaka vrata, porazgovarao s župljanima i poklonio čokoladu! Mislim da sam bio dužan svakom članu ove zajedice stisnuti ruku i zahvaliti što su zajedno sa mnom slavili Boga proteklih 11 godina, koliko sam proveo ovdje. U svakom mjestu sam služio i zahvalnu misu, a zadnja je na rasporedu ovdje u Kuzmincu, u župnoj crkvi, u nedjelju 17. kolovoza, u 11 sati. Poslije toga priređujemo domjenak za sve one koji dođu, da se oprostimo kao ljudi koji smo proteklih godina zajedno prolazili dobro i zlo, zajedno slavili rođenja i vjenčanja, zajedno plakali na sprovodima. Došao sam ovamo 17. kolovoza 2014. i sada na isti datum 11 godina kasnije, odlazim iz Kuzminca – kaže velečasni Igor.
SVI SMO GA ZAVOLJELI
Razgovor nakratko prekida vremešna gospođa Marija. Došla je po neku potvrdu i dok župnik obavlja svoj dio posla, pitam ju je li joj žao što velečasni odlazi?
-Kak mi ne bi bilo!? Navek je teško kad se rastaješ od nekoga koga zavoliš. A mislim da u selu nema onoga tko njega ne voli. Nema toga kojemu on nije pomogao u teškim trenucima. Žao mi je, ali kaj se mora, mora se. Mlad je i još će promijeniti dosta župa – kaže sa suznim očima gospođa Marija.
-Tako je bilo gotovo u svakoj kući u koju sam ušao ovih dana. No, svećenička služba je takva i idemo tamo kamo nas, uz Božju pomoć, pošalje naš biskup mons. Bože Radoš. Osobno, sjećam se slatko-kiselo. Kiselo zato što ostavljam ove ljude, poznanike, prijatelje, koji žive u teškim uvjetima na selu. Zajedno smo dijelili i dobro i zlo. Koliko smo bili siromašniji u materijalnim sredstvima, toliko smo više nadoknađivali vjerom i zajedničkim služenjem Bogu. Slatko pak zato što me biskup šalje u novu sredinu, u novi izazov. Iz podravske ravnice u međimurski bregoviti kraj. Vjerujem da će me župljani prihvatit upravo takvog kakav jesam. Rođen sam na selu i služim narodu i Bogu na selu – kaže velečasni Igor.
SVEMU JE “KRIV” VLČ. PAVAO MARKAČ
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
-Još u prvom razredu sam znao da ću biti svećenik. Naime, na vjeronauku nas je ondašnji župnik u Svetom Đurđu Pavao Markač pitao želi li netko biti svećenik? Većina nas dječaka je podigla ruke. Rekao sam to doma, roditelji Katica i Dragutin su se samo osmjehnuli, ali ja sam ostao uporan. Kasnije su me podržali, otišao sam u sjemenište, završio škole, zaređen sam, a 2010. posto sam kapelan u Sraćincu. Tamo sam ostao do 2014. kada me ovamo poslao biskup da budem župnik. Situacija je ovdje bila jako teška, crkve i kapelice vapile su za obnovom, crkvu u Kuzmincu nije se vidjelo s ceste, jer je sve okolo bilo gusto raslinje… Ovdje nema velikih obrtnika, poduzeća… tek nekoliko manjih OPG-ova. Nije bilo novaca. Ljudi su u prosjeku sve stariji, ali smo ipak kroz godine uspjeli obaviti zahtjevne radove na crkvama, urediti okoliš, očistiti što se dalo. U dvije moje župe nalaze se dvije crkve, 8 kapelica, 6 groblja i 24 križnih drveta i pilova. Sve smo to postupno obnovili. Izgradili smo i novi župni dvor, jer je prijašnji bio u ruševnom stanju. Danas sve to drugačije izgleda – kaže župnik i s posebnom tugom govori o odumiranju podravskih sela, koja su udaljena od većih centara.
-Kad sam došao prije 11 godina, u ovdašnjim selima živjelo je oko 1.900 stanovnika. Danas ih je tek oko 1.300. Imao sam 460 sprovoda, a niti sto krštenja. Čak 180 kuća ostalo je prazno. Od današnjih oko 600 domaćinstava u čak 120 živi po jedna starija osoba. Za koju godinu i te će se kuće zatvoriti. To je prava tragedija podravskih sela – iznosi zabrinjavajuće podatke velečasni Igor.
Napisao sam već u uvidu da nema kuharice, kućne pomoćnice ni ikoga drugoga. Sve radi sam, tek mu u košnji trave oko crkve pomaže susjed. Ostali dio župnih livada popasu ovce i jeleni. Da, dobro ste pročitali. Velečasni Igor Radašić trenutno ima 50 ovaca i janjadi te 26 jelena lopatara.
-Sve ja to sam hranim, napajam, čistim, čuvam… Uz to, spremam i sijeno za zimski period. Uz mene je uvijek i moj vjerni pas tornjak. Kad nisam imao ovce, trebalo mi je tri dana da pokosim cijelu ovu površinu. Inače, prve ovce sam kupio, a prve jelene lopatare, pet ženki i jednog mužjaka, pokonio mi je pokojni Rudi Kirić, osnivač Gumiimpeksa u Varaždinu. Čitav prostor sam ogradio s više od kilometar ograde, kako bi životinje mogle mirno i sigurno živjeti. U tim poslovima uvijek su mi od pomoći članovi ovdašnjeg Dobrovoljnog vatrogasog društva, kojima se ovom prilikom zahvaljujem – kaže velečasni.
Hoćete li u ponedjeljak, kad počne selidba, povesti ovce i jelene u Štrigovu? – pitam znatiželjno.
-Pas ide sigurno. Ovce sam dao na čuvanje poznaniku, a za jelene još ne znam. U ovoj situaciji važniji su mi župljani i župa – kazao mi je na kraju ugodnog razgovora velečasni Igor i poveo me pokazati svoje blago, koje gaji s tolikom ljubavlju.
Misa uvođenja u službu novoga župnika u Štrigovi bit će u nedjelju, 24. kolovoza u 11 sati. Iz štrigovske župe već su mu poslali poruku dobrodošlice. “Dočekujemo Vas otvorena srca. Svaki novi pastir prilika je da i mi kao zajednica obnovimo svoje predanje. Jer Crkva nije samo ono što ostavljamo jedni drugima, nego i ono što izgrađujemo jedni u drugima. Osjećajte se među nama kao kod kuće. Dobro došli u Štrigovski kraj, najljepši falaček Međimurja!”, poručili su iz Štrigove.
Bravo velečasni Igore, bravo Štrigovčanci!
“VETERAN” – društvo branitelja Domovinskog rata je u partnerstvu s Udrugom veterana inženjerijske bojne Domovinskog rata – Čakovec 15. kolovoza 2025. godine organiziralo studijsko putovanje u spomen na VRO “Oluja”.
Studijsko putovanje je sadržavalo posjet gradu Senju i njegovim znamenitostima. Senj je najstariji grad na gornjem Jadranu, a utemeljen je u predrimsko doba prije nekih 3000 godina.
Učesnici su po dolasku u Senj u postroju prošli Senjskom rivom te su kod spomenika poginulim hrvatskim branitelja iz Senja gdje su položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se.
Obišli su senjsku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije koja se smatra jednim od najznačajnijih kulturnih spomenika u Senju i Gospićko-senjskoj biskupiji, gdje ima ulogu konkatedrale, te su obišli Katakombe Senj, što je činilo putovanje kroz vjeru, povijest i tišinu podzemlja tijekom kojeg su se divili drevnim grobnicama i tihoj ljepoti ovog jedinstvenog mjesta.
Šetnjom kroz grad okrijepili su i tijelo, te su nastavili do tvrđave Nehaj koja je služila kao vojna utvrda uskocima koji su je koristili kao mjesto s kojeg su branili grad Senj te pripremali napade na Turke i Mletke. Po obilasku muzeja u restoranu Tvrđave učesnike je osvježenjem dobrodošlice počastila Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – podružnica Ličko – senjske županije.
Ugodnim druženjem u hladovini tvrđave završio je studijski dio putovanja, a u drugom dijelu tj. popodnevnim satima učesnici su se osvježili u moru, na obližnjoj plaži Kalić. Iako je more rashladila poznata Senjska bura, to učesnike studijskog putovanja nije spriječilo da se okupaju i provjere salinitet mora.
Zanimljivost ovoga putovanja je što nije organiziran ručak u nekom restoranu, već su učesnici dobili lunch paket (imitacija CSO kojima su se branitelji hranili tijekom Domovinskog rata) što je polučilo veliki interes uz pohvale organizatoru.
Studijsko putovanje je jedna od aktivnosti programa “Stazama pobjednika” koji provodi Društvo VETERAN, koji podupiru Ministarstvo hrvatskih branitelja, Međimurska županija, Grad Čakovec, te Općine Gornji Mihaljevec, Mala Subotica, Sveti Juraj na Bregu, Selnica i Štrigova, te td “Međimurske vode d.o.o.”
U sklopu Dana turizma, koje zajednički organiziraju Turistička zajednica i Općina Sveti Martin na Muri, održana je i 53. Povorka starih običaja i zanata koja je prošla središtem mjesta. Njezine sudionike pozdravili su načelnik Općine Sveti Martin na Muri Martin Srša i brojni posjetitelji. U povorku su se uključili: Zrinska garda Čakovec, Kuburaška udruga Maruševec,
Svetomartinske mažoretkinje, Sekcija Rimljana HKUU Sveti Martin na Muri, Podružnica umirovljenika Sveti Martin na Muri, Limena glazba Dekanovec, Sečkara Leskovec, Vincekov muzej Banfi – Pintari, Rezači zelja, OPG Mladen Dobranić, Lovačko društvo Trčka, Oldtimer klub Međimurje, Kud Sv.Jeronim Štrigova, KUD Općine Selnica, Jakopić travel i DVD Sveti Martin na Muri.
Po završetku defilea uslijedio je i kulturno-umjetnički program pod velikim šatorom kod Osnovne škole Sveti Martin na Muri. U večernjim satima održava se zabavni progra uz grupu Virtuozi i Abba Ring tribute band.
U subotu, 16. kolovoza 2025. godine poslijepodne, u Vrtnoj ulici u Goričanu kod ovogodišnjih domaćina, Danijele i Ivice Bašnec, okupila se generacija ljudi rođenih u Goričanu 1975./76., odnosno 50-godišnjaka, tzv. Abrahama.
Prije 50 godina u Goričanu je rođeno ukupno 47 ljudi, četvero ih je nažalost pokojno, a ovom susretu odazvalo se 27 Abrahama, koji zajedno sa svojim partnerima čine grupu od ukupno 45 osoba.
Abrahami su: Danijela Balent, Goran Bergovec, Dubravko Čonkaš, Ivančica Škoda, Mladen Harmicar, Leonard Hranjec, Božica Mihoci, Krešimir Kočiš, Mladen Kos, Dubravko Lesinger, Vlatka Štampar, Josip Pongrac, Darko Bašnec, Ivica Bašnec, Andrej Blagus, Anica Medvar, Danijela Bašnec, Borko Ivanović, Danijel Jakšić, Zlatko Jakšić, Zvezdana Jakšić, Nino Marđetko, Božidar Marton, Marko Moharić, Željka Fileš, Leonarda Mejas i Vesna Vugrinec Vlah.
Ovaj tradicionalni susret započinje okupljanjem kod obitelji jednih Ambrahama, ove godine obitelji Bašnec, a 50-godišnjaci zatim obučeni u narodne nošnje, s crvenim ružama u rukama, kreću kao povorka uz pratnju Puhačkog orkestra Goričan kroz selo sve do groblja, gdje odaju počast pokojnim vršnjacima.
U ime svih Abrahama, nekoliko riječi uputio je Mladen Harmicar.
– Lepo je doživeti pedeseto, a još je lepše dok denes polek sebe vidiš pajdašicu i pajdoša. Jer neki su nas napustili u cvijetu mladosti, a neki su u najljepšim godinama života – naglasio je Harmicar. Zahvalio je domaćinima, Danijeli i Ivici Bašnec na gostoprimstvu i organizatorima (Anici, Danijeli, Vlatki, Andreju, Marku, Nini i sebi). Također je poručio:
– Vreme se je spremenilo, stari smo postali. Tak zgledimo kak da nekom drugom leta vrkali. Jedna suza se suši, druga več na oko vri, da se zmislimo svoje mladosti… Osnovne škole, prvih simpatija i ljubavi, prvih nepodopština do bacanja torbi kroz prozor… I evo kak se je samo stiha i pomalem dokoturala 50-a… I zato, dragi vršnjaki, nek danas oživi naša mladost, nek se na nas zleje ona dečja radost. Svaki nek poišće milo, drago lice svojega pajdoša, svoje pajdašice. Dragi moji 50-godišnjaci, daj nam bog zdravlja i živjeli jezero let!
Nakon povorke, u crkvi sv. Leonarda za njih se održala sveta misa, a slijedi zajedničko fotografiranje na terasi župnog dvora. Druženje se zatim nastavlja u veselom raspoloženju uz pjesmu i ples ispred Općine Goričan, gdje će im uputiti čestitke i podijeliti poklone načelnik Općine Goričan Emanuel Sinković i predsjednik Općinskog vijeća Petar Baksa, a zatim slijedi povratak do domaćina te navečer velika fešta u restoranu Lovac u Prelogu.
Načelnik Sinković je istaknuo kako je ovu tradiciju pokrenuo još prije 42 godine kapelinik Leonard Gudlin. Ovaj susret koji spaja vršnjake, od kojih se neki nisu vidjeli već godinama i daje ljudima jedinstvenu priliku da se predstave i osjete duh svog rodnog kraja u narodnim nošnjama, zaista je lijepa posebnost Goričana!
Čestitke Abrahamima upućuje i Medjimurski.hr!
Boravak osoba lišenih slobode u pregrijanim i pretrpanim zatvorima osim što može biti ponižavajući, dovodi i do rizika za zdravlje, kazala je za Hinu pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, piše HRT.
Podsjeća da je prilikom posljednjeg obilaska zagrebačkog zatvora, starijih osoba i onih koji uzimaju terapiju jer boluju od dijabetesa, problema s krvnim tlakom, astmom i drugih kroničnih bolesti bilo više od 40 posto.
Zatvori prenapučeni
Situaciju s vrućinom dodatno pogoršava činjenica da su zatvori prenapučeni.
– Kao što sam upozorila u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, prošle godine je prenapučenost u zatvorskom sustavu nastavila rasti, riječi su Šimonović Einwalter.
Najviša je bila u zatvorima u Zadru (211 posto), Karlovcu (205 posto) i Varaždinu (195 posto) gdje je bilo otprilike dvostruko više osoba lišenih slobode nego što je predviđeno.
– Zamislite da ste zatvoreni 22 sata na dan u pregrijanoj zatvorskoj sobi s još osmero osoba, unutar 20-ak četvornih metara, u kojem se nalazi i sanitarni čvor, predočava situaciju pučka pravobraniteljica.
Ne trpe nesnošljive vrućine samo pritvorenici i zatvorenici nego i tamošnji službenici te ostali zaposlenici.
Iz Sindikata policije Hrvatske Hini je rečeno da visoke temperature znatno otežavaju svakodnevne zadatke pravosudnih policajaca, osobito u zatvorenim prostorima s ograničenom ventilacijom.
Iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije kažu da su svjesni problema visokih temperatura u zatvorskom sustavu.
Dodaju kako se mjerenja temperature u kaznenim tijelima provode u skladu s internim protokolima, a vrijednosti se razlikuju ovisno o lokaciji, orijentaciji objekta, konstruktivnim značajkama i opremi prostora.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.
S foto-potvrdom javio se trojac Središćanca treće životne dobi, daleko od svake manifestacije, toplica i voda. Subotnje popodne proveli su u hladovini brajdi, u dvorištu 75-godišnjeg Branka Žižeka – Žike, koji svakog vikenda dolazi iz Maribora obići kuću svoga djetinjstva. Tako je bilo i danas, kada su mu se u tren oka pridružili njegov vršnjak Đuro Varšić – Otto i nešto mlađi, 68-godišnji Josip Cilar – Cipi.
Brankova kuća udaljena je svega 150 metara od Mure, no razgovor nikoga od njih nije odveo ni do rijeke, ni do voda Toplica Sveti Martin, kao ni do brojnih manifestacija koje se tamo održavaju, premda su udaljene tek desetak kilometara. Na upit zašto propuštaju te ljepote, složno su rekli:
— Nismo mi za to, sve smo to prošli davno na svoj način. Ovdje je mjesto za naš mir i spokoj.
Hladne limenke piva izmjenjivale su se na stolu tijekom cijelog popodneva, a razgovor pod brajdom bivao je sve glasniji. To su pravdali tvrdnjom kako im je sunce udarilo u glavu, dok je jedan slučajni prolaznik kroz smijeh dobacio:
— Kad starci prolupaju!
U ove užarene dane odlazak na pogrebe prijateljima, znancima i vršnjacima za bolesne i starije osobe postao je prava noćna mora, dok je za mlađe i zdravije ljude to ostala privilegija. Po ovim nesnosnim vrućinama boravak starijih osoba u crnini na suncu može biti iznimno opasan. O toj se temi u nekim sredinama govorilo već prije tri i više godina na sjednicama lokalnih uprava, što znači da „gori“ već godinama.
Poticaj za ovaj prilog bila je objava na Facebook stranici Čakovčanke i Čakovčanci, u kojoj stoji:
“Čakom bi morao u ovim vrućim danima korigirati pogrebe. Išao sam prijateljima na sprovod u 13 i u 13.30 sati i zbog vrućine sam se morao vratiti – stariji ljudi to ne mogu izdržati, a i opasno je za njih izlaziti. Najčešće upravo njima umiru prijatelji, znanci i rođaci. Da je pogreb bio, primjerice, u 18 sati, ne bi bilo problema s dolaskom. Molim nadležne da o tome razmisle.”
Da je doista tako, svatko će priznati – na ovim vrućinama to je zaista šokantno i opasno, a u trenucima tuge ljudi su još ranjiviji i slabiji. Istaknuli smo samo jedan primjer, a takvih je diljem Međimurja mnogo, s opravdanim pitanjem: „Zar baš tako mora biti?“
Odgovor smo potražili u prozvanom GKP ČAKOM d.o.o., gdje su nam odgovorili:
“Ukopi se na grobljima na kojima GKP ČAKOM d.o.o. obavlja ukope (čakovečko groblje u Mihovljanu, mjesno groblje u Ivanovcu i Šandorovcu, groblje u Orehovici i Podbrestu te groblje u Gornjem Mihaljevcu) obavljaju od ponedjeljka do petka u vremenu od 10:00 do 14:00 sati. Postoji mogućnost ugovaranja ukopa i izvan navedenog vremena, i to subotom, kada je cijena ukopa viša od one tijekom radnih dana za 100 €. Napominjemo da korisnici usluga ukopa u pravilu ne odabiru najranije jutarnje termine (10:00, 10:30, 11:00, 11:30).”
Isto smo pitanje uputili i GKP Pre-komu iz Preloga, koji usluge ukopa vrši u Prelogu, Draškovcu, Cirkovljanu te u općinama Donja Dubrava, Donji Vidovec, Sveta Marija, Donji Kraljevec, Domašinec, Dekanovec i Belica. Tamo kažu da termin ukopa pokojnika ovisi o dogovoru između svećenika i obitelji pokojnika. Najčešće to nije prije 11 sati jer je potrebno iskopati grobno mjesto, ali ni prekasno kako bi grobar stigao obaviti posao. Naglašavaju i da dnevno mogu obaviti 3–4 ukopa.
Kako je situacija na području Komunalnog poduzeća Mur-Ekom d.o.o. iz Murskog Središća? Podatke nam je ustupio Marko Strojko, voditelj OJ Groblja:
“Komunalno poduzeće Murs-Ekom d.o.o. obavlja poslove ceremonije ukopa na grobljima Mursko Središće, Peklenica-Križovec, Selnica i Vratišinec. Sprovodi se u pravilu organiziraju za vrijeme radnog vremena do 15 sati tijekom cijele godine. U dogovoru s obitelji sprovod može biti i poslije 15 sati te subotom, što predstavlja povećanje troškova prema aktualnom cjeniku. Sprovode ne obavljamo subotom i nedjeljom.”
Na upit poslan poduzeću NED-KOM d.o.o. Nedelišće, nažalost, nismo dobili odgovor, pa za groblja kojima oni upravljaju nemamo podatke. No za pretpostaviti je da se ne razlikuju od ostalih komunalnih poduzeća koja su nam podatke ustupila, na čemu im zahvaljujemo.
Zaključak
Zbog ionako visokih troškova, ožalošćeni se mire s postojećim stanjem, jer im je najvažnije dostojno se oprostiti od drage osobe – bez obzira na termin ukopa. A imaju li davatelji usluga u ovakvim doista izvanrednim situacijama sluha za promjene? Očito ne, jer i ovdje, unatoč nesnošljivim vremenskim uvjetima, prevladavaju administrativne regule.
Gledajući širu sliku, iznijeli smo ono što je već svima poznato. Kako reče jedan naš sugovornik: kada bi netko odstupio od tog ustaljenog pravila, to bi bila prava medijska vijest.
Prosječne proizvođačke cijene poljoprivrednih proizvoda u drugom tromjesečju ove godine porasle su za 5,9 posto u odnosu na isto razdoblje lani, pokazuju privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljeni prošlog tjedna, piše Poslovni dnevnik.
Pritom su cijene biljnih proizvoda porasle za 7,4 posto, a cijene stoke, peradi i stočnih proizvoda za 4,8 posto. Na porast cijena biljnih proizvoda, kako navode statističari, utjecao je porast cijena u skupinama povrća, cvijeća i sadnica, za 12,7 posto, vina, za 9,4 posto, i žitarica, za 7,6 posto.
Istodobno su cijene krmnog bilja pale za 3,7 posto. U skupini proizvoda koji imaju najveći udio u stočarstvu u usporedbi s istim tromjesečjem 2024. porasle su cijene goveda, za 19,3 posto, mlijeka, za četiri posto i peradi, za 2,8 posto. Porasle su i cijene konzumnih jaja, za 5,3 posto. Istodobno su cijene svinja pale za 11,8 posto.
Cijene dobara i usluga za tekuću uporabu u drugom tromjesečju ove godine u usporedbi s istim tromjesečjem lani porasle su za 1,6 posto, na što je utjecao porast cijena gnojiva i stočne hrane. Cijene gnojiva su porasle za 7,8 posto, a stočne hrane za 2,6 posto. Porasle su i cijene sjemena i sadnog materijala, za 6,8 posto, sredstava za zaštitu bilja, za 3,6 posto te veterinarskih usluga, za 10,8 posto.
Istodobno su cijene energije i maziva pale za 19,2 posto, podaci su državnih statističara. Kad su u pitanju proizvođačke cijene industrijskih proizvoda, one su prošlog mjeseca u usporedbi s lipnjem porasle za 0,5 posto, a u odnosu na srpanj prošle godine za 0,7 posto. Isključujući energiju, te su cijene na mjesečnoj razini ostale nepromijenjene, a na godišnjoj su razini porasle za 1,5 posto.
Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 2025., Macinec je po 26. put svečano proslavio Dan svojeg mjesta. Manifestacija, koja je postala nezaobilazna u kalendaru događanja ovog kraja, okupila je brojne mještane i goste iz okolice. Program je obilovao druženjem, pjesmom i veseljem, a posebnu pažnju i ove je godine privukao nezaobilazni vatrogasni grah. Tradicija kuhanja ovog jela postala je simbol zajedništva i gostoljubivosti Macinca.
VATROGASNI GRAH GLAVNI ADUT PROSLAVE
Za pripremu graha pobrinuo se Luka Kirić, kojemu su u pomoć priskočili kolege vatrogasci Daniel Posavec i Bojan Novak. U ogromnom kotlu od 300 litara strpljivo se kuhao grah, a kuhari su morali paziti na svaki detalj kako bi jelo bilo ukusno i savršeno kuhano.
– Najvažniji vatrogasni sastojak uvijek je ljubav – istaknuo je Kirić uz osmijeh, dodajući da su dečki puna četiri sata proveli uz kotao kako bi sve bilo spremno na vrijeme.
DVD MACINEC OKUPIO TRISTOTINJAK UZVANIKA
Organizator proslave, kao i svake godine, bio je DVD Macinec, čiji se članovi ističu nesebičnim radom i predanošću zajednici. Pripremili su i poslužili grah za tristotinjak ljudi, a gosti su bili oduševljeni okusom i atmosferom. Uz bogat gastronomski doživljaj, manifestacija je bila prilika za susrete, razgovore i jačanje prijateljskih veza među mještanima.
– Ljudi vole doći u Macinec jer znaju da će ih dočekati topla dobrodošlica, veselo društvo i dobar grah – poručili su iz DVD-a.
GRAH KOJI SPAJA GENERACIJE
Vatrogasni grah nije samo jelo, nego i simbol okupljanja i zajedništva. Stariji se prisjećaju ranijih proslava, mlađi uživaju u druženju i igri, a svi zajedno grade uspomene koje povezuju generacije. Upravo u tome leži posebnost Dana mjesta u Macincu – spoj tradicije i zajedništva koji se njeguje već više od četvrt stoljeća.
Mještani vjeruju da će se ova tradicija nastaviti i u godinama koje dolaze, jer upravo ovakvi događaji čuvaju duh zajednice.
PROSLAVA KOJA JE VIŠE OD GASTRONOMIJE
Iako je vatrogasni grah bio glavna zvijezda proslave, Dan mjesta u Macincu nudio je mnogo više. Osim uživanja u hrani, gosti su se zabavljali uz glazbu i razgovor, a događaj je bio prilika za okupljanje cijelih obitelji. Domaćini su još jednom pokazali da znaju organizirati manifestaciju koja ostaje u lijepom sjećanju i koja svake godine privlači sve više posjetitelja.
