Dinamo i Varaždin su finalisti 27. međunarodnog nogometnog turnira “Međimurec 2025.”. Varaždin je u polufinalu slavio protiv švedskog Djurgardena 3:2, dok je Dinamo bio bolji od bečkog Rapida s 2:1.
Uoči velikog finala koje, na stadionu NK Međimurec Dunjkovec-Pretetinec, započinje u 20 sati, razigravat će se za plasman. Tako za 11.mjesto igraju engleska Aston Villa i naš Međimurec, za 9.mjesto Slovan Bratislava i mađarski Ferencvaros, za 7.mjesto švedski Malmo i Hajduk, te za 5.mjesto CSKA Sofia i beogradska Crvena Zvezda.
“Naš Martin i naša Katica“. Tako su nekada, oni stariji žitelji Donjeg Vidovca i Svete Marije zovu i danas ” svoju djecu”, supružnike Srpak, Katarinu (73) i Martina (80) iz Zagreba. Tamo danas uživaju umirovljeničke dane, no nerijetko navraćaju u Donji Vidovec gdje su sagradili obiteljsku kuću u koju su se uselili 2.006. godine, a to sve poslije mnogih promjena adresa privremenog življenja.
– To je kuća za odmor duše i tijela- kažu i u njoj će danas proslaviti Martinov 80. rođendan te 51. godišnjicu zajedničkog bračnog života. Martin je daleko poznatiji široj javnosti kao glazbenik koji je nerijetko nastupao, i nastupa, na brojnim pozornicama Međimurja i šire. Počeo se eksponirati poslije 1995. godine kada je iz Hrvatske vojske otišao u mirovinu.
– Uvijek sam težio za rodnom grudom, osjećao sam neki zov i dug prema njoj pitajući se kako ga vratiti ?- kaže Martin. Odlučio je da to učini onim u čemu je najbolji i najjači. Bila je to glazba, odnosno glazbeno stvaralaštvo i pjesma. Počeo je komponirati, izvoditi pjesme na jeziku svojega kraja. Nizale su se one pa tako danas ne može znati točan broj tih uglazbljenih skladbi čiji su stihovi puni topline prema čovjeku, ljudima, rodnoj grudi, a ima i onih koje je uglazbio na stihove međimurskih pučkih pjesnika, pogotovo sumještanke Ruže Pokolić čija gotovo svaka pjesma nosi tu ljubav i ljepotu ovoga kraja.
Martin se kao mladić zagledao u ljupku, lijepu “dekljicu” Katarinu Poljak iz Svete Marije koja nije ostala ravnodušna prema crnom zgodnom Vidovčanu. Započeta ljubavna priča rezultirala je vjenčanjem u kolovozu 1974. godine kada su mladoj bile 22 godine, a mladencu 29. Bio je to brak “osuđen” na česte promjene adrese stanovanja jer je to od njih tražila Martinova priroda posla. Ovako na početku izgleda da je riječ o običnim ljudima. Ipak nije tako. Ljudi su tu bogati životnim i radnim iskustvom.
Oboje su svojim visokoškolskim zvanjima stekli svoju prepoznatljivost, pogotovo Martin koji je kao vojni akademski glazbenik često mijenjao adrese što ih je povremeno držalo odvojenima. Vukovar, Titograd, Sarajevo, Split, Zagreb.
A kako je to izgledalo ?
Martin je rođen prije 80 godina u Donjem Vidovcu. S 15 godina napušta Međimurje, odlazi u Vukovar gdje završava Vojnu glazbenu školu i tu je ostao do 1964. godine kada ga vojna služba ga odvodi u Titograd(Podgoricu) gdje je bio do 1973. godine. Nove obveze imao je u Sarajevu gdje je bio punih 6 godina, točnije do 1979. godine kada je ovdje završio i Vojnu glazbenu akademiju. Potom seli na novu adresu u Splitu gdje ostaje do 1985. godine kada seli na današnju zagrebačku adresu. Početkom rata prelazi u Hrvatsku vojsku iz koje, kao što već spomenuli, 1995.godine odlazi u zasluženu mirovinu.
Tri Martinove ljubavi
Zaljubljen je, kako kaže, u svoj međimurski “kaj” koji se po njemu nažalost polako zaboravlja. Druga mu je ljubav pjesma, a treća Međimurje u koje pohodi kada god stigne. Kolika je ta ljubav prema Međimurju najbolje govori i skladba “Hote z menom” koju je izvodio gotovo na svim koncertima gdje je nastupao. Kaže kako ga posebno u srce dirne kada tu skladbu s njim zajedno pjevaju i gledatelji. Nerijetko smo tome svjedočili na dvadesetak i više priredbi u rodnome mjestu.
Životna suputnica
Martinova životna suputnica je umirovljena liječnica koja se školovala za liječničku diplomu na dva fakulteta. Prve dvije godine je studirala u Zagrebu, a završila ga u Sarajevo s ocjenom 9 (ocjenjuje se od 6 do 10). Tamo je liječnički staž stekla volontiranjem. Slijedi Split gdje polaže i državni ispit. Tu je radila sedam godina u ambulanti Garnizona Split gdje 1983. godine bila brodska liječnica na školskom brodu Galeb 17 dana, a poslovi su je vodili od luka Lora do luke Koper. Dolaskom u Zagreb radi u Garnizonskoj ambulanti u Borongaju. To je bila tri godine jer odlazi na Pulmologiju KB Dubrava. 1992. položila je je specijalistički ispit iz pneumofitiziologije, a 2008. polaže specijalnost interne medicine- pulmologa. U mirovinu je otišla sa 20. studenog na svoj 65. rođendan nakon 40 godina radnog staža i mjesec dana bolovanja.
Recept bračnog zajedništva i rođendanska želja ?
Doktoricu Katicu, kako je zovem, nazvao sam jučer navečer , a sve povodu današnjeg dana kako bi mi odgovorila na pitanja iz podnaslova.-
Dobra večer Mladene! Nasmijao si me pitanjem o receptu za dugovječan brak. Naime, prije 40 godina su me znali u Splitu pitati za recept za takav brak , na to pitanje nisam znala odgovor. Ne znam ga ni danas, ipak po meni je to postojana ljubav. Rođendanska želja ?- Martinu želim puno sreće i ljubavi. Želja mi je da sa mnom dočeka moj 80 -ti rođendan ! – rekla je posebnim tonom glasa koji do sada nisam čuo.
Tim lijepim željama i čestitkama pridružuje se i naš portal i njegovi čitatelji !
Fotografije su snimljene u njihovom domu po useljenju, na jednom Martinovom nastupu, šetnji donjovidovskim ulicama i pred zgradom u Zagrebu.
Bračni par Ivica i Danijela Bašnec iz Goričana, koji su 16. kolovoza 2025. godine bili domaćini susreta Abrahama – generacije 50-godišnjaka iz Goričana, ljubav nisu morali tražiti daleko. Oboje su rođeni 1975. godine, on 5. kolovoza, a ona 8. prosinca, u Vrtnoj ulici u Goričanu, a odvajalo ih je svega nekoliko kuća.
Ivica i Danijela Bašnec rođeni su iste godine u istoj ulici
Znaju se još od vrtićke dobi, zajedno su išli u isti razred u OŠ Goričan, a danas kao bračni par također žive u Vrtnoj ulici u Goričanu, čije dvorište je postalo mjesto okupljanja generacije Abrahama. Slavlju 50-godišnjaka pridružio se i Ivičnin 11 mjeseci mlađi i, zanimljivo, fizički posve drukčiji, brat Darko Bašnec sa suprugom Lidijom Bašnec, koji je također bio dio ove proslave odnosno dio je ove generacije i išao je u isti razred s Danijelom i Ivicom. Ovo troje ljudi tako je povezano već dugo godina.
Ivica, Danijela, mama Marija Bašnec i Darko i Lidija
Danijela je knjigovođa i radi u tvrtki Vuk biro u Goričanu, Ivica je vozač kamiona za jednu slovensku tvrtku. Njihovo najveće blago su, ističu, njihova djeca, sin Josip (25) i kći Sara (17). Ivica je nedavno proslavio svoj 50. rođendan u društvu najdraže obitelji, rodbine i prijatelja, ukupno 62 ljudi, u Clubu 114 u Goričanu, a ovaj susret 50-godišnjaka koje je ugostio u svom domu također će, i njemu i supruzi Danijeli, ostati u nezaboravnom sjećanju koje obilježava pola stoljeća njihovih života.
– Ovaj običaj sastajanja generacije 50-godišnjaka u Goričanu je nešto prekrasno, a posebna je radost što se sastajemo u nečijem domu, u ovom slučaju našem, na zajedničkom druženju, odakle svi krećemo u povorci prema crkvi, gdje je misa za nas i naše pokojne vršnjake – rekla je Danijela Bašnec.
Ivica Bašnec na 50. rođendanu sa suprugom Danijelom i djecom Josipom i Sarom
Za njih nisu bile problem ni narodne nošnje, koje tradicionalno za tu prigodu nose 50-godišnjaci, pa i na jučerašnjih nezgodnih oko 35 stupnjeva po kolovoškoj vrućini.
– Iako je vruće, nije nam žao što samo obukli narodne nošnje, ipak je ovo događaj jednom u životu! Pozivam sve buduće 50-godišnjake da se svakako odazovu ovoj manifestaciji jer ovo je jako lijep običaj i može biti žao onome tko nije došao, jer ovo je prilika da vidite i svoje prijatelje iz školskih klupa koje niste vidjeli godinama, popričate s njima i prisjetite se prošlosti – poručili su Danijela i Ivica.
Poklon s porukom koji je za 50. rođendan dobio Ivica Bašnec.
Osvrćući se na činjenicu da su oboje ove godine 50-godišnjaci, poručuju:
– Ovih 50 godina kao da je preletjelo, djeca su nam već velika, vrijeme ide… Ljudi, družite se, njegujte prijateljstva, budite jednostavni i tražite sreću u malim stvarima, jer život je samo jedan i brzo prolazi!
Sretnih 50 Danijeli, Ivici i Darku želi i Medjimurski.hr i neka i idućih još barem 50 godina provedu u sreći, zadovoljstvu i druženju s prijateljima!
Svečanim euharistijskim slavljem danas, u nedjelju, 17. kolovoza, u 11 sati, u Župnoj crkvi Marije Magdalene u Štrigovi, župnik dr.sc. Kristijan Kuhar zahvalio se na 8 godina vjernog služenja Bogu i ljudima u toj župi.
Pred mnogobrojnim vjernicima u prepunoj crkvi velečasni Kuhar održao je emotivan govor, naznačivši da je svećenikov život jedna velika propovijed bez kraja. Samo Bog na njenom kraju može reći Amen. U njoj svećenik mora biti prvi koji će živjeti vjeru i Boga, ne samo u riječima, nego i djelom. Zahvalio je na svemu što su mu Štrigovčanci pružili u proteklih osam godina i najavio svoj povremeni dolazak među prijatelje, kojih je ovdje stekao jako puno.
Biranim riječima, ponekad i na rubu plača, uzvratili su zahvalu predstavnici brojnih udruga u mjestu, kao i njegovi župni suradnici, predavši vlč. Kristijanu prigodne poklone.
Kao što smo već pisali, sutra velečasni Kuhar preuzima Župu svetog Jakoba u Prelogu, gdje postaje župnik. Sretno!
Kontinentalni turizam u stalnom je porastu. Sve više dolazaka gostiju, posebno stranih, bilježi tako i Međimurska županija. Čini se da se okretanje održivom turizmu isplati jer sve je više onih koji Međimurje odabiru kao mjesto za odmor, a ne samo jedno od stajališta na putu do mora, piše HRT.
Nizozemska obitelj, nakon što je osam godina ljetovala na Jadranu, odlučila je priliku pružiti kontinentu. I nije požalila. U malenom pitoresknom mjestu Vukanovec u Međimurju imaju sve što im treba.
– Htjeli smo vidjeti unutrašnjost Hrvatske. Vinarije. I uistinu je lijepo ovdje. Ovo je mjesto moja žena pronašla putem interneta, rekao je Nizozemac Bjorn Jongh.
Kažu, velika turistička središta ne pružaju ono što nudi ovaj neotkriveni biser – mir i tišinu potrebne za kvalitetan odmor.
-Bolje je nego što smo očekivali. Uvijek kad nešto gledaš na fotografijama, izgleda veće nego što jest, no ovdje je lijepo, prekrasno, ističe Jongh.
Blagdan sv. Roka ovog vikenda slavi i Čehovec, malo mjesto u sklopu Grada Preloga. Nakon svete mise u spomen sv. Roka u subotu navečer, koju je predslavio vlč. Silvio Košćak, župnik župe Sveti Juraj u Trnju, slavlje se nastavlja i danas (nedjelja, 17. kolovoza 2025. godine) cijeli dan.
Nakon jutarnje te svečane proštenjarske svetemise u 11 sati, u centru mjesta održava se i proštenje sa malim zabavnim parkom za djecu, štandovima, medanjacima i najboljim Gvircom u Međimurju, Nade Lukše iz Donjeg Vidovca.
Glavnu, svečanu misu predslavio je također vlč. Silvio Košćak, a uz župljane, misnom slavlju prisustvovali su i zamjenik gradonačelnika Grada Preloga Zdravko Kvakan te predsjednik Mjesnog odbora Čehovec Matija Strahija.
U svojim uvijek odličnim govorima, vlč. Silvio Košćak se osvrnuo na to kako je sv. Rok pronašao vjernost koja ostaje i kad te svi drugi napuste u obliku psa, poručujući kako je važno uvijek biti čovjek te nikad ne okretati leđa drugima, posebno onima kojima je najteže, kao i zauzeti se za one koji nemaju glasa. Vjera predstavlja upravo vjernost i ljubav u praksi.
Mise je predslavio vlč. Silvio Košćak
– Kad nam ponestane snage i kad nam je najteže, sjetimo se na primjeru sv. Roka da Bog uvijek pronađe put do čovjeka, i kad je u najvećoj osami – poručio je vlč. Košak.
Rokovo u Čehovcu večeras od 19 sati zaokružuje fešta uz svirku grupe Vremeplov naigralištu iza Društvenog doma Čehovec, u organizaciji NK-a ČSK Čehovec.
U najzanimljivijem četvrtfinalu 27. međunarodnog nogometnog turnira U-14 zagrebački Dinamo je svladao beogradsku Crvenu Zvezdu, dvostrukog pobjednika u zadnje dvije godine, s 2:1. Modri, koji su ovog puta igrali u žutim dresovina, su poveli u prvom dijelu s bijele točke te sredinom nastavka povećali prednost još jednim krasnim pogotkom dvostrukog strijelca Bošnjaka. U samoj završnici Crvena Zvezda je smanjila iz jedanaesterca, ali za nešto više nije bilo vremena. Iako je po završetku susreta malo zaiskrilo, sve se brzo smirilo i prošlo u sportskom duhu.
Ne može se reći da je to bilo finale prije finala, jer u polufinalu Dinamo očekuje Rapid koji igra sve bolje kako turnir odmiče. U četvrtfinalu su iznenadili splitski Hajduk s 2:0. Drugi hrvatski predstavnik u polufinalu je Varaždin, s velikim doprinosom međimurskih igrača u svojim redovima, koji je slavio protiv Malmea s 3:2. Njihov suparnik biti će švedski Djurgarden koji je eliminirao jedno od najugodnijih iznenađenja turnira CSKA iz Sofije s 1:0. Polufinalni susreti na rasporedu su od 15 sati, utakmica za treće mjesto igra se od 19 sati, a finale je na rasporedu u 20 sati.
Dok se na glavnom terenu nadamo hrvatskom finalu, istovremeno se na drugom igralištu stadiona NK Međimurec Dunjkovec-Pretetinec razigrava za poredak od 9. do 16. mjesta. U tom dijelu treba izdvojiti prvu pobjedu na ovogodišnjem turnir domaćeg Međimurca, kojeg predstavlja selekcija međimurskih igrača ovog godišta, koji je svladao talijanski Udinese s 2:1
Na Rokovu u Draškovcu susreli smo pravog majstora starinskog umijeća – 79-godišnjeg Rudolfa Stančina iz Preloga. Iako je trgovac i stolar po zanimanju, u mirovini nije odložio alat – naprotiv, svoju ljubav prema starinama pretvorio je u poseban hobi kojim osvaja sve generacije.
Na štandu Turističke zajednice Grada Preloga Rudolf je izlagao rukotvorine od drveta i plastike: kukuružnjake, mlinove, kućice, životinje pa čak i neobične drvene balone. Svaka od tih sitnica nosi pečat njegove vještine i strpljenja.
– Za izradu kukuružnjaka potrebna su puna dva dana. To me opušta i uživam u tome – otkrio nam je Rudolf dok pažljivo pokazuje svoje radove.
Njegove kreacije nastaju u radionici, gdje komadi drva i plastike pod njegovim rukama dobivaju novi život, a na kraju sve ručno lakira. Time svaki suvenir postaje i mali umjetnički rad.
Rudolfov primjer pokazuje kako strast i ljubav prema poslu ne prestaju s odlaskom u mirovinu – već tada imaju priliku zasjati u punom sjaju
Danas ujutro čakovečki Azil „Prijatelji“ na svojim FB stranicama ostavio je frapantnu objavu od koje se senzibilizirani ljudi naježe, a niti drugi na ovakva gnjusna nedjela ne bi smjeli ostati imuni. Upravo tražimo one druge, jer o ovim problemima se na našem području predugo govori i piše. Pomaci su milimetarski vidljivi, a ove vijesti nažalost ostaju!?
„Unatoč trudu da ih se spasi, bijeli pas iz romskog naselja Kuršanec je umro noćas, a crni ujutro. Napravljen je DOA Multignost 10a1 test panel prisutnosti na droge u urinu, te je test suspektno pozitivan na prisutnost benzodiazepina i barbiturata. Toksikološki nalaz ćemo još tražiti službenim putem, ali prema svemu je jasno da su ih ubili drogirajući ih. Kaznena prijava je spremna. Treći pas se još bori za život, ali bojimo se da će i on tu borbu izgubiti. Za život se bori i deda Tom kojeg smo pokupili samo par dana prije u drugom romskom naselju. Vrijeme je za novu građansku akciju, nadamo se da ćete nam se pridružiti. Objavit ćemo detalje čim za to budemo spremni. Sad nam dopustite da se oprostimo od ovih predivnih psećih duša, da se smirimo i hladne glave odlučimo što i kako dalje“, napisali su zacijelo s grčem u grlu i suzom na oku.
A priča počinje dan ranije kada su objavili:
„Trebalo je biti mirno jutro sve dok nije počelo. Prvo smo pred vratima u kutiji našli malo mače od samo 4 tjedna, ispred azila od 450 pasa!!!!, a onda je došao prvi poziv iz romskog naselja Kuršanec, da im je netko otrovao pse otrovom za štakore. Naravno, prijevoz nemaju, novce nemaju, rečeno nam je da se psi muče i da ne mogu na noge. Komunalni redar se ne javlja, odlazimo sami po pse i dovozimo ih u veterinarsku ambulantu. Temeljem pretraga krvi i kliničkim pregledom, doktorica simptome opisuje kao djelovanje droge ili nekog lijeka. Psi su potpuno nepokretni, ali djelomično svjesni, zjenice su im raširene, ubrzano dišu, temperatura im je normalna i mogu pomicati rep. Hematologija i biokemija u granicama normale. Krv je uzeta za toksikološki nalaz. Tek smo te pse ostavili na infuziji, dolazi sljedeći poziv o još jednom psu u istom stanju, dvije ulice dalje. Isto nemaju prijevoz, nemaju novce. Odlazimo i po trećeg. Isti simptomi. Uz jednu zanimljivost, svi krpelji koji su bili na njemu su popadali s njega. Vraćamo se i usput vidimo malenog psa potpuno šugavog. Pokupimo i njega.
Radi se o romskom naselju Kuršanec koje spada pod Grad Čakovec, odakle smo u projektu zbrinjavanja pasa od 2018. godine izvukli preko 900 njih. Ove godine Grad Čakovec nije napravio niti jednu kontrolu stanja u naselju unatoč našim mnogobrojnim upitima, a samo kratkim uvidom danas vidjeli smo da ima novih pasa, pasa punih krpelja, šugavih pasa… Imamo osjećaj da se borimo sami samcati. Podnijet ćemo kao i uvijek prijave nadležnim institucijama. Držite fige da psi prežive.“
Traže suradničku ruku. Mi smo im pružili malu ovom objavom, a pružat ćemo im svaki puta na njihov vapaj koji bi morao otići mnogo dalje, a ne ostati omeđen Murom i Dravom, odnosno komentarima na objavu kojima bi nam trebali još jače, najjače otvoriti oči.
