Kad je Radovan Novak iz Pribislavca imao 115 kilograma, zajedno s njima stigli su i ozbiljni zdravstveni problemi. No, umjesto da se preda, 41-godišnjak je odlučio okrenuti novu stranicu u svom životu. Uz podršku obitelji, pronašao je snagu upravo u onome što mu je tada izgledalo nedostižno – u trčanju.
U travnju ove godine ostvario je svoj san i istrčao Polumaraton Zrinskih u Čakovcu. Emocije s cilja teško je opisati riječima, no njegova poruka i danas odzvanja:
– Trčim za sve one koji misle da ne mogu. Trčim da pokažem da i mi Romi možemo imati snove i ostvariti ih. I da je promjena moguća. Ako sam ja mogao – može svatko.
Radovan je od 115 kilograma došao na 96. Iako zna da će daljnji kilogrami padati sporije i da ga čekaju teži treninzi, ne posustaje:
– Sad se kile budu teže skinule… toga sam svjestan, ali ja sam zadovoljan. Bez obzira na sve kritike, ja sam jači.
Danas je gotovo nemoguće zamisliti lokalnu utrku na kojoj se ne pojavi njegovo ime. Na stazi nije sam – uz njega trče prijatelji i motivatori, Josip Kolarić iz Male Subotice i Slađan Oršoš. Upravo oni dodatno hrane njegovu snagu i upornost, ali najveći izvor ponosa ipak dolazi iznutra:
– Najviše sam ponosan na sebe jer me dečki nazivaju trenerom.
Radovanova priča nije samo sportska. Ona je dokaz da svaka odluka, koliko god bila teška, može otvoriti vrata novom životu. Njegovi kilometri nisu samo znoj i disciplina – oni su poruka, inspiracija i dokaz da snovi ne poznaju granice.
„Neizmjerno sam radostan što ste mi današnje večer učinili posebnom. Ona je takva jer se nalazim među posebno dragim ljudima koji ste mi svaki na svoj način pomogli i zadužili me“, rekao je 23. kolovoza u prepunoj Sali Tomašić u Lopatincu 62-godišnji Stjepan Tomašić, mnogima poznat kao Štefek.
Na proslavi njegova odlaska u mirovinu okupilo se pedesetak ljudi svih uzrasta – od najmlađih koji još ne idu u školu, pa sve do starijih sumještanki koje su zakoračile i u devedesete godine. Iako su mnogi zbog godišnjih odmora bili spriječeni doći, prisutni su svojim dolaskom i veseljem pokazali koliko Štefek znači zajednici.
Radni vijek završio je 18. siječnja ove godine, a s kolegama iz EKO Međimurje d.d. oprostio se nakon gotovo četiri desetljeća rada. „Za vas, dragi moji, bilo je teško pronaći pravi termin za feštu, pa se sve malo odužilo. A čekalo se i da sjedne prva mirovina“, našalio se domaćin pozivajući okupljene za bogatu trpezu i plesni podij. Za dobru atmosferu pobrinuo se glazbeni sastav Duo Dolar, a druženje se proteglo do duboko u noć.
Večer je obilježilo i posebno iznenađenje. Njegovi najbliži uručili su mu velik paket u kojem se skrivao montažni bazen za dvorište, uz emotivnu poruku koju je pročitao unuk Lovro:
„Dragi Stjepane, čestitamo ti na velikom uspjehu – preživio si radni vijek i dočekao ulazak u elitni klub penzića! Od sada ti je glavni šef daljinski upravljač, najveći projekt popodnevna drijemka, a najvažniji rok – kada kava zakuha. Želimo ti puno zdravlja, veselja i uživanja u mirovini – i da ti plaća nikad više ne kasni.“
Stjepan je najmlađi od devetero braće i sestara Tomašić iz Pleškovca. Nakon školovanja i rada u Ljubljani vratio se u rodni kraj 1986. godine, kada se zaljubio i oženio Spomenku Geršić iz Lopatinca. U braku su odgojili troje djece, a danas se najviše ponosi trojicom unuka. Poseban ponos osjeća i prema supruzi, koja je lani dobila priznanje Ponos Hrvatske za humanitarni rad.
Vedrog duha, uvijek okružen prijateljima i dragim ljudima, Štefek u mirovini planira više vremena posvetiti obitelji, glazbi, šetnjama i svemu onome za što do sada nije imao dovoljno vremena.
Međimurski.hr želi Štefeku da mu željeno pronađe plodno tlo – u zdravlju, veselju i miru.
Restani krumpir s domaćom slaninom, karameliziranim lukom i sirom turošom bilo je jelo koje je zadivilo okusom i mirisom i osvojilo 1. mjesto u natjecanju u kuhanju jela od krumpira na “Festivalu krumpira” koji se u subotu, 30. kolovoza 2025. godine, održao u Belici.
Napravila ga je ekipa iz HOS-a Belica, u sastavu glavne kuharice Mateje Vranović i pomoćnika: Marijane Vranović, Marijane Kolarić i Matejine 10-godišnje kćeri Ines Vranović.
– Iako najmlađa, Ines je pomagala u svemu i bila prisutna za degustaciju – pohvalila je Mateja svoju kćer, a što se tiče recepta otkrila je kako je ideja njezina, a turoši su iz njezine vlastite proizvodnje na OPG-u Vranović.
Uz Mateju Vranović iz Gardinovca, koja je 2021.godine osvojila titulu Najuzornije hrvatske seoske žene te je poznata i kao kreativnu i inovativna domaćica, ove godine nitko nije imao šanse za pobjedom.
Nagrada za 1. mjesto ujedno je i potvrda ovoj majci i kćeri, koje su udružile snage, da su napravile i više nego dobar posao. Bravo!
Udruga uzgajivača rajčice Črleno srce iz Preloga, iako tek nedavno osnovana, već je dokazala koliko entuzijazam i ljubav prema domaćoj hrani mogu pokrenuti zajednicu. Nakon uspješne organizacije proljetnog Vege&fruit sajma, članovi udruge u subotu i nedjelju, 30. i 31. kolovoza, na preloškoj Marini priredili su novo događanje – prvi Festival rajčica.
Unatoč kiši koja je padala tijekom otvorenja, vrijeme se brzo smilovalo, a sunčani popodnevni sati privukli su posjetitelje. Na štandovima su se mogli razgledati i kušati razni proizvodi domaćih izlagača, od svježih i sočnih rajčica pa sve do prerađevina i delicija koje su oduševile ljubitelje dobre hrane.
Za atmosferu se pobrinula glazba – popularni tamburaši Taubeki podigli su raspoloženje.
Organizatori ističu da je cilj Festivala ne samo promovirati rajčicu kao kraljicu vrta, već i okupiti male proizvođače, potaknuti suradnju te podsjetiti koliko je važno čuvati tradiciju i ulagati u domaću proizvodnju.
Prvi Festival rajčica tek je početak jedne lijepe priče – a sudeći po interesu posjetitelja, postat će tradicionalno okupljanje u Prelogu.
Kako je bilo i tko je sve došao – pogledajte u našoj fotogaleriji!
Donja Dubrava od jutra živi u znaku tradicije i domaćih okusa – otvoreni su 18. Dani dobravskog ljuka i ekološke proizvodnje, manifestacija koja već gotovo dva desetljeća okuplja izlagače, poljoprivrednike i ljubitelje domaćih proizvoda iz cijele regije.
Sajam je započeo u 9 sati, a službeno svečano otvorenje održano je u 11:30 sati uz bogat kulturno-umjetnički program. Posjetitelji su uživali u izvedbi vokalne skupine KUD-a „Seljačka sloga“ Donja Dubrava koja je otpjevala hrvatsku himnu „Lijepa naša domovino“, a posebne emocije pobudila je recitacija “Himne o ljuku” u interpretaciji Dine Štefić.
Okupljenima su se prigodnim riječima obratili načelnik općine Damir Vidović te župan Međimurske županije Matija Posavec, istaknuvši važnost očuvanja tradicije i promocije domaće ekološke proizvodnje.
– Ove godine imamo najveći broj izlagača na što smo ponosni. Lijepo je kad gradimo mostove prijateljstva, suradnje i napretka. Ponosni smo na bogatstvo našeg kraja i kvalitetu ljuka i zato je vrlo važno čuvati tu tradiciju i prenositi na mlade – rekao je Vidović. Na punoljetnosti im je čestitao župan Posavec koji je manifestaciju i službeno otvorio. – Međimurje promovira eko i zdravu hranu. Jučer krumpir i rajčica, danas ljuk. Trebamo poštivati i čuvati svoje – poručio je župan.
Idejni začetnik manifestacije Josip Sabol rekao je kako je prva održana 28. kolovoza 2007. godine te zahvalio svima koji svih tih 18 godina sudjeluju u njoj.
Svojom izvedbom svečanost su dodatno obogatili mlađa skupina KUD-a „Seljačka sloga“, školski etno bend i ponovno vokalna skupina domaćeg KUD-a.
Posjetitelji i ove godine mogu uživati u bogatoj ponudi – od domaćih rukotvorina i rukodjelja, do autentičnih proizvoda i ekoloških delicija izlagača iz Međimurske, Koprivničko-križevačke, Varaždinske i drugih županija.
Udruga žena Donja Dubrava pripremila je zložbu kolača u Info centru dok je Udruga umirovljenika svoje poslastice izložila ispod šatora. Također, svi posjetitelji mogu se počastiti finim langošima koje pripremaju članice Udruge žena Donja Dubrava.
U info centru možete razgledati izložba slika Zorana Horvata – Zoran Horvat Art, autora iz Donje Dubrave. U 14:30 sati slijedi nastup mažoretkinja iz Kotoribe, a za 15 sati najavljeno je predavanje profesora Sobotke o nutritivnim vrijednostima ljuka koje će se održati u prostorijama KUD-a „Seljačka sloga“ Donja Dubrava.
Jedan od dva dugo napuštena kioska u Ulici Ivana pl. Zajca bb ponovno je oživio. Jučer je ondje otvoren kiosk s ponudom langoša, sendviča i hot-dogova.
Iza kioska stoji tvrtka “Tomlana” j. d.o.o. iz Savske Vesi, čiji se vlasnik odlučio na hrabar poduzetnički korak. Kiosk će raditi radnim danom od 7 do 20 sati, a subotom od 7 do 13 sati.
Ponuda je prvenstveno usmjerena na stanovnike kvarta, prolaznike i namjernike, a posebno na srednjoškolce iz obližnjih škola. Uz to, otvaranje kioska donosi i novu živost u taj dio ulice. Naime, stari i zapušteni kiosci godinama su predstavljali ruglo kvarta, a time i grada, pa bi ova promjena mogla biti početak nove slike tog dijela Čakovca.
U Goričanu je ovih dana u tijeku priprema za asfaltiranje posljednje preostale ulice koja još nije sanirana u sklopu radova na 1. fazi kanalizaciji – Dravske ulice, nosivim slojem asfalta.
Podsjećamo, fizički radovi na 1. fazi kanalizacije u Goričanu, koje izvodi Tegra d.o.o. počeli su 23. rujna 2024. godine.
Izgradnja prvog dijela kanalizacijske mreže, u duljini od oko 4,5 km, od pročistača UPOV-a Donji Kraljevec uključuje cijelu Dravsku ulicu do kapelice sv. Florijana, Kalničke ulice kućni broj 55 do 45, Novu ulicu, Zavrtnu ulicu, Zlatnić i Mirogojsku ulicu. U prvoj fazi planirano je spajanje oko 304 korisnika.
– Radovi na asfaltiranju ulica nakon izgradnje kanalizacijskog sustava odlično napreduju, sve ide prema planu, a veselimo se i što prijem početku 2. faze izgradnje kanalizacije – rekao je načelnik Općine Goričan Emanuel Sinković.
S obzirom na veličinu kanalizacijskog sustava, izgradnja kanalizacije u Goričanu podijeljena je na 4 faze i dogradnju pročistača.
Prvu fazu izgradnje kanalizacije ova je općina preživjela gotovo bezbolno i relativno brzo. Bravo!
Ovogodišnje festivalske majice povodom Špancirfesta izrađene su u suradnji s čakovečkom Humanom Novom, socijalnom zadrugom koja prikuplja i ponovno koristi tekstil.
Posebna vrijednost njihovog rada leži u činjenici da zapošljavaju osobe s invaliditetom te druge društveno isključene skupine, čime spajaju održivu proizvodnju i društvenu odgovornost.
Majice su dostupne na prodajno-izlagačkom prostoru u Kranjčevićevoj ulici, gdje posjetitelji mogu kupnjom podržati rad zadruge i ideju socijalnog poduzetništva.
Od ove godine Dobrovoljno vatrogasno društvo Mačkovec jedno je od onih koje se može pohvaliti čitavim stoljećem uspješnog i kontinuiranog rada. Osnovani su 5. srpnja 1925. godine, a ove su subote okruglu obljetnicu svečano proslavili.
Proslava je održana ispred mačkovečkog Društvenog doma, a svojoj nazočnošću uveličali su je gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini za zamjenicom Lanom Remar i predsjednikom Gradskog vijeća Grada Čakovca Josipom Vargom, zamjenik župana Međimurske županije i predsjednik Vatrogasne zajednice Međimurske županije Mario Medved, predsjednik Vijeća mjesnog odbora Mačkovec Leon Krištofić, zapovjednik Vatrogasne zajednice Grada Čakovca Nikola Bedsedić, predstavnik vatrogasnih veterana Branko Marcijuš, predstavnici DVD-a, udruga koje djeluju na području Mačkovca, predstavnici vjerskog i kulturnog života mjesta, te brojni Mačkovčani.
Povijest društva u proteklih 100 godina predstavio je tajnik Tomislav Vrbanec. Kako je rekao, društvo je već između dva svjetska rata izuzetno aktivno te nabavljaju potrebnu opremu te okupljaju mještane. Prigodom proslave 50. obljetnice, polažu kamen temeljac vatrogasnog doma te pripadajućeg spremišta. Uspješni su kako u edukaciji članova i građana, nabavljanju potrebne opreme, ali i prilikom intervencija. Sudjelovali su u gašenju većih požara, poput onog MTČ-a u Čakovcu i Međimurske hiže u Mačkovcu. Redovno sudjeluju na vatrogasnim natjecanjima te i tamo postižu zapažene rezultate.
Posebno su ponosni na dobru suradnju koju imaju s Mjesnom odborom i Gradom Čakovcem, zahvaljujući kojoj su se u posljednjih nekoliko godina dodatno opremili. U ime društva okupljene je pozdravio predsjednik DVD-a Mačkovec Nenad Damiš.
„Iz povijesti društva saznajemo i mnogo toga o povijesti mjesta, ali i o tome kako su se vaši preci organizirali, nabavljali opremu, educirali se… Od skromnih početaka, rasli ste s Mačkovcem te se kroz godine, zahvaljujući rastu standarda opremali. Vaša povijest pokazuje i da je biti vatrogasac uvijek bila čast i ponos. Kao i u većini ostalih mjesta u Međimurju, s oca na djecu prenosila se odgovornost prema zajedničkoj imovini te briga za sumještane. Zahvaljujući tome imate obitelji u kojima su gotovo svi vatrogasci, ali i mjesto u kojem su građani naviknuti voditi računa o sigurnosti.“, rekla je, među ostalim gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini. Kako je istaknula, Grad je svjestan važnosti organiziranog sustava zaštite i spašavanja te u vatrogastvo ulaže znatna sredstva. Imamo spremne, opremljene i obučene vatrogasce, te dobrovoljnim vatrogasnim društvima, među kojima je i mačkovečko omogućujemo provođenje svih potrebnih aktivnosti.
Predsjednik Vatrogasne zajednice Međimurske županije i zamjenik župana Međimurske županije Mario Medved, čestitajući obljetnicu, rekao je da je vatrogastvo u Međimurju neizostavni dio društva i važni dio sustava zaštite i spašavanja. Pokazalo se to na brojnim kriznim situacijama, od Covida 19 do poplava, te je vrlo važno imati opremljena i uvježbana društva, poput mačkovečkog.
Na suradnju i svemu što čine za svoj Mačkovec, zahvalio im se i predsjednik Mjesnog odbora Leon Krištofić.
Podijeljene su i zahvalnice zaslužnim članovima, plakete podupirateljima, a od bratskog društva DVD Kustošija iz Zagreba na poklon su dobili sliku tamošnje župne crkve.
Iako će uskoro navršiti 50 godina, Sonja Ivoš iz Preloga (rodom iz Čehovca, rođena Vuk) otkrila je tek nedavno novu sportsku strast – brzo hodanje (Racewalk), a na 18. Ljetnoj kros ligi Prelog oborila je dva puta rekord staze u hodanju za žene i osvojila zlato!
Sonja Ivoš (49) je fenomen jer se tek nedavno, točnije u prosincu 2024. godine, počela baviti brzim hodanjem i općenito atletikom, prvi put u životu, a u roku od 8 mjeseci napunila je police zlatnim medaljama, za koje će morati napraviti posebno mjesto jer više na stanu! Među ostalim, postala je dvoranska prvakinja Hrvatske i prvakinja Hrvatske na stadionu u veteranskoj atletici!
„PROHODALA“ JE PRIJE 8 MJESECI
– Prohodala sam 7. prosinca 2024. godine na 1. kolu Polarne kros lige Prelog posve slučajno, jer na toj ligi se natjecao moj nećak, uspješan trkač Igor Filipić, sin moje sestre Kristine Vuk, te smo se sestra i ja iz zezancije dogovorile da i mi odemo na ligu da vidimo je li Igor više na mamu ili na tatu. Htjele smo trčati, no meni trčanje u startu nije leglo, pa sam se odlučila za hodanje na stazi od 3,2 km – priča Sonja, kojoj je hodanje išlo odlično i osvojila je 1. mjesto kod hodačica na kraju lige.
O tome kaže: – Hodanje na Polarnoj kros ligi Prelog počelo je kao isprobavanje je l’ ja to mogu, a s vremenom sam bila sve brža i brža. Dragocjene savjete davao mi je i Boris Lacković (hodačka zvijezda te lige, op.a.) te mu hvala na tome! S obzirom na to da sudjelujem i na službenim veteranskim natjecanjima u brzom hodanju (Racewalk), moram poštivati službenu tehniku brzog hodanja – rekla je Sonja, koja je inače godinama tenisačica Teniskog kluba Prelog te igra u ženskoj veteranskoj teniskoj ligi u regiji, s kao članica ekipe veteranki kluba s kojima isto ostvaruje dobre uspjehe, a rekreativno i skija.
OBARA REKORDE I ZLATA NA UTRKAMA
Sonja sudjeluje na preloškim ligama, ligi Drava u Varaždinu te na svim lokalnim utrkama na kojima je hodanje zasebna disciplina, a ponekad sudjeluje i na kraćim trkačkim utrkama. Ove godine čak dva puta oborila je rekord kod hodačica Ljetne kros lige Prelog, kao i rekord Lige Drava, gdje ju uskoro isto očekuje 1. mjesto.
KAO ČLANICA AK-A MEĐIMURJE, SUDJELUJE I NA ATLETSKIM NATJECANJIMA
No, nije stala samo na tome! Učlanila se i u Hrvatsku atletsku veteransku udrugu i Atletski klub Međimurje i upustila u službena atletska natjecanja i tijekom ove godine tamo ostvarila fenomenalne uspjehe. U ožujku je na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske i Slovenije u Zagrebu osvojila niz zlatnih medalja: u hodanju 3 km u kategoriji V45 žene, 60 m sprint, štafeti 4×200 m žene i 4×200 m mix.
Zatim je u ožujku i lipnju, u Budimpešti na Otvorenom prvenstvu Mađarske u atletici za veterane te Otvorenom prvenstvu Slovenije u atletici za veterane, osvojila zlato u brzom hodanju (3 km), te u srpnju u Prvenstvu Hrvatske u atletici osvojila zlato u hodanju na 3 km, kao i štafeti 4×100 m mix te je na atletskom mitingu u Čakovcu bila zlatna na 100 m.
NASTUPA I ZA HRVATSKU ATLETSKU VETERANSKU REZPREZENTACIJU
– Temeljem svih rezultata koje sam postigla, pozvana sam od strane HAVU-a (Hrvatska atletska veteranska udruga iz Zagreba) u hrvatsku atletsku veteransku reprezentaciju koja je nastupala u natjecanju Šestoboj nacija u Mađarskoj te sam branila boje Hrvatske u troskoku i štafeti 4×100 m žena – otkriva također Sonja.
Sonja ne staje. Ovog vikenda sudjeluje na atletskom natjecanju veterana BAMACS 2025. u Varaždinu u hodanju na 3 km, troskoku i skoku u vis te štafetama (žene i mix). Tako je prvog dana natjecanja u svojoj kategoriji V45 osvojila srebro u troskoku te prvo mjesto u sastavu štafete 4×100 koje su osvojile tituli prvakinja Balkana, a slijede još dva natjecanja i 4 discipline.
OD ŠEFICE KABINETA U ŽUPANIJI I MINISTARSTVIMA DO ODGOJITELJICE
Sonja je po struci profesorica sociologije, nakon fakulteta pet godina živjela je u Švicarskoj, zatim je kratko je radila u struci da bi zatim postala šefica kabineta župana Varaždinske županije, potpredsjednika Vlade RH te u ministarstvima gospodarstva i graditeljstva te je radila i u uredu uprave HEP-a. Nakon desetak godina rada u Zagrebu, godine 2022. odlučila je da joj je naporno voziti se na posao svaki dan u Zagreb i odustala od toga:
– Godinama 3 sata u autu, 8 i više sati na poslu plus majka sam dvoje djece (sinovi Luka (24) i Noah (22)), a u to vrijeme sam bila i potpredsjednica i kasnije predsjednica Teniskog kluba Prelog – opisuje Sonja, koja se tada, 2022. godine, odlučila zaposliti u Međimurju i to u sasvim drukčijem svijetu.
– Danas radim u CPUZ Međimurje kao odgojiteljica u poludnevnom boravku za djecu u Piškorovcu, s ciljem zadovoljavanja osnovnih i dodatnih životnih potreba korisnika koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji. Jako volim rad s malim Romima, koji su zapravo sjajni – priča Sonja.
Kažu da se u životu sve posloži na svoje mjesto. Zanimljivo, Sonja je pronašla neočekivanu sreću i u sportu – atletici, i u poslu – radu s romskom djecom.
‘NASTAVLJAM S HODANJEM I ATLETIKOM I DALJE’
– Ako bude zdravlja, nastavljam dalje s atletikom i hodanjem. Ali ne forsiram se. Treniram dva do maksimalno tri put tjedno, jer treba se čuvati preopterećenja. Ozlijede remete izvedbu, a ne dolaze uz najavu! – kaže Sonja i poručuje svima:
– Važno je da se pokrenete i krećete, radi vlastite dobrobiti zamijenite kauč s rekreacijom u prirodi. Bavljenje sportom je i prilika da upoznate nove ljude. Život je lijep, ali i kratak. Ne čekajte bolje dane, stvorite ih sami, odmah!
Čestitke Sonji na sjajnim sportskim uspjesima i puno sreće u svemu!
