Mislim da ni on sam ne zna koliko je teških bolesti odbolovao i još je na nogama. Iako više ne nastupa javno, ponekad ipak zapjeva za rođendan dragim prijateljima. Tako je bilo i ovaj puta, kada je smogao snage za nekoliko evergreena.
Nema boljeg, jačeg. On je kralj. Takav se neće roditi barem još sto godina. To su samo neki epiteti koje godinama prima veliki Ivan Škvorc Ivač (84)iz Pušćina, koji je gotovo 70 godina vladao međimurskim i drugim pozornicama. Bio je apsolutni gospodar situacije kad je primio mikrofon u ruke. Svi ostali koji su ga slijedili bili su samo fragmenti.
Mnogi ga se sjećaju iz Međimurske hiže u Balogovcu. Pjevao je u više sastava, ali Eufoni su, predvođeni Ivačom, zapisali zlatne stranice u povjesnicu ovog nadaleko poznatog restorana i izletišta. Tamo je bio zvijezda. Zasluženo. Nitko nije imao takav repertorar pjesama kao on, pjevao toliko stilova: od zabavnih, narodnih, starogradskih i romansi, pa do stranih aktualnih hitova i vječnih uspješnica.Nikad na pozornici nije čitao tekstove pjesama, uvijek je ljude gledao u oči kad im je pjevao. Zato su ga voljeli, zato su mu vjerovali, zato su tako lako prihvaćali osjećaje koje im je pjesmom upućivao. I kao čovjek je takav. Nikad se nije svađao, nije konfliktan, a trpio je brojne udarce i podmetanja. Nikad nije povisio glas, osim u pjesmama. Krasio ga je široki osmijeh i lice uvijek spremno na šalu.
I kad sam ga fotografirao, taj i takav osmijeh nije silazio s lica u koji je život ipak utisnuo svoje bore. Iako zadnjih godina ima problema sa zdravljem, nikad nije izgubio volju za šalom, veseljem i doskočicama. Za one koji nisu imali prilike čuti ga, vidjeti i upoznati podsjećam da je rodom iz Gornjeg Hrašćana, da je počeo pjevati s 18 godina u hotelu u Trakošćanu, da je sam naučio svirati bas gitaru, da je izučio automehaničarski zanat, ali nikad sam sebi na automobilu nije promijenio ni ulje, da je radio u Auto-moto društvu Čakovec kao instruktor vožnje i voditelj servisnih radionica… Kasnije je živio u Čakovcu, a prije nekoliko godina skrasio se u Pušćinama, neposredno uz restoran “Mamica”, koji vodi njegova obitelj.
I da, nekako najradije zapjeva uz harmoniku prof. Deana Mošmondora iz Nedelišća, koji također ima dugi glazbenički staž, a već godinama vodi glazbeno učilište “Suita”. Odavno su “kliknuli” i sad, kad je prilika, oduševljavaju “mali krug velikih ljudi”.
Sve emocije vide im se na licima!
Sretno, i još mnogo ovakvih trenutaka!
