Toga doista nema nigdje, osim u jednoj čakovečkoj tvrtki. Riječ je o “Unimeru” d.o.o., poduzeću za promet i preradu sekundarnim sirovinama (nekadašnji Otpad). Tamo već godinu i pol ne žele uskladiti, odnosno pretvoriti temeljni kapital iz kune u euro. Iz samo njima znanih razloga, veliki dioničari to ne žele, tako da mali ne mogu raspolagati svojim dionicama i prodati ih. Iako su se mali dioničari žalili, državne institucije miruju i šute o tome. Dio udjelničara, koji još rade, boje se to javno spomenuti, ali misle da je to zato da na površinu ne isplivaju nečasne radnje koje su se proteklih godina događale u “Unimeru”, kojim sada “kolo vode” djeca nekih velikih dioničara. Priču su nam potvrdili Valerija i Robert Gudlin, bračni par iz Pribislavca. Valerija je 35 godina radila u “Unimeru”, od čega je 20 godina bila voditelj njihove prodavaonice. Prije kratkog vremena otišla je iz “Unimera” i sada ima svoju trgovinu “Valerija” u Čakovcu.

-Željela sam se riješiti svojih dionica tako da više nemam nikave veze s “Unimerom”. Nije velika vrijednost, oko 22 tisuće kuna, ali uzalud. Većina u skupštini društva nije bila za konverziju kuna u eure i sad ne možemo dalje. Blokirani smo. Obratili smo se i odvjetniku. Na spisku je više od deset malih dioničara, a vrijednost dionica kreće nam se od 2.500 do 450 tisuća kuna. Sve govorim u kunama, jer usklađenje nije napravljeno. Ne možemo ih prodati čak ni “Unimeru” koji ima pravo prvokupa. Kod otvaranja vlastite trgovine zbog dionica nisam dobila poticaj, nisam imala pogodnosti ni na zavodu za zapošljavanje. Pojedini dioničari bi htjeli unovčiti dionice i dati djeci prije nego umru, drugi bi si htjeli samo uljepšati starost, putovati… Zapravo ne mogu raspolagati svojom imovinom zbog bahatosti velikih dioničara, koji imaju svoje tajne razloge zašto ne žele napraviti konverziju. Bojim se da bi tako otvorili “Pandorinu kutiju”, iz koje bi izašle mnoge tajne tko je i kako (za)radio u “Unimeru” – kaže Valerija Gudlin, uz velikiu podršku supruga Roberta.

ŠTO KAŽU U “UNIMERU”?

U želji da čujemo i drugu stranu, poslali smo pisani upit direktoru trgovačkog društva “Unimer” d.o.o. Čakovec, Branku Greguru, dipl. ing., da nam objasni zašto u proteklih 18 mjeseci, otkako je euro sredstvo plaćanja u Hrvatskoj, nije napravljeno usklađenje ovih dviju valuta?

I odgovorio je: “Na vaš upit odgovaramo da je uprava društva UNIMER d.o.o. na dnevni red skupštine održane 19.4.2024. predložila usklađenje tj. pretvorbu temeljnog kapitala iz kn u EUR, koju točku dnevnog reda skupština nije prihvatila i odlučila je da se ista stavi na dnevni red sljedeće redovne skupštine društva. Sukladno aktualnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, raspolaganje poslovnim udjelima nije moguće bez prethodno opisanog usklađenja temeljnog kapitala.

Uprava društva donosi odluke oko redovnog poslovanja društva, međutim strateške odluke kao što je usklađenje temeljnog kapitala donose vlasnici poslovnih udjela na skupštini društva i ako se takva odluka donese, uprava će je provesti sukladno nalogu skupštine. Svaki vlasnik poslovnog udjela ima prava propisana Zakonom o trgovačkim društvima i ako ih ostvari, uprava društva biti će ih dužna provesti, za što za sad nema takav nalog,”, napisao je u odgovoru direktor Branko Gregur.

U rečenicama njegovog odgovora osjeća se podrugljiv ton, jer kako da vlasnici udjela ostvare svoja prava, kad Gregur i njemu slični dioničari ne žele napraviti konverziju. Sljedeći pokušaj bit će na skupštini, kažu upućeniji, koja će se sastati iduće godine.

-To je žalosno, pa i opasno, a instituicije ne čine što bi trebale. Mi smo vlasnici dionica, a ne možemo njima raspolagati. Vlastita imovina nam je blokirana. Nevjerojatno. Netko se boji usklađenja, a mislim da će se vrlo brzo otkriti tko i zašto! – rekao nam je Robert Gudlin, govoreći u ime desetak malih dioničara, koji su zapravo taoci velikih.

Ovo je velika sramota za naš pravni sustav!

Joj, kako je to jadno! Željeti živome i vrijednome čovjeku da što prije ode! Doduše, u mirovinu, ali i to je previše. Ima u nekim osobama, nerealiziranih u vlastitom životu, svjesnih da i one stare, toliko čemera i jada, pa bez ikakvog reda napadaju druge. Na meti im se našao (zbog njih) bivši ravnatelj Centra za kulturu Čakovec Romano Bogdan, (zbog njih) bivših djelatnica Čakre, uskoro bivši (NE zbog njih) direktor Čakoma, Ivica Perhoč.

To se već duže vrijeme događa na sjednicama Gradskog vijeća Čakovca. A tko to, bez imalo skrupula i socijalne osjetljivosti, napada LJUDE oko sebe? To su stručnjakinje za (ne)kulturu, sport, rekreaciju, za struju, fasade, gospodarenje otpadom, a u novije vrijeme i za pogrebe i posmrtnu pripomoć.
Navalile na Perhoča što čeka? Već je dosta star za penziju? Zašto se poništavaju natječaji za novog direktora? Nek ide!

A Ivica Perhoč već je dosad nekoliko puta ponovio, i na sjednici Gradskog vijeća Čakovca, da on sigurno odlazi u mirovinu. Ne zbog njihovog nestrpljivog pritiska, nego po sili godina!
-Da, evo, ponovit ću. Prošlog tjedna održana je sjednica Skupštine Gradskog komunalnmog poduzeća Čakom, u kojem sam još uvijek direktor. Zaključeno je da se ide u raspisivanje natječaja za novog direktora, što će učiniti Nadzorni odbor ovaj tjedan, jer je to u njegovoj nadležnosti. Da pojasnim onima koje stalno imaju nešto protiv (svega), da se slobodno mogu javiti na mjesto direktora Čakoma. Ionako su strčnjakinje za sve, a ne da podmeću da se mjesto čuva za Maria Medveda, predsjednika međimurskog SDP-a, kako bi ruke SDP-ovih vijećnika prevagnule u Gradskom vijeću Čakovca na stranu gradonačelnice Ljerke Cividini, koju također ne mogu smisliti. Meni je četverogodišnji mandat završio u ožujku ove godine, ali sam sklopio dodatni ugovor do 15. rujna 2024. do kad se mora izabrati novi direktor. Ja 3. veljače 2025. godine odlazim u mirovinu, a do onda ostajem u Čakomu na mjestu koje mi odredi Nadzorni odbor, možda kao pomoćnik novog direktora, kako bi ga uveo u posao. Vidjet ćemo – kaže Ivica Perhoč za Medjimurski.hr.

Ističe da nije ljut na one koje mu već godinama “sapunaju dasku” kao i drugima, ali dodaje da je uvijek pošteno radio svoj posao. U Čakomu je proveo 24 godine s pauzom od 4 godine kada je bio župna Međimurske županije. Sretan je, kaže, što je Čakom danas bolji nego što je bio jučer i što će sutra biti bolji nego što je danas. S tom parolom vodio sam Čakom sve ove godine i na moj rad nije bilo suštinskih prijedbi. Gospodarenje otpadom danas je jedan od najtrežih i najodgovornijih poslova,kaže Perhoč.

I sigurno nije zaslužio da ga šupiraju ovakve “moralne vertikale”!
A, što ćeš, šaka jada želi da vlada!

Na Dana antifašističke borbe koji se obilježava 22. lipnja u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. godine kada je u šumi Brezovica pored Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, načelnik Općine Vratišinec Mihael Grbavec u pratnji predsjednice Općinskog vijeća Milene Granatir te vijećnica Žganec i Tarandek odao je počast žrtvama i braniteljima.

Načelnik Grbavec tom je prilikom pozdravio je sve nazočne i zahvalio im se na odazivu istaknuvši:

– Naša mala općina Vratišinec, iako naizgled skromna po svojoj veličini, ima bogatu povijest ispunjenu ponosnim trenucima otpora i borbe za bolju budućnost. Naša zajednica je kroz povijest uvijek bila svjesna vrijednosti slobode i mira, te je dala svoj doprinos u borbi protiv fašizma.

Dosita, prema podacima Vladimira Kalšana u njegovoj knjizi naziva Međimurje u Drugom svjetskom ratu, Međimurje je ukupno imalo 848 žrtava, a među njima njih 10 iz Gornjeg Kraljevca i 9 iz Vratišinca.

Istaknuti branitelj iz Vratišinca bio je i Damir Golubića koji je prije 25. godine, točnije 8. 9. 1995. godine položio svoj život. Bio je pripadnik legendarne 7. Gardijske brigade zvane „Pume“. Poginuo je jeku pobjedničke operacije Maestral u jugozapadnoj Bosni, a smatra se velikim porazom i krajem snova o Velikoj Srbiji. Damir Golubić je bio član, a od 1994. godine pa do smrti i zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vratišinec.

Među njima bio je i Ivan Zrna iz Gornjeg Kraljevca rođen 1927. godine. Partizanima se pridružio 2. studenog 1944. godine i poginuo 23. prosinca 1944. godine, samo mjesec dana kasnije. U čast njegove žrtve danas njegovo ime stoji upisano na spomen ploči u Vratišincu.