Robert Ignac iz Kotoribe pjevanjem i sviranjem na gitari oduševio je posjetitelje Dana Kotoribe na manifestaciji Udruge kuhaju, gdje je glazbenim ugođajem popratio ekipu iz Udruge Roma za bolje sutra u kuhanju gulaša. Ovaj 24-godišnji mladi Rom nekad je bio veliki glazbeni talent u školi, a danas?
Robert Ignac na Danima Kotoribe 2025
Robert se glazbom bavi od malih nogu, pjeva uglavnom poznate pjesme koje diraju u srce te od svoje 12. godine svira gitaru. U tome je odličan, iako je samouk te nije pohađao glazbenu školu. Kao školarac, često je nastupao na priredbama u osnovnim školama, a također i na županijskim natjecanjima, gdje je bio vrlo uspješan.
– Iz glazbene sam obitelji. Moj tata Dragan svira klarinet i gitaru, a mlađi brat Karlo Ignac (18) pjeva na više jezika – turskom, rumunjskom, romskom, hrvatskom…). I moj djed Joža, tata od moje mame Zlatice, je svirao violinu. Tako da sam i s tatine i s mamine strane povezan s glazbom – kaže Robert.
Robert Ignac
Robert, koji ne stanuje u romskom naselju već baš u samoj Kotoribi, je nakon završetka Osnovne škole Jože Horvata u Kotoribi upisao Tehničku školu u Zagrebu, od koje je naime odustao nakon 1. razreda.
– Pružila mi se prilika i otišao sam raditi u Njemačku. I danas radim u Njemačkoj, i to u tvornici instrumenata, na odjelu pakiranja gitara, pa sam barem tako povezan s ovim meni dragim instrumentom – otkriva Robert.
Ipak, Robert se često vraća u svoju rodnu Kotoribu, gdje ima i zaručnicu Božicu i ujedno je i mladi otac dvoje djece, 6-godišnjeg Emanuela i 2-godišnje Sare.
– Financijski sam zadovoljan zbog rada u Njemačkoj, no srce me vuče domovini i obitelji – kaže Robert koji, kad god mu se pruži prilika, još uvijek rado u ruku uzme i gitaru te svira i pjeva.
Robert Ignac samouki je mladi talentirani glazbenik
– Volio bih se do svoje 30. godine skrasiti negdje, zajedno s obitelji, a možda dobijem i neku glazbenu ponudu, nikad se ne zna. Volim glazbu i smatram da se svi rodimo s talentom za nešto, a ja sam rođen s darom za glazbu, koja je moja velika ljubav – dodaje Robert.
Nekoliko pjesama je i sam skladao, ali kaže da je neodlučan i svaka riječ mu mora imati smisao te mu pisanje vlastitih pjesama oduzima previše vremena.
Robert ističe i da Romi po prirodi uživaju u glazbi i ona je dio svih događanja i okupljanja te ne prođe ni dan da ne odsviraju i zapjevaju, iz dubine srca. Upravo je takva i njegova glazba – puna emocija, a Robert je siguran u jedno: glazba će uvijek biti dio njega, bez obzira na to gdje ga odvede životni put.
I ove se godine Danima kruha i zahvale u Prelogu, pridružuje vesela i vrijedna ekipa iz Udruge Laganini Prelog, organizacijom jesenske biciklijade „Putevima Grada Preloga“. Biciklijada će se održati u subotu, 4. listopada, a ruta dužine trideset i pet kilometara proći će kroz Prelog, Otok, Oporovec, Draškovec, Čukovec, Hemuševec, Donji Kraljevec i Cirkovljan. Cilj jesenske biciklijade je potaknuti širu društvenu zajednicu na korištenje bicikla kao alternativnog prijevoznog sredstva te potaknuti svijest o važnosti kretanja i zdravog života. Članovi Udruge Laganini pozivaju sve koji žele sudjelovati da se prijave do 2. listopada, putem web obrasca:
Za sve sudionike osigurana je okrjepa. Start biciklijade je u subotu 4. listopada u 9 sati, a prijave sudionika zaprimat će se od 8 do 8,45 sati. Sve će se to događati u samom centru Preloga, preko puta Crkve sv. Jakoba. Također, za sve sudionike Jesenske biciklijade organizirat će se i prigodna tombola. Svi sudionici Jesenske biciklijade sudjeluju na vlastitu odgovornost, a dobna granica za sudjelovanje je trinaest godina. Udruga Laganini posebno zahvaljuje svojim pokroviteljima: Grad Prelog, Zajednica sportskih udruga Grada Preloga, Mihalec – Trgovina Beciklin, Pizzeria Rossa, Šestan Busch, SARA trans, Zvonarek sistemi, Auto elektrika Novak, EL instalacije KS, Obrt za sportsku poduku „Dubica“ te Turističkoj zajednici Grada Preloga, čijoj se manifestaciji Dani kruha i zahvale, članovi Udruge Laganini rado priključuju svake godine.
Margita Peranec iz Kotoribe već je 30 godina izuzetno aktivna i vrijedna članica Društva žena Kotoriba, poznata najviše po ljubavi prema tradicionalnom ručnom radu, u čemu podučava i ostale članice, kao i prefinim kolačima, dobroj naravi i druželjubivosti. Za svoj velik utjecaj u društvu, kao i na čitavu zajednicu, osvojila je i veliko priznanje – Medalju Općine Kotoriba – koja joj je uručena nedavno na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Općine Kotoriba.
Margita Peranec dobila je i Medalju Općine Kotoriba za svoj angažman u Društvu žena Kotoriba
Ova žena koja je jednostavno dio srca i duše Društva žena Kotoriba, od 2014. godine članica je Izvršnog odbora tog društva, a od 2020. i zamjenica predsjednice društva. Ujedno je voditeljica sekcije tog društva za kreativne radionice.
MAJSTORICA ZA NAŠIVAVANJE, HEKLANJE I OSTALI RUČNI RAD
– Najviše volim raditi ručni rad – goblene, heklanje, našivavanje, „rašile“ vezenje, leakril… Nažalost, za sve to nema interesenata kod mlađih članica, jer mlađe žene danas nemaju vremena za to. Naučila sam ručni rad i svoju kći i unuku, ali ni one ne stignu baviti se time – priča nam Margita sa žaljenjem i brigom da će tradicionalnom ručnom radu u Međimurju jednom doći kraj.
Neki od ručnih radova Margite Peranec
No, s velikom voljom i nadom u srcu ona tradiciju održava i dalje, izrađujući svaki ponedjeljak s nekoliko starijih članica unikatne kotoripske suvenire, platnene vrećice s motivima Kotoribe, stolnjake, tabletiće i slično, koje izlažu na izložbama i raznim manifestacijama (neke od Margitinih lijepih stolnjaka pogledjate u našoj fotogaleriji!)
ŠIVAČICA U MIROVINI
Margita ima 64 godine i odnedavno je u mirovini. Po struci je šivačica, što joj je dodatni plus za realizaciju kreativnih ideja u društvu, a radila je za razne tvrtke, među ostalim dugo je godina šivala i u MTČ-u.
Margita sa suprugom Đurom
– Zahvaljujem svom suprugu Đuri koji me toliko vozika okolo, mene i stvari, što mi je velika pomoć u angažmanu u Društvu žena Kotoriba i bavljenju ručnim radom. Velika podrška u svemu su mi i sin Božidar i kći Ksenija te unuci: Tea, Vito i Dino.
Osim angažmana oko ručnih radova, Margita aktivno sudjeluje i u svim aktivnostima društva. Aktivirala se u akciji humanitarne pomoći u vrijeme poplava u Gunji i potresa u Petrinji, sudjelovala je u izradi Monografije povodom 70 godina Društva žena Kotoriba, brine o Etno zbirci koju je pokrenulo i održava Društvo žena u zgradi starog farofa u Kotoribi i neizostavna je i u svim općinskim manifestacijama, kao što su Dani šibe i ribe, Božićni sajam, Noć muzeja…
NJEZINI KOLAČI SE NE ZABORAVLJAJU
Za Dane Kotoribe zajedno s ostalim članicama peče kotoripske vanjkovce, ali ova kreativna žena i šivačica, također je i vrhunska domaćica koja osim vanjkovaca radi sve moguće vrste kolača, koje privlače posjetitelje na raznim događanjima. Kod kuće, Margita uzgaja cvijeće, brine za vrt i kokoši.
Margita s Društvom žena Kotoriba na Danima Kotoribe
Sudjelovala je i na mnogim izložbama ručnih radova, kolača i cvijeća organiziranim u prostorijama Dječjeg vrtića, Vatrogasnog doma i u prostorijama Knjižnice i čitaonice te u tadašnjem Hotelu u Kotoribi. Uvijek je tu za pomoć i podršku ostalim članicama.
ŽENE SE TREBAJU I DRUŽITI I ZABAVLJATI!
– Jako volim raditi sa ženama, biti među ljudima, iako čovjek doživi svašta, i pohvale i uvrede… Taj posao jednostavno moraš voljeti! – kaže Margita i ističe kako su sureti i druženje uživo izuzetno važni za žene.
– Nekad su se žene jako veselile i uživale na druženjima, izletima i zabavama za 8. mart, danas samo žure kući. Nije dobro za ženu da je samo na relaciji posao – kuća. Treba se družiti, opustiti, zaboraviti na obveze – poručuje Margita, koja je u mlađim godinama, bar sudeći prema slikama s događanja, bila i glavna pokretačica dobrog raspoloženja, uvijek sprema za zabavu i nikad bez osmijeha na licu.
– Svih ovih godina, uživala sam u angažmanu u Društvu žena Kotoriba, bilo je jako lijepo, s puno uzbudljivih trenutaka, ugošćivale smo druge udruge, sudjelovale u humanitarnim akcijama i raznim događanjima, družile se i zabavljale.Nekad su bila drukčija vremena – priča Margita.
Dodaje i kako je interesantno da se nekad, kad se sve radilo ručno, imalo više vremena nego danas, kad bi nam moderne tehnologije trebale olakšati život.
VOLJELA BI PUTOVATI, ALI…
Na upit koji su joj još planovi za život u mirovini, sada kad ima više vremena za sve što voli, odgovara:
Margita je uvijek poticala na druženje i zabavu
– Obožavam putovanja i planirala sam putovati kad odem u mirovinu, međutim ne mogu zbog bolesne mame s kojom živim i o kojoj brinem.
Mama je jedna, a putovanja mogu i pričekati, a uvijek su tu i jednodnevni izleti na koje može ići zajedno s članicama društva kojem je posvetila gotovo polovicu svog života, sretna i zadovoljna što je dio te tople ekipe žena koje su ponos ove zajednice. Bravo, Margita!
Plivanje je sport koji zahtijeva disciplinu, izdržljivost i veliku ljubav prema vodi. Naša sugovornica ispričala nam je kako se upornost i predanost mogu pretvoriti u vrhunske rezultate. Donosimo vam razgovor s mladom plivačicom Sarom Puklavec (18) iz Preloga, i budućom ekonomisticom koja inspirira svoje vršnjake i motivira ih da slijede svoje snove.
Kako uspijevaš uskladiti školske obaveze s napornim treninzima i natjecanjima?
Kao i svatko, imam i zahtjevnih, ali i onih lakših dana. Veliku ulogu u svemu tome ima dobra organizacija jer bez jasnog plana i discipline teško bi bilo uskladiti nastavu i sport. Uvelike mi pomaže i to što imam profesore koji pokazuju puno razumijevanja i podrške pa uspijevam obaveze obaviti na vrijeme i bez većih poteškoća. Ponekad se dogodi da zbog ispita moram ostati kod kuće i učiti, ali to je zaista rijetkost. Češće se snalazim tako da učim u automobilu ili ustanem nekoliko sati ranije ako toga dana nemam jutarnji trening. Natjecanja se uglavnom održavaju vikendom, stoga ne ometaju redovnu nastavu, no ponekad ih imam i petkom ili ponedjeljkom. U takvim situacijama posebno sam zahvalna profesorima koji svojim razumijevanjem i fleksibilnošću omogućuju da sve nadoknadim pa ni škola ni sport ne trpe.
Kada si prvi put shvatila da plivanje za tebe nije samo hobi, nego i ozbiljna sportska karijera?
Iskreno, ne mogu reći da sam u jednom trenutku svjesno odlučila da plivanje za mene postaje ozbiljna karijera jer ga od samog početka doživljavam prvenstveno kao užitak i lijepo provedeno vrijeme. Iako treninzi znaju biti naporni i izazovni, u njima pronalazim zadovoljstvo i ispunjenje. Nekome to možda zvuči neobično, ali ja zaista volim osjećaj kada na teškom treningu dam svoj maksimum. Plivanje mi nije obaveza koju odrađujem jer moram, nego aktivnost kojoj se veselim i koju radim zbog vlastitog gušta. Smatram da sport ima smisla dok god u njemu postoje iskrena ljubav i strast – onog trenutka kad bi se sve svelo samo na obavezu bez užitka, za mene bi to izgubilo vrijednost. Upravo zato vjerujem da ću se plivanjem baviti još dugo jer me svaki trening motivira da budem bolja i daje mi osjećaj napretka. Uz to, baveći se sportom, naučila sam puno o disciplini, upornosti i radu na sebi, a to su vrijednosti koje mi pomažu ne samo u bazenu nego i u životu općenito.
Koji ti je najdraži uspjeh do sada i zašto ti je posebno važan?
Nemam jedan poseban uspjeh koji bih mogla izdvojiti jer za mene je svaki mali korak naprijed jednako vrijedan. Čak i kad na trenerovoj štoperici vidim da sam brža za samo desetinku. Tada znam da sam tog dana napravila pomak i postala bolja verzija sebe. Naravno, ponosna sam i na svoj dosad najveći rezultat – uspješno preplivan Bospor. Ipak, ono što mi je jednako važno jest spoznaja da možda svojim primjerom mogu nadahnuti nekoga drugoga da pronađe svoju strast u sportu. Za mene je to najveća i najljepša vrsta uspjeha.
Što ti plivanje znači na osobnoj razini – osim medalja i rezultata?
Plivanje za mene znači puno više od medalja i rezultata. Ono mi daje priliku da svakodnevno radim na sebi, razvijam disciplinu, strpljenje i upornost, ali i da motiviram ljude oko sebe. Već sam uspjela inspirirati dvoje mladih sportaša i za mene je to dovoljan uspjeh – znati da netko želi biti bolji u onome što radi upravo zato što vidi tvoj trud i predanost i to sa samo 6 godina. Osim toga, plivanje mi omogućuje da svakim treningom i natjecanjem upoznam granice vlastitih mogućnosti i naučim kako ih pomaknuti.
Imaš li neki poseban ritual ili rutinu prije važnog natjecanja?
Nemam strogu rutinu poput „sretnih čarapa“, ali imam male navike koje mi pomažu prije važnog natjecanja. Ako nemam puno energije i osjećam se umorno, volim slušati heavy metal koji me razbudi i motivira. S druge strane, kada sam već napeta i previše „nabrijana“, biram mirniju rock glazbu koja mi pomaže da se smirim i mentalno pripremim za start. Glazba mi pomaže da se usredotočim, oslobodim napetosti i uđem u svoj ritam prije utrke. Već par dana prije važnog natjecanja volim vizualizirati tehničke elemente svoje utrke – svaki zaveslaj, okret i disanje – kako bih u glavi već prošla cijelu utrku i bila potpuno spremna. Jedini ritual koji mi je ostao godinama, još odmalena, jest da na ruci imam nacrtanu zvjezdicu za sreću. Ona me uvijek prati na natjecanjima i zajedno s glazbom i vizualizacijom pomaže mi da svaki start dočekam s osmijehom, fokusom i pozitivnom energijom.
Tko ti je najveća podrška i motivacija u trenucima kada je najteže?
Stvarno imam puno podrške i svoj „mali krug velikih ljudi“, ali oni koji me u potpunosti razumiju su moji najbliži – roditelji i treneri. Ponekad vanjski svijet ne razumije što me zapravo muči. Na primjer, kad popravim vrijeme na natjecanju, svi očekuju da budem sretna. I jesam, ali ponekad nisam potpuno zadovoljna jer sam veliki samokritičar i uvijek uočavam gdje sam pogriješila i kako je moglo biti bolje. Ipak, upravo iz tih grešaka učim. Svaka pogreška i svaki izazov čini me jačom. Već nakon nekoliko minuta, pa čak i za samo pet minuta, osjećam se spremno i fokusirano za sljedeći start, s novim iskustvom i većom odlučnošću.
Kakvi su tvoji planovi nakon mature – vidiš li se u profesionalnom sportu, na studiju ili možda u nekoj kombinaciji ?
Definitivno mislim da je obrazovanje jako važno jer je sport jako nepredvidljiv. Uvijek se može dogoditi ozljeda ili nešto neočekivano, i zato nikad ne možeš biti siguran. Zbog toga planiram svakako upisati fakultet, a moja je želja upravo Kineziološki fakultet u Splitu ili Zagrebu. Uz to, želim nastaviti plivati i uživati u sportu dok god budem imala volju. Plivat ću i dalje, učiti, trenirati i nastupati koliko god budem mogla i željela. Nakon fakulteta definitivno se vidim kao plivačka trenerica jer želim prenositi svoja iskustva i znanje mladim ljudima koji imaju volju i želju učiti i napredovati. Volim pomagati drugima da otkriju koliko sport može biti zabavan i koliko te može naučiti o disciplini, upornosti i radu na sebi.
Imaš li neki trenutak iz bazena ili natjecanja koji ti je ostao urezan u pamćenje, a nije vezan uz rezultat?
Definitivno mi je u sjećanju ostalo sudjelovanje u projektu RokOtok zajedno s mojim prijateljem Ribafishom koji je preplivao cijeli Jadran za svog preminulog sina. Bila mi je nevjerojatna čast što sam mogla biti dio tog projekta i što mi je dopustio plivati dvije dionice, ukupno 7,5 km u jednom danu, u otvorenom moru. Cijela posada koja nas je pratila bila je sjajna, a priča cijelog projekta toliko inspirativna da mislim da se svi možemo ugledati na Ribafisha kad pomislimo da nam je teško u životu. Ribafish mi je bio nevjerojatna podrška i kasnije kada sam preplivavala Bospor u Istanbulu.
Ako bi mogla birati, na kojem bi svjetskom natjecanju ili bazenu voljela nastupiti u budućnosti?
Sport je zaista divan i posebno mi se sviđa što imam priliku putovati i upoznavati nove zemlje i gradove. Zahvaljujući plivanju već sam posjetila puno različitih mjesta, upoznala lokalnu kulturu i doživjela iskustva koja bih inače teško mogla iskusiti. Nakon mature nadam se jednom velikom međunarodnom natjecanju na 10 km u Londonu na kojem sudjeluju plivači iz više od 90 zemalja svijeta. Sam proces prijave je prilično kompliciran i zahtijeva puno strpljenja i organizacije pa zasad još ne mogu sa sigurnošću potvrditi svoje sudjelovanje. Uz to, tijekom bavljenja sportom stekla sam hrpu prijatelja plivača diljem svijeta i jako bih voljela iskoristiti priliku da ih ponovno vidim, treniram s njima provodeći vrijeme zajedno. Najveći izazov i uspjeh za mene bi bio preplivati Oceanovih 7 što je serija od sedam najpoznatijih i najizazovnijih dugih otvorenih plivačkih dionica na svijetu. Ipak, mislim da za to još nisam potpuno spremna jer je preda mnom još puno kilometara i izazova.
Što bi poručila mladim plivačima i plivačicama koji sanjaju o velikim uspjesima?
Usudite se sanjati velike stvari jer one su moguće i možete ih ostvariti! Snovi su tu da se sanjaju i da se ostvaruju, a najvažnije je da prvenstveno volite ono što radite i da u tome uživate. Talent može pomoći, ali prava snaga dolazi iz rada, discipline i volje. Ako netko sumnja u vas ili se smije vašim snovima, neka vam to bude dodatna motivacija – oni se nisu usudili tako daleko sanjati, a vi jeste i već ste bolji od njih.
– Našoj Sari želimo i dalje puno uspjeha te ispunjenje svih planova u budućnosti. Na temelju našeg razgovora možemo zaključiti da uspjeh nije samo u medaljama, već i u svakom prijeđenom metru, svakoj žrtvi i svakom novom izazovu, a Sara Puklavec uvijek iznova pokazuje da se upornošću i vjerom u sebe mogu ostvariti svi planirani ciljevi. Sara, sretno – poručuju iz Srednje škole Prelog.
Najbolji čakovečki i međimurski sportaš Filip Ude u svoju kolekciju uspjeha dodao je i još jedan. No, ovaj nije došao na sportskoj pozornici. Osvajač srebrne olimpijske, svjetske i europske medalje uspješno je danas obranio diplomski rad na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i postao magistar kineziologije.
Tema koju je branio, „Analiza uspješnosti zemalja u gimnastici na konju s hvataljkama na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima od 2005. do 2024. godine“ mu je vrlo bliska, a mentor mu je bio još jedan bivši uspješni gimnastičar, a danas uspješan član akademske zajednice; Marijo Možnik. Popularni Fićo dokazao je kako i vrhunski sportaši uz velike obveze treniranja i nastupa na natjecanjima mogu uskladiti sportsku karijeru te se posvetiti i obrazovanju. Posebnu zahvalu 39-godišnji Čakovčanin je uputio svom sugrađaninu Mariu Vukoji, koji ga je, kako kaže, gurnuo ne samo u gimnastiku, nego i prema završetku fakulteta.
Zahvalio je i Hrvatskom gimnastičkom savezu, Hrvatskom olimpijskom odboru te svom gimnastičkom klubu Marijan Zadravec Macan, koji su mu uvijek držali leđa i bili prava sportska podrška. Naravno ni ovo posljednje životno postignuće ne bi bilo moguće bez razumijevanja obitelji, posebice kćerkice Eve. Novopečeni akademski obrazovani stručnjak, neće dugo slaviti titulu magistra kineziologije.
Odmah nakon primanja čestitki opet se okreće treninzima i predstojećem natjecanju u Szombathelyu. Grad u zapadnom dijelu Mađarske ovog vikenda ugošćuje Svjetski Challenge Cup, a na njemu će po prvi put nakon imena Filipa Ude stajati i titula mag. cin. Filipov uspjeh inspiracija je mladim sportašima i podsjetnik svima da se upornost, disciplina i ljubav prema znanju uvijek isplate. Čestitke Filipu na novoj diplomi i na još jednoj pobjedi, ovoga puta u akademskom svijetu!
Minule subote nekoliko članica Udruge žena Donja Dubrava bilo je u uzvratnom posjetu slovenskoj općini Dornava u sklopu projekta „Tradicija bez granica“.
Tamo su predstavile bogatstvo tradicije svojega kraja kroz izradu cekera te uporabnih i ukrasnih predmeta od komušine, a posebno mjesto zauzeo je prepoznatljiv dobravski ljuk, koji ih je povezao s općinom Dornava. Posjetitelji su mogli kušati jela od ljuka i druga tradicijska jela donjodubravskog kraja, koja su članice Udruge pripremile s puno ljubavi.
„Domaćini su bili oduševljeni našim originalnim aranžmanima izrađenima od plodova jeseni, domaćeg cvijeća i predmeta od komušine. Članicama Dornavske udruge seoskih žena posebno su se svidjele naša fotomonografija i brošura. Bile su impresionirane činjenicom da naša Udruga djeluje već 80 godina te da su sve aktivnosti tih godina prikazane kroz fotografije, kronološkim redom i popraćene tekstom. Bilo je i šale na taj račun – mi smo ‘stare’ već 80 godina, a one će iduće godine slaviti 25 godina postojanja. Domaćini su se također predstavili svojim jelima, proizvodima i glazbenim programom.
Ovakvi susreti pokazuju koliko su važni povezivanje, razmjena iskustava i očuvanje tradicijskih vrijednosti. Naše druženje u Dornavi ostat će nam u lijepom sjećanju. Sretne smo što smo i mi dio projekta čiji je cilj izgradnja uzajamnog povjerenja među stanovnicima hrvatsko-slovenskog prekograničnog područja kroz kulturna i gastronomska događanja,“ ispričala je dr. Bernarda Miser, predsjednica Udruge žena Donja Dubrava.
Na čakovečkom Trgu Republike danas je održana prigodna svečanost na kojoj su Javnoj vatrogasnoj postrojbi Čakovec predane nove auto-ljestve, koje su zajednički kupili Grad Čakovec i međimurske općine.
Nakon postrojavanja profesionalnih vatrogasaca, ali i njihovih gostiju, veterana i dobrovoljnih vatrogasaca, načelnika desetak općina, te uzvanika i gostiju iz drugih županija, prijavak je gradonačelnici Čakovca, Ljerki Cividini, predao zapovjednik JVP, Mladen Kanižaj. On je pritom naglasio da nove auto-ljestve dosežu visinu od 42 metra, odnosno do najviših katova svih zgrada u Čakovcu i Međimurju. Nosivost košare je 500 kilograma s mogućnošću montaže raznih dodataka, kao i bacača vode za gašenje na većoj visini s protokom od 2.400 litara u minuti s daljinskim upravljanjem. Košara je višenamjenska, jer može biti prilagođena za prijenos ranjenika, građevinskog materijala, kutija za razne priključke te ronilačke ljestve. Ovo su najmodernije ljestve tog tipa trenutno u Hrvatskoj.
Gradonačelnica Cividini potom je zapovjedniku Kanižaj na simboličan način predala ključeve vozila, a onda je održana kratka prezentacija dizanja vatrogasaca na maksimalnu visinu.
Inače, Javna vatrogasna postrojba Čakovec danas popodne slavi i 50. obljetnicu svog formiranja, o čemu ćemo izvijestiti kasnije.
”Moj način da budem prisnija i povezanija s publikom, ogoljen(ij)a, nježn(ij)a, iskonska ja”
Nakon što je prvi koncert, zakazan za 07. studenoga, u Areni Zagreb rasprodala u svega desetak dana, Severina je za sve one koji nisu uspjeli doći do svojih ulaznica obznanila vijest da će u najvećoj dvorani u Hrvatskoj zapjevati i sutradan, u subotu, 08. studenoga. Već nekoliko dana i nakon te vijesti, ulaznice za koncert nestaju velikom brzinom, točnije, već je više od pola dvorane i drugoga dana – rasprodano.
”Koncerti u Splitu i Zagrebu će biti pomalo drugačiji od onih dosadašnjih u Arenama… Bit će to moj način da budem prisnija i povezanija s publikom, ogoljen(ij)a, nježn(ij)a, iskonska ja, koja samo pjeva… Zato sam i nazvala koncert ‘Ja samo pjevam’. Čak ću i pjevati neke od pjesama koje inače ne izvodim (često), a ljudi ih vole… Jer kad glazba diše sama – tada se istinski čuje. Doprinos tome bit će i moj orkestar u sastavu 30-ak vrhunskih glazbenika, ali i posebne video projekcije koje pripremamo, a koje, iskreno, i ja jedva čekam vidjeti…” – izjavila je Severina.
Preostale ulaznice za drugi koncert u Areni Zagreb, 08.11., kao i one za koncert u Splitu, na Gripama, 24.10, dostupne su putem sustava Eventim.
Čak 110 osoba odazvalo se u četvrtak, 18. rujna 2025. godine, akciji mjerenja krvnog tlaka i šećera u centru Goričana, u sklopu sajma na Tržnici Goričan ispred Doma kulture, koji je organizirala Općina Goričan u suradnji s Gradskim društvom Crveni križ Čakovec.
Krvni tlak i šećer u krvi mjerile su vrijedne volonterke Crvenog križa Alenka Novak, Laura Novak i Hermina Rubin, a mnogi mještani odlučili su provjeriti kakvo je stanje, pokazavši brigu za svoje zdravlje.
– Velik odaziv mještana pokazao je koliko nam je svima važno brinuti o zdravlju. Hvala svima na dolasku! Posebna zahvala svim volonterima koji su svojim angažmanom omogućili da sve protekne glatko i uspješno! Zdravlje je uvijek na prvom mjestu – čuvajmo ga zajedno! – poručio je načelnik Općine Goričan Emanuel Sinković.
Ovakve akcije su hvalevrijedne jer pravovremeno otkrivanje loših vrijednosti i upućivanje na liječnika nekome može spasiti i život!
