Otvoreni stolnoteniski turnir KUP BELICE 2025 u organizaciji Udruge stolnotenisača amatera (USTA) Belica minule vruće rujanske nedjelje privukao je 32 igrača i mnoštvo posjetitelja u dvoranu tamošnjeg Društvenog doma.
Prvo mjesto osvojio je Beličanec Filip Godina (MSTC Čakovec) pobijedivši u finalu Miljenka Vračara (USTA Belica) rezultatom 3:0. Treće mjesto osvojili su Dario Grd (Varaždin, STK Goričan) i Patrik Bašnec (STK Goričan).
Meč turnira bio je polufinalni između Filipa Godine i Darija Grda koji je pobjednika dobio u petom, odlučujućem setu nakon što se Grd vratio iz rezultatskog 0:2 zaostatka.
Vrijedi istaknuti i ulazak u četvrtfinale domaćih predstavnika Gorana Martineza, Denisa Tratnjaka i Jurice Godine te Nebojše Novaka (STK Sveta Marija).
U utješnom dijelu turnira najbolji je bio Ali Avdija (STK Pribislavec 1367) koji je u napetom finalu s 3:2 u setovima svladao domaćeg Danijela Škvorca (USTA Belica). Brončane medalje osvojili su Ivan Mustač (STK Sveta Marija) i Saša Kneklin (STK Pribislavec 1367).
Pobjednik glavnog turnira osvojio je novčanu nagradu od 100 € te glavni pehar turnira. Domaćin i Općina Belica dodatnim poklonima nagradili su sve igrače na postolju glavnog turnira. Svi sudionici dobili su čarape sa Spomenikom krumpiru. A o gastronomskim doživljajima još će se dugo pričati. Nakon turnira uslijedilo je ugodno druženje natjecatelja, organizatora i posjetitelja.
Turnir je otvorio načelnik Općine Belica g. Petar Janušić. Minutom šutnje svi prisutni prisjetili su se dragog prijatelja i stolnoteniskog kolege Ivana Pongračića koji nas je nedavno napustio.
Udruga stolnotenisača amatera Belica zahvaljuje Općini Belica na podršci u organizaciji turnira te svima koji su doprinijeli uspjehu turnira.
Bilo je to prvi put nakon tri godine da se na Belici igra otvoreni turnir i pravi dokaz da stolni tenis na Belici živi punim plućima. Cilj organizatora je da turnir postane tradicionalan i raste iz godine u godinu.
ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec, vodeća neprofitna organizacija za zbrinjavanje i udomljavanje napuštenih životinja u Međimurju, odnedavno, točnije od svibnja 2025. godine, ima novog predsjednika – Brunu Bujanića, koji je već dvije godine i voditelj Skloništa za životinje Prijatelji u Čakovcu. Te veliku ulogu preuzeo je od dugogodišnje predsjednice i voditeljice azila AleksandreHampamer. Tko je Bruno Bujanić?
Bruno Bujanić (46), rodom iz Čakovca, a živi u Ivanovcu, bori se za prava životinja od mladosti. Po struci je stručni provostupnik ekonomije, a prije je radio u komercijali. Također je i glazbenik te svira gitaru u alternativnom rock-instrumentalnom bendu Jembrela.
U svoje slobodno vrijeme, u proteklih 20 godina uvijek je bio angažiran kao aktivist za prava životinja. Bio je aktivan u udruzi za zaštitu prirode i životinja Knea, gdje se organizirao peticiju za zabranu lova i dijelio letke protiv cirkusa sa životinjama) i u udruzi za zaštitu ljudskih prava Amnesty International – Hrvatska kao voditelj grupe u Čakovcu, a također je i volontirao u skloništu Prijatelji u Čakovcu, zajedno sa svojom sadašnjom suprugom Barbarom Srnec Bujanić.
KAKO JE SVE POČELO?
– Kao dio alternativne punk rock scene došao sam u doticaj s vegetarijanstvom, čitao knjige Petera Singera (australski bioetičar najpoznatiji po knjizi „Oslobođenje životinja“, op.a.) i sve me to motiviralo da preispitam svoje stavove u životu i počnem drukčije doživljavati životinje – opisuje Bruno i dodaje:
– Od svoje 20. godine sam vegetarijanac te nastojim postati i vegan jer želim smanjiti patnju životinja koliko god je moguće (industrijska proizvodnja mesa i mlijeka, testiranja na životinjama…). Mislim da što više vremena provodiš sa životinjama, vidiš da i životinje osjećaju, vesele se, tuguju i pate. A cilj je smanjiti patnju svih živih bića – priča Bruno, ističući kako ljudi danas postaju indoktrinirani:
– Ljudi u trgovini vide fino zapakirani šincl i ne vide patnju životinje iza toga.
OD ČIŠĆENJA PSEĆIH BOKSEVA DO VODITELJA AZILA
Bruno nam je opisao kako se odlučio za rad u azilu i kako je izgledao njegov put od radnika do voditelja azila.
– U početku sam mislio da nikad ne bih mogao raditi u azilu zbog stresa, no s druge strane, činjenica je da treba nešto učiniti i pomoći tim životinjama, pa sam se javio na oglas HZZ-a. Prvo sam radio kao djelatnik na pripremi hrane za životinje, čišćenju bokseva, šetnji i brizi za pse. Prije dvije godine Aleksandra je rekla da više ne može sve nositi sama kao proteklih 18 godina i predložila mi je da postanem voditelj – priča nam Bruno i ističe:
– S jedne strane, ovo je velika odgovornost, odgovornost prema štićenicima (psima), djelatnicima i svim akterima s kojima surađujemo, a s druge strane tu je i zahvalnost na ukazanoj prilici i ponos, jer sretan sam što se bavim poslom koji u konačnici pomaže zajednici u cjelini. Briga za životinje znači i briga za ljude.
NAJVEĆI IZAZOV U OVOM POSLU?
– Najveći izazov u ovom poslu svako je rješavanje problema pasa u romskim naseljima, što zahtijeva dugoročnu strategiju i to na državnoj razini. Trenutačno ostvarujemo suradnju s Elvisom Kraljom (prvi zamjenik župana romske nacionalne manjine u Hrvatskoj, op.a.) na edukaciji romske zajednice o dobrobiti životinja – otkriva Bruno i pojašnjava:
– Dugoročna strategija predstavlja mirko edukacije, kontrole i sankcioniranja. To bi sigurno smanjilo problem s psima u romskim naseljima, koji je dio šireg problema, načina života u romskoj zajednici općenito. Trebat će puno godina za sve to, no uz dosljednost će sigurno biti i rezultata!
Bruno priča i kako problem naravno postoji i izvan romske zajednice. Ljudi nabavljaju pse kao igračke za djecu, a zatim ih se žele riješiti. Ima i drukčijih slučajeva.
NEKI JOŠ UVIJEK MISLE DA JE PSU MJESTO NA LANCU!
– Imamo dosta poziva od građana koji iz raznih razloga žele dati psa u sklonište. Nažalost, još uvijek postoji opće uvjerenje da pas nije član obitelji, da je „normalno“ vezati ga na lanac – još prije 20 godina psi su u slikovnicama bili na lancu uz kućicu za pse). Pas je član obitelji i treba živjeti u kući s ljudima. Pse su stvorili ljudi da budu uz ljude! – naglašava Bruno.
SVI ŽELE ŠTENCE, ODRASLI PSI U HRVATSKOJ SU TEŠKO UDOMLJIVI
Rad u azilu povlači i problem udomljavanja pasa.
– 90 posto ljudi u Hrvatskoj želi udomiti štence. Mjesečno udomljavamo oko 50 pasa, od čega ih stoga 80 posto udomljavamo putem njemačkih udruga. Tamo ljudi udome i po 5-6 godina starog psa i živi s njima u kući kao dio obitelji – kaže Bruno i ističe kako su psi prirodno vezani uz ljude, bitno im je da imaju nekog svog, mogu pokloniti povjerenje i novom vlasniku.
– Uvijek ponavljamo svima koji žele imati psa da budu odgovorni, da razmisle kako je to odgovornost za idućih 15-ak godina te da budu svjesni da su psi dio obitelji i stvoreni su za život uz čovjeka, a ne da ih vlasnici drže u boksu ili zatvorene u nekom stražnjom dvorištu. Pse treba i hraniti, šetati, čistiti od buha, liječiti kad su bolesni… – upozorava Bruno.
U radu azila, najteži su, dodaje, vikendi, jer tada ne rade komunalni radnici, koji moraju utvrditi čiji je pas i ako nema čip zovu Bioinstitut. Inače, kaže Bruno, sklonište ima dobru suradnju s jedinicama lokalne samouprave. U azilu trenutno imaju 430 pasa.
RAD SKLONIŠTA ZAHTIJEVA VELIKE FINANCIJE
– Velik izazov u radu skloništa je loša infrastruktura, koju treba stalno obnavljati i preuređivati. Sretni smo što smo nedavno uspjeli obnoviti skoro sve bokseve u jednom dijelu (trošak od 80.000), a htjeli bismo ići u popločivanje dvorišta jer lakše ih je čistiti nego šljunčana, a svi ti projekti vežu potrebu za financiranjem. Oko 70 posto su donacije građana, raznih organizacija i tvrtki, a 30 posto od JLS-a – kaže Bruno i dodaje:
– Velik izazov je i priljev napuštenih životinja s teškim ozljedama, koje moramo voziti na liječenje ili na Veterinarski fakultet u Zagreb ili u Sloveniju na specijalističke operacije. Tu je i postoperacijska njega, što je sve vrlo zahtjevno i stresno te traži i puno financija.
KAKO SE NOSI SA STRESOM?
– Privikavate se, nema druge – kaže Bruno, koji zna da unatoč svemu čini dobro za životinje, a netko mora! Opuštanje pronalazi u obiteljskom domu i glazbi.
– Sviram gitaru u alternativnom rock-instrumentalnom bendu Jembrela. Ljubav prema glazbi rodila se odmalena, kao klinac sam gledao dokumentarce o Elvisu Presleyu i odonda mi je bila želja svirati gitaru. U pubertetu sam otkrio AC/DC, Ramones itd. Glazba me opušta, kao i bicikliranje i druženje sa suprugom Barbarom i 12-godišnjim sinom Konradom, koji isto vole životinje – priča Bruno.
Kod kuće, Bruno ima i veselu životinjsku ekipu koju čine: dva psa, Garina i Zaru, mačka Mini, štakor Gilly i dvije patke.
S Brunom smo razgovarali u azilu, gdje smo ga fotografirali sa Silom, 6—godišnjim turskim kangalom.
– Sila je jako dobre naravi, smirena i hrabra, jako dobra duša. Tu je već oko 3-4 godine, s njom je bio i Spirit. Njihov vlasnik je umro – kaže Bruno, a mi se nadamo da će Sila ipak pronaći topli dom.
Kao i 430 napuštenih jadnička koji su nas gledali iz bokseva, napuštenih pasa koji samo žele nekog voljeti i nekome pripadati, žrtve neodgovornih vlasnika koje žele pronaći svoju novu životnu šansu za sretnim psećim životom.
„Trebali bismo poštovati živote životinja kao što poštujemo ljudske živote“, rekao je Peter Singer. Bruno Bujanić jedan je od onih što poštuju živote životinja, spašavaju ih, suosjećaju s njima i rade za njihovu dobrobit. Kad bi psi mogli govoriti – rekli bi mu VELIKO HVALA, a mi mu čestitamo na trudu i angažmanu i želimo puno sreće u daljnjem radu. Bravo, Bruno i hvala na svemu!
U povodu obilježavanja Međunarodnog dana mira, u nedjelju 21. rujna 2025. godine članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Podružnice Međimurske županije, provodeći aktivnosti Svjetske veteranske federacije i UDVDR-a Republike Hrvatske, hodali su ulicama grada Čakovca za mir u svijetu.
Pedesetak članova Udruge i predstavnici ogranaka hodnju su započeli u 9.00 sati ispred Spomenika Oproštaj u dvorištu Starog grada, gdje je zapaljen lampion i odana počast svim stradalim Hrvatima od stoljeća sedmog pa do 17. stoljeća i vladavine loze Zrinskih i Frankopana.
Potom je formirana kolona sudionika na čelu s članovima Počasnog zdruga Udruge koja je krenula kroz park do Spomenika obelisk za žrtve Prvog svjetskog rata, gdje su također paljenjem lampiona odali počast. Hodnja je nastavljena Ulicom Vladimira Nazora, Valenta Morandinija i J. J. Strossmayera do Spomen-obilježja Davidova zvijezda na lokaciji nekadašnje sinagoge, gdje je zapaljen lampion u spomen na sve žrtve holokausta.
Kroz Park Rudolfa Kropeka kolona je stigla na Trg Eugena Kvaternika, gdje je kod Spomenika revoluciji paljenjem lampiona odana počast za sve žrtve fašizma i nacizma u Drugom svjetskom ratu. Put je nastavljen Ulicom Kralja Tomislava do Crkve svetog Nikole biskupa, gdje su kod spomen-ploče blaženog Alojzija Stepinca zapalili lampion u znak sjećanja na sve žrtve poraća i komunističkog režima.
Nakon toga, sudionici su preko Trga Republike stigli u Perivoj Zrinskih do Spomen-obilježja smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Međimurske županije, gdje su paljenjem lampiona odali počast svim stradalima u Domovinskom ratu, kao i svim žrtvama ratova i sukoba koji se i danas vode, uključujući stradale u Ukrajini i Palestini.
Sa željom i nadom da u budućnosti neće biti potrebe za novim spomen-obilježjima, pročitana je poruka mira predsjednika UDVDR RH, dr. sc. Slavka Barića, general-pukovnika:U povodu obilježavanja Međunarodnog dana mira, u nedjelju 21. rujna 2025. godine članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Podružnice Međimurske županije, provodeći aktivnosti Svjetske veteranske federacije i UDVDR-a Republike Hrvatske, hodali su ulicama grada Čakovca za mir u svijetu.
Pedesetak članova Udruge i predstavnici ogranaka hodnju su započeli u 9.00 sati ispred Spomenika Oproštaj u dvorištu Starog grada, gdje je zapaljen lampion i odana počast svim stradalim Hrvatima od stoljeća sedmog pa do 17. stoljeća i vladavine loze Zrinskih i Frankopana.
Potom je formirana kolona sudionika na čelu s članovima Počasnog zdruga Udruge koja je krenula kroz park do Spomenika obelisk za žrtve Prvog svjetskog rata, gdje su također paljenjem lampiona odali počast. Hodnja je nastavljena Ulicom Vladimira Nazora, Valenta Morandinija i J. J. Strossmayera do Spomen-obilježja Davidova zvijezda na lokaciji nekadašnje sinagoge, gdje je zapaljen lampion u spomen na sve žrtve holokausta.
Kroz Park Rudolfa Kropeka kolona je stigla na Trg Eugena Kvaternika, gdje je kod Spomenika revoluciji paljenjem lampiona odana počast za sve žrtve fašizma i nacizma u Drugom svjetskom ratu. Put je nastavljen Ulicom Kralja Tomislava do Crkve svetog Nikole biskupa, gdje su kod spomen-ploče blaženog Alojzija Stepinca zapalili lampion u znak sjećanja na sve žrtve poraća i komunističkog režima.
Nakon toga, sudionici su preko Trga Republike stigli u Perivoj Zrinskih do Spomen-obilježja smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Međimurske županije, gdje su paljenjem lampiona odali počast svim stradalima u Domovinskom ratu, kao i svim žrtvama ratova i sukoba koji se i danas vode, uključujući stradale u Ukrajini i Palestini.
Sa željom i nadom da u budućnosti neće biti potrebe za novim spomen-obilježjima, pročitana je poruka mira predsjednika UDVDR RH, dr. sc. Slavka Barića, general-pukovnika:
“S ponosom i dubokim poštovanjem obilježavamo Svjetski dan mira, dan koji nas podsjeća na važnost mira u svijetu i našu odgovornost da ga očuvamo. Svjetski dan mira je posebna prilika kojom zajedno možemo promišljati o važnosti mira u našem svijetu i našoj zemlji.
Ovom prigodom želimo posebno istaknuti kako će se veterani Domovinskog rata, naši istinski heroji, uključiti u promicanje mira i traženje da se rat izbaci iz međunarodnih odnosa.
Veterani Domovinskog rata predstavljaju temeljne vrijednosti naše zemlje, koji su svojim nesebičnim doprinosom omogućili da danas živimo u miru. Njihova hrabrost, odanost i žrtva omogućili su nam da izborimo neovisnost i mir koji danas uživamo. Njihovi su životi često bili izloženi pogibelji dok su branili našu Domovinu, a mnogi su pretrpjeli fizičke i emocionalne rane koje će nositi cijeli život.
Svjetski dan mira prilika je da se prisjetimo tih hrabrih muškaraca i žena te da izrazimo svoju zahvalnost za sve što su učinili. Njihova predanost i žrtva nikada ne smije biti zaboravljena, a mi se obvezujemo da ćemo ih podržavati i cijeniti. Zato podržavamo mirna rješenja i suprotstavljamo se ratu kao načinu komunikacije u svijetu.
No, mir nije samo odsutnost rata; to je i stanje uma i duše koje treba njegovati svakodnevno. Danas se obvezujemo da ćemo raditi na izgradnji kulture mira u našem društvu. To uključuje promicanje dijaloga, tolerancije i razumijevanja među svim građanima naše planete. Na taj način želimo čuvati i produbljivati mir za koji su se naši veterani tako hrabro borili.
Ujedinjujemo se kako bismo zajedno s veteranima u svijetu promicali mir, toleranciju i razumijevanje u našem društvu. Njihovo iskustvo i primjer inspiracija su za nas sve da radimo na izgradnji kulture mira i zajedništva. Veterani znaju što je rat i što on donosi sa sobom i zato mi posebno cijenimo mir.
Hvala vam, veterani, na vašoj neizmjerljivoj hrabrosti i odanosti. Neka vaša žrtva nikada ne bude zaboravljena, a neka mir i prosperitet koji uživamo budu najbolja nagrada i putokaz kako sačuvati mir.”
Maturanti Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec – Dominik Dukić, Roko Novinščak i Valeria Marčec – vratili su se kući nakon nezaboravnih sedam dana jedrenja sunčanim Jadranom u organizaciji udruge Mirno more Hrvatska.
Njihovo morsko putovanje bilo je ispunjeno uzbudljivim iskustvima, novim prijateljstvima i čarobnim pogledima s palube jedrilice. Pod budnim okom profesorice Nine Mikolaj Varga i profesora Nikole Friščića, te uz pomoć iskusnih skipera, učenici su pokazali vještine u osnovama jedrenja, vezanju čvorova, čitanju karata, kuhanju i najvažnije timskoj suradnji.
More im je bilo i učionica i inspiracija, a uspomene s ovog putovanja ostat će zauvijek. Škola s ponosom ističe uspjeh svojih maturanata i čestita im na ovom jedinstvenom iskustvu
Ovih dana u cijelom Međimurju, pa i šire, traje međunarodna akcija sadnje drveća #treeplantchallenge. Izazvan DVD posadi drvo i onda u akciju pozove tri druga DVD-a, koji moraju također posaditi barem po jedno drvo. Svaki od njih onda imenuje po tri nova i tako redom. Onaj DVD koji ne posadi drvo, dužan je počastiti one koji su ga nominirali.
Mlade vatrogasce Totovca nominirao je susjedni DVD Šandorovec i oni su zdušno prihvatili akciju. Uz pomoć predsjednice i tajnice DVD-a, Ivanke Dančo i Natalije Medved, te još nekoliko starijih članova, mladi vatrogasci su uz igru i veselje iskopali grabu, posadili i zalijali sadnicu, a onda se fotkali za uspomenu. Ali i kao dokaz drugima. U lanac akcije pozvali su prijatelje iz DVD-a Sveti Križ, DVD-a Vularija i DVD-a Kotoriba.
Tako će zeleno Međimurje uz ostalo, dobiti i pravu vatrogasnu šumu, a mladi će naučiti kako štititi i voljeti prirodu.
KUD Žiškovec bio je u subotu organizator 5. Tradicijskih igara udruga koje djeluju u očuvanju međimurske kulture. Na mjesnom nogometnom igralištu okupili su 16 ekipa – 6 dječjih, 6 ženskih i 4 muške – koje su svoju spretnost i borbenost pokazale u sedam disciplina.
U dječjim disciplinama (bacanje kamena, gađanje konzervi praćkom, kotrljanje tikve, povlačenje užeta, žive tačke, skakanje u vreći i vožnja fuse) najuspješniji su bili članovi KUD-a Sv. Jeronim iz Štrigove. Drugo mjesto osvojili su članovi KUU Društvo žena Gornji Kraljevec, a treće je pripalo članovima KUD-a Kotoriba.
Ženske i muške ekipe natjecale su se u disciplinama gađanje mete, vožnja slame, piljenje trupca, nošenje jaja u žlici, povlačenje užeta, šutiranje bote nogom i bacanje kamena s ramena. Kod ženskih ekipa slavila je ekipa KUD-a Selnica, drugo mjesto pripalo je KUD-u Žiškovec, a treće članicama KUU Društvo žena Gornji Kraljevec. I među muškim ekipama prvo mjesto osvojio je KUD Selnica, drugo članovi KUD-a Šafran iz Štefanca, a treće KUD Dr. Vinko Žganec iz Vratišinca.
Organizatori zahvaljuju svim sudionicima ovog lijepog i tradicionalnog druženja te se nadaju jednako dobrom odazivu i iduće godine.
– Zahvaljujemo Gradu Čakovcu na potpori i financiranju ovog projekta te članovima DVD-a Žiškovec na pomoći pri suđenju i praćenju igara. Posebna zahvala ide OPG-u Dobranić na donaciji jabuka. Hvala i svim našim članovima – onima na terenu, u kuhinji i u logistici – na pomoći pri organizaciji, istaknuli su organizatori.
Mladi domaći parkour sportaš Ivan Raguž, član GK Macan, osvojio je zlatnu medalju u kategoriji mlađih juniora na međunarodnom parkour natjecanju “Bulgaria Open”, održanom u Sofiji ovog vikenda. U disciplini Speed, Ivan je nadmašio šestoricu finalista i postigao najbolje vrijeme, osiguravši svoje prvo međunarodno zlato.
Ovaj izniman uspjeh rezultat je Ivanove posvećenosti, marljivosti i ljubavi prema parkouru. Raguž je izrazio zahvalnost svom treneru Domagoju Dominiću i izborniku hrvatske parkour reprezentacije Miroslavu Pečatniku na prilici da predstavlja Hrvatsku i stječe vrijedno iskustvo.
Ivanov trijumf služi kao sjajna najava za nadolazeće Prvenstvo Hrvatske u parkouru, koje će se održati 15. studenog u Sport Hubu Nedelišće. Očekuje se da će Ivanovo novo iskustvo i radna etika doći do izražaja na domaćem terenu, gdje će ga pratiti međimurska publika i drugi parkour sportaši iz GK Macana, kluba koji posljednjih dvije godine intenzivno razvija parkour gimnastičku disciplinu.
Osim što slavimo Ivanov uspjeh, koristimo priliku pozvati sve zainteresirane da se pridruže treninzima parkoura u GK Macanu. Nova sezona je započela, a treninzi se održavaju svakog ponedjeljka i četvrtka od 19 do 20 sati u gimnastičkoj dvorani Sport Hub Nedelišće. Upisi su otvoreni tijekom cijele godine, a prvi trening je besplatan. Za više informacija možete nazvati na 099 662 6025 ili jednostavno doći na trening i iskusiti dinamičan i uzbudljiv svijet parkoura!
Nakon rasprodane Arene Zagreb, slavljenički koncert predstavlja 26. prosinca i u Areni Varaždin
Jedan od najznačajnijih domaćih kantautora i glazbenika, Neno Belan, ove godine obilježava 40 godina karijere. Nakon nezaboravne večeri u rasprodanoj Areni Zagreb, gdje je u ožujku uz raskošnu produkciju i brojne goste proslavio jubilej koncertom simbolično nazvanim “Regata života”, svoju slavljeničku priču donosi i u Varaždin.
Arena Varaždin će tako 26. prosinca postati mjesto posebnog glazbenog susreta – koncerta kojim Belan simbolično zaokružuje ovu značajnu obljetničku godinu. Impresivan show pred publiku će donijeti uz pratnju benda Fiumens, a ulaznice su dostupne u prodaji.
Tijekom četiri desetljeća stvaranja Neno Belan je ostavio neizbrisiv trag na domaćoj glazbenoj sceni. Kao frontmen legendarnog sastava Đavoli, obilježio je osamdesete nizom evergreena poput “Pričaj mi o ljubavi”, “Stojin na kantunu”, “Bambina”, “Dani ljubavi” ili “Dugo toplo ljeto”. Nakon razlaza grupe nastavlja uspješnu solo karijeru, koju od kraja devedesetih gradi s Fiumensima, održavajući pritom kontinuiranu kreativnost i status jednog od najvažnijih domaćih autora.
Njegova glazba prepoznatljiva je po spoju britanskog i američkog pop-rocka šezdesetih, dalmatinskog etna i talijanskog belcanta, uz stalno koketiranje s različitim stilovima. Upravo iz tog spoja nastao je osebujan zvuk koji je publika s vremenom počela nazivati “belanovski pop” – izričaj koji mu je donio mjesto u samom vrhu naše pop-rock scene.
Njegovo glazbeno stvaralaštvo nagrađeno je i brojnim priznanjima – do danas je osvojio 16 Porina, uključujući nagrade za pjesmu godine, album godine i duet godine, dok su pjesme poput “Rijeka snova” i “Zar više nema nas” bile među najizvođenijim radijskim singlovima u Hrvatskoj.
Singlovi kao što su “Sunny Day”, “Rijeka snova”, “Divojka sa juga”, “Kiša” i “Oceani ljubavi” već su desetljećima prisutne u radijskom eteru, na festivalima i u osobnim pričama publike. Varaždinski koncert donosi priliku da se te pjesme ponovno dožive u posebnoj atmosferi – u velikom završnom slavljeničkom koncertu kojim će Neno Belan obilježiti 40 godina stvaranja i zajedničkih uspomena s publikom.
Impresivan koncertni show “Regata života” Nene Belana u varaždinsku Arenu stiže 26. prosinca, a ulaznice su dostupne u prodaji putem sustava Eventim.
U listopadu 2022. goidne, na inicijativu predsjednice Društva žena Donji MihaljevecMiljenke Setnik, članice tog društva i njihovi muževi zasukali su rukave i uz jezero pokraj ribičkog doma ŠRD-a Drava, na tzv. Cigljeni u Donjem Mihaljevcu, te napravili hotel za kukce s mnogobrojnim „sobama“ od bambusovih cijevi, sjena, drvenih cijevi, češera, izdubljenih kocena kukuruza i sl. u kojima će spas od hladnijih dana pronaći pčelice, bubamare, bumbari, štrige i ostala družina.
Nažalost, prošle godine netko je srušio ovaj hotel, a trebala mu je i renovacija pa su se članice Društva žena Donji Mihaljevec okupile u nedjelju, 21. rujna 2025. godine, te obnovile ovaj lijepi hotel za kukce.
Popravile su i renovirala sobe i „fasadu“ hotela, oslikale nove drvene ukrasne pločice s motivima prirode i ponovno postavile hotel na noge. Hotel je sada spreman za nove male stanare. Mnogi kukci ovdje će pronaći zaklon od zime, a članice Društva žena Donji Mihaljevec su na ovoj ekološkoj radionici ne samo učinile dobro djelo već i provele lijepo nedjeljno poslijepodne na svježem zraku, uz kreativnost, ugodno druženje i zakusku.
Predsjednica Miljenka Setnik podsjetila je kako su kukci izuzetno važni za ravnotežu u prirodi, a izgradnjom hotela pomaže se korisnim kukcima u prezimljavanju kako bi na proljeće bili spremni za oprašivanje i jedenje štetnih ličinki. Zahvalila je svim ženama koje su se odazvale ovoj akciji, kao i ŠRD-u Drava Donji Mihaljevec na ustupljenom prostoru.
Hoteli za kukce pomažu u zadržavanju korisnih kukaca na mjestima gdje je potrebno oprašivanje biljaka te kontrola populacije štetnih insekata te se preporučuje i kraj vrtova. Možda se i vi inspirirate napraviti jedan!
