Dubravka Balenović iz Zagreba dugi je niz godina obožavateljica pin-up stila i rockabilly glazbe. U slobodno vrijeme česta je posjetiteljica tematski sličnih susreta u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje pokazuje svoju spretnost s fenom i četkama stvarajući vintage inspirirane frizure.

Tijekom jednog posjeta Međimurju stvari su krenule po zlu, no tu se pojavila ona, Ivana Lesjak, danas njezina dugogodišnja prijateljica. Tom nam je prilikom Dubravka ispričala anegdotu koja ih je spojila. Međimurju je prvi puta posjetila 2018. godine, a osim uspomena dobila je i nešto vrjednije – blisku prijateljicu!

– Ovo je moj šesti posjet kraju, a vraćam mu se iz godine u godinu. Sjećam se jedne sjajne anegdote prije par godina, a iako je dan trebao završiti loše, ispao je i više nego sjajno. Na kraju dana trebala sam se vratiti u Zagreb, no moje je prijevoz otkazan zadnji tren. Uznemirila sam se razmišljajući kako doći kući jer spuštala se noć, a nisam imala plan B. Tu se pojavila Ivana Lesjak koja mi je ponudila pomoć i smjestila me kod sebe. Tako se razvilo naše prijateljstvo. Slučajnošću ili sudbinom, no nešto nas je spojilo. Danas kad dolazim u Međimurje njezin sam gost, rekla je Dubrava.

U istom razgovoru osvrnula se na svoju fascinaciju vintage stilom i susretima.

– Na susretima pronalazim ljude koji vole isto što i ja i zato se osjećam kao da sam tu dio obitelji. Više niste čudni, već ste među svojima. Neovisno odakle dolazite, osjećate se kao dio jedne rockabilly nacije, rekla je Dubravka za kraj.

Osnovna škola Podturen prethodnog je mjeseca proslavila Dan škole, a nešto kasnije odvio se susret s Osnovnom školom Augusta Cesarca iz Krapine koja je sa školom partner na projektu eksperimentalnog programa cjelodnevne nastave.

O svim novostima porazgovarali smo s predvodnicom škole, ravnateljicom Marijanom Cerovec.

– Nedugo smo se susreli sa školom iz Krapine u sklopu programa Malih darovnica unutar eksperimentalnog programa cjelodnevne škole kojeg provodimo već godinu dana. Tom je susretu prisustvovao i Ministarstvo znanosti i obrazovanja kako bismo zajedno proveli analize o uspjehu eksperimentalnog programa. Naša škola jedina je međimurska škola koja se uključila u ovaj pilot projekt kojeg sada nakon godinu dana provođenja očekuje evaluacija. U sklopu „Male darovnice“ povezujemo se sa školama partnerima kako bismo se pobliže upoznali i raspravljali o temama koje su trenutno aktualne i načinima kako smo novosti implementirali u rad. Naši projektni partneri su Krapina i Blato na Korčuli. Blato jer je ona najistočnija, a mi najsjevernija škola, rekla je Cerovec.

Program u kojem škola sudjeluje cilja na uvođenje promjena u obrazovanju, o čemu Cerovac govori sljedeće:

– Osobno smatram da je ovo tek prvi korak u promjeni koja se mora dogoditi i zasad sve ide dobro. Sve provodimo po planu, a primili smo i pohvalu da se držimo smjernica kao Svetog pisma. Mi si međusobno dajemo potporu jer sve škole imaju svoje izazove. Ono što je zasad bitno jest izlučiti naše prve primjedbe i dati prijedloge što dorađivati i mijenjati.

Zahvaljujući projektu, škola je dobila izdašnu financijsku potporu za provođenje dodatnih aktivnosti.

– Ono što je izuzetno važno kroz ovaj program je mogućnost financiranja dodatnih izvannastavnih aktivnosti. To je nama financijska injekcija koju nadalje ulažemo u nešto konkretno. Imali smo mnogo terenskih nastava, ovisno o grupama, a to je odlazak u prirodu, park znanosti i slično. Mi djelatnici smo pak dobili priliku međusobno se umrežiti i podržavati. Neki od predvodnika ovih škola su i mladi ljudi koji mi daju poticaj i energiju. Smatram da treba postojati mehanizam mentorstva kako bi se škola što lakše prepustila novom vodstvu. Voljela bih imati mogućnost nekoga pripremiti za ono što ga čeka s preuzimanjem uloge. Ja sam na ovoj poziciji 20 godina, a škola se mijenja. Osobno neprestano gledam kako nešto promijeniti i poboljšati. Zato je važno da čovjek koji vodi školu bude fleksibilan i otvoren za promjene.

Radeći u školstvu više od 20 godina, Cerovac je istaknula ključne izazove budućnosti.

– Kroz ovih 20 godina, uočavam promjene. Prije svega, mijenjaju se stavovi i ponašanje djece, no najviše od svega brine me njihov fizički razvoj. Djeca se sve manje kreću, a ako i nisu pretili, često imaju problem s aktivnošću. Iako su i meni osobno tumačili da je virtualna stvarnost način umrežavanja i komunikacije, s čime se slažem, izostaje moment stvarnog svijeta i realnosti.

Informacije su brze i instantne, a problem nastaje u učionici kada učitelj mora zaokupiti njihovu pažnju na 45 minuta. Kada smo analizirali ocjene učenika, naši djelatnici primijetili su da i traženje odgovora u udžbeniku predstavlja napor. Morat ćemo primijeniti način učenja jer ovaj model dolazi u krizu. Udžbenik će nažalost, uskoro biti prevaziđen. Godinama pratimo i rezultate matura koji su sve lošiji.

U školi vlada stav da je obrazovanje jednako važno kao i odgoj koji se zanemaruje, stoga djelatnici svojim primjerom učenike uče ophođenju, ali i važnosti stjecanja ljudskih vrijednosti poput empatije i solidarnosti. Zato je škola zahvaljujući financijskim potporama odlučila nagraditi uspješne učenike.

– Dan škole bila je prilika i za nešto novo. Tražila sam nagradu za naše uspješne učenike i odlučila sam se da najbolje za poticaj nagradimo sudjelovanjem na kampu engleskog jezika. Kriterij su ovdje bili ne samo poznavanje jezika, već i to da se odabrani učenici ističu motivacijom i angažmanom. No, najvažniji kriterij bio je uzorno ponašanje i pristojnost! Željeli smo učenike koji su pokazali brigu za druge demonstrirajući tako da su to vrijednosti koje naša škola cijeni. Radi se o kampu u Fužinama u Istri koji će trajati 7 dana. Prije svega, važno mi je da učenici postanu ljudi i zato svakog dana cijeli školski dan učenike pozdravljam na hodnicima. Iako je to zamorno, odlučila sam da svojim primjerom pokažem kako je i mala gesta pristojnosti veliki korak, rekla je Cerovec za kraj.