– Kad su se naša djeca osamostalila i odselila, žena nije htjela doma biti sama kad bih ja bio na poslu. Budući da smo imali prostora, odlučili smo se za udomljavanje. Falila su nam djeca, mi Romi smo vam jako vezani za djecu, i htjeli smo opet imati obitelj i pružiti svu ljubav onima koji ju nemaju – govori to za 24sata Dado Ignac iz Trnovca u Međimurju, prošlogodišnji Ponos Hrvatske, koji je sa suprugom Nadom u posljednjih 17 godina udomio oko stotinu djece. Dado procjenjuje kako su dosad udomili i preko 120 djece, ali naglašava kako u taj broj ulaze i hitni i trajni smještaj.
Unatoč povećanju naknada i činjenici da u Hrvatskoj nedostaje udomitelja, Dado je među rijetkima koji djecu prima 0-24, zbog čega mu najčešće čakovečki Centar za socijalnu skrb dijete dovede upravo usred noći. Trenutno je kod njega devetero djece, tri na trajnom i šest na hitnom, privremenom smještaju. Djeca koja mu dođu najčešće su tinejdžerske dobi, no ima i mlađih.
Osim obitelji Ignac, supružnici Marina i Vladimir Hoblaj iz Murskog Središća također se bave udomljavanjem, a do danas su posvojili šest i udomili dvadesetak djece. Službeno su s udomljavanjem krenuli 2010. godine, a govore nam kako ljudi u Hrvatskoj vrlo vjerojatno nisu niti svjesni koliko je velika potreba za tim pozivom.
– Kako je odmicalo vrijeme našeg udomiteljstva, sve smo više počeli uviđati koliko je ono potrebno, a s angažmanom u udomiteljskim udrugama to se dodatno potvrdilo. S obzirom da mi tu djecu ne viđamo na ulici, većina ljudi vjerojatno misli da su ih država i socijalni sustav zbrinuli i da je to primarno njihova zadaća. Zato se mi zalažemo i želimo ukazati da institucija ne može biti zamjena za obitelj. Ljudi se ne pitaju kako će dijete koje u dječjem domu nikada nije vidjelo primjer obitelji jednoga dana biti sposobno zasnovati svoju vlastitu, ili kako će dijete koje nikada nije vidjelo kako se plaćaju računi biti sposobno za samostalni život? – objašnjava Vladimir za 24sata.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.