Uskrs je kršćanski blagdan kojim se slavi uskrsnuće Krista nakon što je razapet na Veliki petak. Ipak, jedan od najraširenijih simbola Uskrsa je – zec.
Otkud točno dolazi tradicija uskršnjeg zeca?
Nije jednostavno doći do odgovora na to pitanje. Simboli zeca prisutni su u mnogim mitologijama i religijama svijeta – zečevi su se smatrali svetima, vjerovalo se da imaju mističnu povezanost s Mjesecom, a i simbol su plodnosti, piše BBC.
Povezuju li se zečevi s Uskrsom jer ih se često kroz povijest smatralo svetim životinjama? Zečevi su štovani u keltskoj mitologiji, a američka domorodačka plemena smatraju ih lukavim prevarantima, piše N1.
Slične priče mogu se naći i u predaji iz središnje Afrike, ali i dan danas – nije teško povezati te simbole sa slavnim Zekoslavom Mrkvom. U folkloru Ujedinjenog Kraljevstva, vještice se mogu pretvoriti u zečeve, a u mnogim drugim kulturama oni se smatraju simbolom dobre – ili loše – sreće. Zečevi su brzi i agilni, zbog čega ih se smatra misterioznima i prepredenima.
Zečevi i plodnost
Većina kršćanskih simbola, naravno, dolazi iz Biblije, iako su neki preživjeli iz kultura antičke Grčke i Rima.
U Bibliji se mogu naći različita viđenja zečeva. U Ponovljenom zakonu i Levitskom zakoniku naziva ih se nečistim životinjama, no u Psalmima i Mudrim izrekama navodi se da zečevi posjeduju inteligenciju, ali ih se ipak odbacuje zbog navodne slabosti.
Grčke i rimske pisce najviše je fascinirala njihova plodnost. Aristotel je pisao kako se zečevi razmnožavaju šokantnom brzinom, a drugi utjecajni autor, Plinije Stariji, pogrešno je vjerovao da se zečevi razmnožavaju toliko brzo zato jer su hermafroditi, odnosno da i mužjaci i ženke mogu rađati potomke. Je li moguće da je uskršnji zec nastao od ove antičke ideje o plodnosti kojom se slavi proljeće i novi život?
Plodnost zečeva ostavila je dubok trag u simbolizmu i umjetnosti Europe. U srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti zečevi su često prikazivani pored Venere, antičke rimske božice ljubavi. Požuda je jedan od sedam smrtnih grijeha, a kada su ju umjetnici prikazivali u alegorijskom obliku, ona je često poprimala oblik žene sa zecom.
Neki Rimljani vjerovali su da se zečevi mogu razmnožavati bez parenja, a zbog toga su u Europi srednjeg vijeka i renesanse vladala oprečna mišljenja u kojima je zec istovremeno bio simbol i seksualnosti i čednosti, ovisno o kontekstu, piše N1.