Palestina je dio naselja Gornji Zebanec, a naziv je dobila po siromaštvu stanovništva i čestim bitkama među skupinama mladića i ja nisam htio biti i ostati u takvom okruženju, kaže Ivica Sklepić koji proslavio svoj 77. rođendan i nama ispričao priču istinitu, intimnu i čovječnu.
Kao i mnogo Hrvata, Hrvatica, Međimuraca i Međimurki i Sklepićevi su namjesto na par godina rodnu grudu tuđinskom zamijenili na puni radni vijek do mirovine. Mnogi su u tuđini, radeći uglavnom težačke poslove ostavili zdravlje. Srećom, Sklepićevi su dobrog zdravlja, tjelesnog i duševnoga. – Do svoje 21. godine živio sam u Gornjem Zebancu u dijelu naselja koje su ljudi nazvali Palestina jer je većina ljudi živjelo u siromaštvu i neimaštini, ali i u čestim bitkama s količima (kolcima iz vinograda) i lancima od bicikla među skupinama mladića. Kao u Palestini na Bliskom istoku koja je bila u stalnim borbama za svoju nezavisnost. Ja sam razmišljao kako izaći iz tog pakla i kada sam se oženio s Marijom Meglić iz Zasadbrega, jednako tako siromašnom kao i ja, odlučili smo otići na privremeni rad u Njemačku. Međutim, nismo uspjeli otići u Njemačku onda Zapadnu, nego smo došli i ostali u gradiću Bad Voslau u Austriji, rekao nam je nakon prve ispijene čaše njegovog domaćeg vina. – Rekli smo si, idemo na par godina da si zaslužimo (zaradimo) za kućicu svoju i onda se nakon nekoliko godina vratimo u Hrvatsku. Ali nije sudbina tako htjela te smo ostali u Bad Voslau punih 55 godina kamo i sada kada smo u Hrvatskoj često se vraćamo na kratko, jer tamo su nam djeca i unuci, u priču se uvela Marija koja je njegova svijetla i topla sjena svih ovih godina. – Deset godina nismo mogli imati dijete ili djecu i već smo pomišljali na posvojenje, kad se otvorilo i dobili smo lijepu i zdravu djevojčicu, a potom i drugu te smo promijenili planove koji su rezultirali našim dužim stankom u Austriji gdje se obitelj proširila na dva zeta i četvero unučadi, dodala je priči supruga, mama i baka Marica sada.
Od kućice male mi stvorismo dvore, gdje lijepe zebanske sviću zore
Veliko je siromaštvo bilo u mojoj obitelji, a imati vlastiti dom ili kuću stalno mi je bilo na pameti, jer toga u Palestini nisam imao i pitanje bih li je ikada imao, da nisam susreo svoju Maricu. Bili smo doma tako siromašni da smo po šumama lovili vjeverice, zečeve, lisice i lasice te s njih skidali kožu, te je prodali kako bi imali koji dinar za životne potrebe. Gljive i jaja ptica koje smo skupljali ili krali životinjama često su nam bili jedina hrana u danu, kao i voće koje smo pobrali po tuđim voćnjacima. Evo, trnci mi prolaze kada se toga sjetim. Sada sam sretan, presretan što moja djeca žive puno bolje, ali i mi s njima i ovdje u Hrvatskoj i u Austriji. Austrija nam je jako puno pomogla, jer smo oboje bili bez škole i zanata, a poslodavci i poslovođe su nam dali priliku te smo postali vrsni radnici u tekstilnoj firmi. Upornim radom postao sam majstor za održavanje strojeva, a supruga majstorica u stvaranju štofova (tkanina). Posao sam završio kao borer majster, to je rad na specijalnim borerima ili bušilicama. Ne mogu vam reči koliko smo oboje sretni i Bogu zahvalni što je za nas imao strpljenje i snagu nam dao da smo od siromašnih seljaka, jer supruga je iz rudarske obitelji i nije imala obila u mladosti, postali prvo dobri ljudi i roditelji, ali i rado viđeni u mnogim društvima i u tvornici jako cijenjeni. Nikada ne idem u Palestinu, jer uistinu ona je bila pakao za mene. Sretan sam i zato što je sada u Palestini kvalitetan život i radostan što općinski načelnik Ervin Vićević brine o tom naselju, prvenstveno za kvalitetniju cestu i rasvjetu, naglasio je Ivica. I tu smo stali te krenuli na žganicu, jer Ivica je vrstan stvaratelj međimurske žganice i već sada se raduje 4. festivalu Međimurske žganice 29. lipnja iduće godine u Domu kulture u Selnici.
Ova priča ili ispovijest pokazuje koliko vlastita kuća znači našem čovjeku i stoga je bolno što je hrvatske vlasti nazivaju nekretninom, a ona običnom i radnom čovjeku znači i ljubav. Ovdje je ljubav prema vlastitoj kući ili hiži, prema domu i domovini i najviše prema obitelji jasno pokazala svoju moć, ljepotu i blagodat. Sklepićev životni put je pokazatelj kako i iz siromaštva možeš postati i materijalno bogatiji. Duhovno su bogati bili i na početku svoje veze 1966. godine kada su sklopili brak. Želimo im i dalje lijep i sretan život jer to zaslužuju. A moguće Vičević od Palestine napravi Dubai do njihove 60. godišnjice braka. Ima u podnožju Palestine zebanske izvora nafte i termalne vode.
