Božica Balent (57) iz Draškovca kao tinejdžerica je maštala o tome kako će se odseliti iz svog rodnog sela i pronaći ljubav negdje daleko, u drugom mjestu, možda i županiji. No, život je za nju imao drukčije planove!
Kad je išla u peti razred, upoznala je Zlatka Balenta (danas 64), prijatelja njezinog brata Ivana. On je za nju bio samo prijatelj njezinog starijeg brata i nije ga uopće doživljavala.
SUDBONOSNI „SUSRET MLADIH“
– Da mi je netko, dok sam imala 16 godina, rekao da će mi to jednog dana biti muž, rekla bih: „Nema nikakve šanse!“ Međutim, kad sam imala 19 godina, a on 25, otišla sam k njemu zamoliti ga da mene i moje prijateljice odveze na „Susret mladih“ u Kotoribu. On je bio jedan od rijetkih u selu koji je imao auto – priča Božica.
Odvezao ih je, a nedugo nakon toga Zlatko je pozvao Božicu u kino i nakon toga u Gradsku kavanu Lovac u Prelogu.
PREZIME BALENT VEĆ JE OBITELJSKA TRADICIJA
– Tada smo prvi put nasamo razgovarali, ja sam bila ozbiljnija i tad sam ga 1. put počela doživljavati u drukčijem svjetlu. I tako je to krenulo… Dok mi je bilo 20 vjenčali smo se i zajedno smo već dugih 38 sretnih godina! – kaže Božica i dodaje:
– Zanimljivo je da sam rekla da ću otići iz Draškovca, a na kraju sam ostala tu, samo sam se preselila u drugu ulicu, kao i to da mi se muž preziva isto kao i ja – Balent – pa nisam morala ni mijenjati dokumente. Kad smo potpisivali kod matičara, provjeravali su da nismo rodbina. Nevjerojatno, ali i djevojačko prezime moje majke bilo je Balent, i ona se također udala za Balenta!
RIJETKO DOBAR BRAK
To što su se našli na istoj frekvenciji, Božici i Zlatku bilo je nešto najbolje što im se dogodilo u životu. Pronaći osobu s kojom ćeš se voljeti i biti povezan cijeli život danas je rijetko, a njima je uspjelo! Iako kažu da ljubav nema razuma, razum te odluka da uspiju su ono što im i je pomoglo da ostanu skupa.
– U braku nije sve uvijek bilo super, ali mi smo iz one generacije koja popravlja, a ne baca! Bitno je znati oprostiti i prihvatiti partnerove nedostatke! Dobro je što smo dosta slični, puno smo se zajedno šetali i biciklirali, puno toga smo skupa radili, zajednički uređivali kuću na katu i dvorište… Sami smo se morali boriti za sve, bilo je teško, ali bili smo složni i sve zajednički radili. Uz posao, bavili smo se i poljoprivredom – priča Božica.
Danas u mirovini, zajedno uređuju dvorište i vrt. Ona je po struci daktilokorespodentica, ali radila je u Čateksu u Čakovcu u proizvodnji. Zlatko je po struci strojar, ali je radio je u GK-u Međimurje i u Meisu u Goričanu u nabavi. Imaju dvije kćeri, Anu Mariju i Mateju, te dva unuka.
Nakon toliko godina braka, Božica i Zlatko zaključuju:
– Jako se volimo i zadovoljni smo! Zaljubljenost prođe, ali ako ostane ljubav i poštovanje, brak funkcionira!
