Danas nam evanđelje donosi poznate Isusove riječi: Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti (Mt 11,28). Te se riječi odnose na svakoga od nas. Vrlo je važno da svatko od nas istinski osjeti da to njemu Isus progovara i da povjeruje Isusu. Koliko muke, koliko nevolja, koliko nemira, koliko opterećenosti doživljava svatko od nas u osobnom životu, u obitelji, na radnom mjestu. Isus se brine za tvoj život, za tvoje zdravlje, za tvoj odmor. Isus vrlo dobro zna da živimo u neprestanim napetostima i nemirima. Prati on sve što se zbiva oko nas i u nama. Vidi on da ima mnogo razloga za zabrinutost i nemir. Zato nam nudi svoj mir. Svojom riječju želi prenijeti u dubinu naše duše svoje svjetlo, svoj optimizam i svoje potpuno povjerenje u Očeve ruke. Isus nas sve želi danas uvjeriti kako nismo više kao ovce bez pastira jer on je preuzeo vodstvo na našemu putu. On je uvijek ispred nas, on nas vodi, on će nas sigurno dovesti k cilju.
Isus brine i o našemu zdravlju. Evanđelja nam svjedoče o tome kako su se za zemaljskog Isusova života oko Isusa okupljali mnogi bolesnici i kako im je svojom ljubavlju znao čudesno vraćati zdravlje. Isus je isti i danas. On i danas čudesno vraća zdravlje onima koji mu se s beskrajnim povjerenjem obraćaju. To nam daje sigurnost da se u svim duševnim i tjelesnim poteškoćama možemo, bez rezerve, obratiti Isusu. A on će nas ozdraviti ako je to za naše dobro. A ako nije, onda će nam sigurno pomoći da možemo bolest, starost i nemoć prihvatiti kao izvor milosti i mira. Posebno želim da se zaustavimo na odmoru što ga Isus predlaže svojim učenicima, u osami, u povučenosti. Vrijeme je godišnjih odmora, vrijeme kada se ljudi malo udaljuju od svojih radnih mjesta. Nekima godišnji odmor nije odmor, jer ga iskoriste da rade nešto drugo.
Bilo bi dobro da se mi vjernici znamo odmoriti u Isusu, na njegov način. To nam je prilika da malo uđemo u sebe. To je vrijeme koje čovjek treba za sebe i za svoju dušu. To je vrijeme susreta s Bogom u vlastitim dubinama. Često se događa upravo suprotno. Ljudi upravo tada zaborave na Boga, misleći kako se moraju od svega otkinuti. I zato je velika šteta što se ne znamo odmoriti u Isusu koji nas želi zaštititi od vreve ovoga života, od napasti da uvijek moramo nešto raditi, a nikad ne nalazimo vremena za sebe. Kao da stalno bježimo pred sobom. Upravo ovakvi godišnji odmori mogu nam pomoći da se u Isusu i s Isusom istinski susretnemo sa sobom. A onda ćemo biti sposobniji susretati ljude oko sebe, posebno članove svoje obitelji.
Upravo dani godišnjih odmora i vikendi trebaju biti vrijeme kada će supružnici uživati u svome zajedništvu, u svojoj djeci. Ima li veće sreće od toga za jednu obitelj?
Lijepo je vidjeti kako obitelj zajednički boravi na plaži, za stolom, kako svi zajedno idu u šetnju i na svetu misu. To se može ostvariti upravo u vrijeme godišnjih odmora. I zato Crkva preporuča godišnji odmor svakome, a posebice obiteljima.
Hajdete u osamu! (Mk 6, 31) – govori Isus učenicima. I meni i tebi Isus danas govori: saberi se malo, imaj vremena za sebe, imaj vremena za mene. Odmori se od svijeta kako bi mogao otkriti bližnjega u novome svjetlu. Imaj milosrđa prema svojoj duši kako bi mogao imati milosrđa prema drugima, kako bi mogao pogledati u oči bračnom supružniku, djeci, roditeljima, prijateljima… i u njima otkriti čežnju za ljubavlju. Isus ti kaže: idi malo u osamu sa mnom; želim ti pokazati što je to pravi mir i radost, što je to doista sloboda i gdje je izvor istinske sreće. Neka to bude susret u kojemu ćeš doživjeti Božju blizinu, u kojemu će Kristova ljubav preobraziti tvoje srce i tvoj život.
fra Tomislav