Rodom iz Slemenica, danas s čakovečkom adresom, Goran Žižek (42) profesionalni je konobar, ali i bivši model te strukovni nastavnik ugostiteljskog posluživanja i mentor u Srednjoj školi Prelog, koji voli svoj posao, a učenici ga obožavaju. Iza njega je i uzbudljiva životna priča.
U SREDNJOJ SE SAM FINANCIRAO – KAO MANEKEN
Goran je u dobro znao koju srednju školu želi, pa je upisao Gospodarsku školu u Čakovcu, ugostiteljski smjer za konobara (iz kojeg je nastala današnja Srednja škola Prelog), a za vrijeme srednje škole bavio se – manakenstvom.
– Moja kolegica, učenica za frizerku, trebala je model za frizure za šišanje, pa sam bio zapažen na toj reviji te sam dobio par ponuda za nastup na revijama domaćih tvrtki (MTČ, Varteks, Patrick), a također sam bio model i u njihovim katalozima. Sudjelovao sam i u nekoliko „Vatrometa mode“. Godine 1999. sudjelovao sam i na izboru za Mister Međimurja – prisjeća se Goran, te dodaje kako mu je to bilo korisno iskustvo:
– Manekenstvo mi je pomoglo u životu jer sam bio zamijećen, upoznao sam mnogo novih ljudi, stekao prijatelje te dobio mogućnost poslovnih ponuda. Nekad je to bio i dobro plaćen posao i puno mi je značilo kao 15-godišnjem školarcu da se sam financiram, a dobivao sam i odjeću tvrtki za koje sam radio, što mi je bilo vrijedno.
Uz srednju školu i manekenstvo, bavio se i osmišljavanjem koreografija u plesnom studiju Vivona, gdje je stekao veliko prijateljstvo s direktoricom Karmen Kovačević-Jambor, koja zajedno s humanitarkom Andrejom Ribarić organizirava humanitarnu reviju „Vatromet mode“ u Čakovcu. A oveve će se godine, 20. svibnja, na „Vatrometu mode“ na pozornici naći i Goran, zajedno s drugim bivšim modelima.
– Rado smo se odazvali jer se radi o humanitarnoj akciji! – rekao je Goran.
DOBAR POSAO U ITALIJI
Nakon završene srednje škole, godinu i pol je radio kao konobar u „Zlatnom podrumu“ u Čakovcu, a zatim je, s nepunih 20 godina, otišao raditi u Italiju, u restoran „La Cucina di Crema“ blizu Trevisa. I tamo ostao – dugih 8 godina!
– Tamo su radili i moj stric i strina te su me pozvali da dođem raditi, steknem iskustvo, naučim jezik… Prvih godinu dana radio sam kao konobar, pa sam se, nakon što sam sve bolje svladavao talijanski jezik, počeo usavršavati u svim područjima, tehnikama posluživanja hrane i pića. Neke stvari se rade i direktno pred gostom (kokteli, priprema sladoleda s tekućim dušikom, flambiranjem rezanje mesa i filetiranje riba i rakova…), sve ono što danas u Međimurju radi jako malo restorana – opisuje Goran.
Njemu je sve to odlično išlo, talijanski mu je danas drugi jezik, a radio je i kao voditelj ugostiteljskog objekta te savjetnik oko ideja za realizaciju vjenčanja u tom restoranu. Odlična plaća, život u eleganciji i luksuzu… Sve dok nije došla 2006. godina.
LJUBAV NA PRVI POGLED!
Godine 2006., kad mu je bilo 26, Goran je, prilikom posjeta domovini, u jednoj trgovini u Čakovcu upoznao Ivanu zvanu Iva, svoju sadašnju suprugu.
– Bila je to ljubav na prvi pogled! Odmah sam osjetio nešto snažno, znao da je to to – rekao je Goran, koji je jedva izdržao još dvije godine radeći u Italiji, dolazivši u Međimurje samo 2 put mjesečno, kada je nakon napornog radnog dana putovao cijelu noć samo kako bi na jedan dan vidio Ivu.
– Tada nije bilo Facebooka, ni Vibera, čuli smo se telefonom i to je bilo jako skupo. Ne bih nikome preporučio ljubav na daljinu! – kaže Goran, koji se zbog Ive, koja se nije željela preseliti u Italiju, spakirao kofere i vratio se u Hrvatsku. Od onda je prošlo 15 godina, danas su u sretnom braku i imaju 12-godišnju kćer Lunu, kao i dva lion king kunića – Lupka i Tonku, koji veselo skakuču po njihovom stanu ili terasi.
– Do Ive mi je karijera bila na 1. mjestu, sada su mi na 1. mjestu zdravlje i ljubav! Posao u Italiji bio mi je bolje plaćen, no to što sam doma, imam voljenu ženu i dijete, kao i vrijeme koje mogu provoditi s njima, nema cijenu! – kaže Goran, koji je međutim u rodnom Međimurju s vremenom ostvario svoje želje i u poslovnom smislu, pa mu se baš sve posložilo u životu.
OSTVAREN SAN: POSTAO NASTAVNIK
Prvo je radio kao konobar u „Međimurskim dvorima“ i drugim restoranima, a zatim je upisao Pedagoške kompetencije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, s nadom da će jednog dana raditi u srednjoj školi i predavati posluživanje.
– Kad sam se vratio u Hrvatsku, nitko me više nije znao pa sam morao krenuti od nule. No, želja mi se i ostvarila, 2018. godine, otkad radim u Srednjoj školi Prelog kao nastavnik ugostiteljskog posluživanja, a ove godine napredovao sam i u mentora. Također, predajem ugostiteljsko posluživanje i u Pučkom otvorenom učilištu Čakovec kao vanjski suradnik – kaže Goran i opisuje kakav je to posao:
KONOBARI SU BOLJE PLAĆENI, ALI…
– Radim na dvije škole i zadovoljan sam prihodima, iako su danas konobari puno bolje plaćeni nego strukovni učitelji. No, volim svoj posao i drago mi je da svoje znanje i iskustvo mogu prenositi dalje. Srednja škola Prelog je prekrasna škola, odličan smo tim te imamo divnog ravnatelja koji nam omogućuje novitete i neprestana usavršavanja. Sudjelujemo u programima ERASMUS-a (idemo i u restoran u Italiji gdje sam radio), a sjajni rezultati na natjecanjima su mi dokaz da dobro radim svoj posao. Iako ponekad dođem kući iscrpljen, jer na nastavi treba stalno biti aktivan, volim posao nastavnika jer znanje ne vrijedi ništa ako se ne dijeli!
U svoj posao Goran ulaže cijelog sebe, a koliko ga učenici obožavaju uvjerili smo se i sami u nedavnom posjetu Srednjoj školi Prelog, kada smo pisali o učenicima Emi i Marselu, budućim koktel majstorima, kojima je Goran mentor.
KOKTEL MAJSTOR I KUHAR U DUŠI
Na upit ima li neki životni moto, Goran kaže:
– Nemoj sresti nekog tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji (Marija Terezija)!
U slobodno vrijeme, Goran obožava raditi stvari u kojima izražava svoju kreativnost, na veselje drugih: pripremati koktele i kuhati (kod kuće je glavni kuhar), te provoditi vrijeme u prirodi, biciklirati…
– Nažalost, nemam puno vremena za sebe jer mi je prije 3 mjeseca umrla majka i svaki dan posjećujem svog oca u Slemenicama. Dan prije smrti bio sam kod mame i čistio joj kuću, a sad mi je žao da nisam to vrijeme proveo s njom. Nikad ne znamo kad nam je zadnje ili kad ćete nekog zadnji put vidjeti, stoga uživajte u svakom trenutku i pokažite ljubav – rekao je Goran.