Obitelj Ladić iz Pribislavca čuva svoju bogatu tradiciju koja se ponosno prenosi s koljena na koljeno. Upravo na Dan obitelji u prvi plan dolazi ono što ovu obitelj čini posebnom – zajedništvo, ljubav prema prirodi i predanost očuvanju međimurskog konja, jedne od najvrjednijih pasmina hrvatske baštine.
Načelnik Pribislavca Matija Ladić sa svojim OPG-om danas nastavlja obiteljsku priču koja je započela još davne 1997. godine. Tada je njegov djed Josip, svima poznatiji kao deda Joža, doveo prvu kobilu Suzy, ne sluteći da će upravo ona obilježiti budućnost cijele obitelji.
Uz njega je od samih početaka bila baka Marica, najveća podrška i oslonac u stvaranju života ispunjenog ljubavlju prema konjima i tradiciji. Godinama su zajedno gradili priču koja je prerasla u mnogo više od običnog uzgoja. Njihovo imanje postalo je mjesto gdje se čuvaju vrijednosti koje polako nestaju – pošten rad, povezanost s prirodom i iskrena ljubav prema životinjama.
S vremenom je deda Joža postao jedan od najpoznatijih uzgajivača međimurskog konja, autohtone pasmine koja predstavlja simbol snage, izdržljivosti i identiteta Međimurja. Njegovi unuci odrastali su uz topot kopita, miris sijena i dane provedene u štali. Upravo tamo učili su što znači odgovornost, strpljenje i predanost.
Kada zbog starosti i bolesti više nije mogao svakodnevno brinuti o konjima, Matija, Sara i Ivona odlučili su nastaviti ono što je stvarao cijeli život. Danas mlađa generacija s ponosom vodi brigu o međimurskim konjima, nastavljajući obiteljsku tradiciju koju smatraju svojim životnim pozivom.
– Deda je možda prestao svakodnevno raditi oko konja, ali njegova podrška i savjeti i dalje su uz nas. Sve što danas radimo, radimo zahvaljujući onome što nas je naučio. Danas možda imamo blata do koljena, sijena u kosi i umorne ruke nakon dugog dana… ali imamo i ono najvažnije — zajedništvo, ljubav prema konjima i ponos što čuvamo našu obiteljsku tradiciju. – poručuju.
Na njihovom imanju svaki konji ima ime, svoj karakter i posebno mjesto u obitelji. Dan započinje i završava brigom o njima, bez obzira na vremenske uvjete, umor ili obaveze. Posao ne poznaje radno vrijeme, ali upravo u tome, kažu, leži prava vrijednost života koji su odabrali.
Posebnu emociju cijeloj priči daje činjenica da je Ivona, iako nije odrasla uz konje, vrlo brzo postala dio njihove svakodnevice i obiteljske priče. Zajedno čine složnu i veselu ekipu koja kroz smijeh, rad i zajedništvo pokazuje koliko su obiteljske vrijednosti važne.
Veliku podršku cijelom ranču pružaju Matijini roditelji Ljubica i Mladen, koji svakodnevno sudjeluju u brizi oko konja, održavanju imanja i svim poslovima koje život na ranču donosi. Uz njih je i Antonio, Sarin dečko, koji uvijek uskače kada treba pomoći oko traktora i radova, dok prijateljica Lorena Krhač bez razmišljanja pomaže u svemu – od svakodnevnih obaveza do najtežih poslova na imanju.
Podrška stiže i od Sarinih roditelja Roberta i Tatjane, kao i Ivoninih roditelja Stjepana i Spomenke, koji uvijek pomažu kada zatreba dodatna radna snaga ili mehanizacija. Posebno mjesto u cijeloj priči imaju i najmlađi članovi obitelji – Matijini i Ivonini Roko i Mila te Sarini nećaci Edo i Žan – koji već sada odrastaju uz međimurske konje i polako postaju dio tradicije koju obitelj Ladić s ponosom čuva generacijama.
Cilj OPG-a Matija Ladić nije samo očuvanje međimurskog konja, već i približavanje ove posebne pasmine ljudima kroz vožnje kočijom, druženja i iskustva koja podsjećaju na neka jednostavnija vremena. Upravo zato njihova priča nadilazi granice običnog uzgoja i postaje priča o identitetu Međimurja.
