László József Gulyás (62) iz Tótszerdahely u Republici Mađarskoj (mađarsko Pomurje) je bivši urednik Hrvatskog glasnika, tjednika Hrvata u Mađarskoj, vrsni i ugledni novinar koji je autoru ovog priloga bio jedno vrijeme pretpostavljeni kada je s njim surađivao u tom tjedniku kojem je bio dopisnik.
Po struci je prosvjetni radnik prepun životnih priča, ali i onih koje su vezane za svijet vezan uz mađarske vinograde i životinjski svijet tog podneblja.
Jednu takvu poslao mi je upravo danas: “Imam jednu priču, ali istinitu. Bila jedna sova, koja si je stan našla u jednoj šupljini drveta usred šume. Jednoga dana izlegle su se tri male sovice. Hranila ih je kako bi odrasle, ali dođe čovjek i posjeće drvo koje se sruši na zemlju tako da im je izlaz iz drva bio zatvoren. Nakon par dana čovjek se vrati kako bi raskomadao stablo i shvati da se u njemu nalaze sove. Na žalost majka sova i jedna mala sova su pritom uginule. Dvije sovice su još bile žive. Taj ih je čovjek spasio tako da ih je donio kod mene i zapitao da li ih može ostaviti kod mene. Rekao sam da ih slobodno ostavi. Ja ću voditi brigu o njima i othraniti ih. Tako je i bilo. Sovice su se lijepo razvijale, postali smo prijatelji i kada je došlo vrijeme pustio sam ih u njihov svijet u zagrljaj majke prirode. Ja i danas osjećam da su blizu mene U svojem svijetu. Moje ptičice u svom svijetu nakon teškog rastanka… Meni je bilo teško jer su mi jako prirasle srcu, ali se nadam da i danas uživaju u slobodi – poručio je Laci, kako ga veći dio mađarskog i međimurskog pomurja i zna.
