Prije desetak dana objavili smo tekst o oralnoj vakcinaciji lisica. Sadržaj teksta pripremili su u Ministarstvu poljoprivrede RH i uputili ga svim redakcijama. Riječ je o specifičnom načinu vakcinacije lisica putem mamaka, koji se bacaju iz aviona. Jedan od aerodroma odakle će polijetati avioni je i onaj u Pribislavcu. Zanimljivo, ta je informacija izazvala pravu reakcija čitatelja na riječ “vakcinacija”: kao nije hrvatska, pa zašto se koristi onda, bolja riječ bi bila cijepljenje i tako dalje. Bilo bi malo smiješno reči da se lisice cijepe iz aviona, pa smo potražili dogovore na više mjesta o tome kakva je razlika između cijepljenja i vakcinacije? Iz Lovačkog saveza MŽ nisu dosad odgovorili na poslani upit. Iz Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije stigao je odgovor u jednoj rečenici “Između cijepljenja i vakcinacije nema razlike u značenju.”, koji je potpisala prim. Marina Payerl-Pal, dr.med., te nas uputila na poveznicu na kojoj možemo pročitati više o cijepljenju/vakcinaciji. Hvala!
Isto pitanje uputili smo i u Ministarstvo poljoprivrede RH i iz Službe za odnose s javnošću dobili slijedeći odgovor:
“Cijepljenje ili vakcinacija je unošenje živih, dovoljno oslabljenih ili mrtvih uzročnika zaraznih bolesti ili njihovih izlučevina u organizam čovjeka ili životinje radi stvaranja specifične imunosti na određene zarazne bolesti. Pripravak koji se daje cijepljenjem ili vakcinacijom zove se cjepivo ili vakcina. S obzirom da imamo uvrježen termin od 2011. godine za naziv oralna vakcinacija za distribuciju mamaka putem zrakoplova, navedenu terminologiju i koristimo u tom slučaju”, ističe se u odgovoru Ministarstva poljoprivrede, uz napomenu da je vakcina latinska riječ, a u hrvatskoj, posebno u medicini, se odavno udomaćila.
U vezi s tim poznata je i ona izreka “Nije svaka injekcija vakcina i ne daje se svaka vakcina injekcijom”.
I DA PODSJETIMO…
Godine 2006. pokrenuta je inicijativa za obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće i već su se 2007. na prvom obilježavanju toga dana u kampanju uključile 74 zemlje. Do danas ih je uključeno više od 130, a Republika Hrvatska se uključila 2010. godine.
Bjesnoća (rabies) je akutna zarazna bolest središnjeg živčanog sustava od koje obolijevaju ponajprije životinje. Smrtnost od bjesnoće je gotovo 100%. Čovjek može oboljeti ako ga ugrize ili ogrebe bijesna životinja ili na drugi način dođe u kontakt sa slinom bijesne životinje, koja može, ali i ne mora imati simptome bolesti.
Najvažnije je spriječiti širenje bjesnoće među psima i mačkama (ozljede kod tih životinja su najčešće) i ostalim ugroženim domaćim životinjama, što se postiže cijepljenjem, te zbrinjavanjem lutalica – životinja koje nemaju vlasnika. Zakonska obveza je da se svi psi stariji od 3 mjeseca cijepe jedan put godišnje protiv bjesnoće, najkasnije do 31.ožujka u kalendarskoj godini. Za ostale domaće životinje ne postoji zakonska obaveza cijepljenja protiv bjesnoće, ali je preporučljivo.
Ministarstvo poljoprivrede Uprava za veterinarstvo 2011. godine započelo je provedbu aktivnosti oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće (od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine psi i mačke zbog izravnog kontakta s lisicama). Oralna vakcinacija lisica je mjera kojom se učinkovito kontrolira te iskorjenjuje bjesnoća u populaciji lisica. Krajnji cilj je zaštita zdravlja ljudi i domaćih životinja od bjesnoće, te postizanje statusa zemlje slobodne od bjesnoće.