Jako sam sretan što se moj tata Nenad vratio kući i što će ozdraviti. Sada ga mama Božica i ja možemo njegovati, rekao nam je Teo Miletić, dvanaestogodišnji sin Nenada Miletića iz Gornjeg Hrašćana, o kojem smo u dva navrata pisali proteklog vikenda.
Priču o tome kako je on pao s aluminijskih ljesti, sav se polomio, a poslovođa je to htio prikazati kao pad s masline, javnosti je iznijela njegova majka Dragica Selimović iz Gornjeg Hrašćana. Ona je smogla snage da javno ispriča ono što ju je desetak dana izjedalo. Nije mogla jesti, skrivala je suze, kao kamen pritiskalo ju je sve ono što se dogodilo njenom sinu.
Da podsjetimo, on i njegovi kolege radnici iz tvrtke “Senčar-metal” još 3. svibnja u popodnevnim satima bojali su neki gornji dio metalne ograde na terasi kuće u okolici Rovinja. Nije im osigurana adekvatna zaštita (skela, kaciga, sigurnosni pojas…), nego su radili na ljestvama na oko 3 metra visine. U jednom trenutku ljestve su podletjele i Nenad je pao na beton i teško se ozlijedio.
– Na lijevoj ruci ima zdrobljeni zglob, na desnoj je popucala kost i ima gips, na lijevoj nozi ima langetu od koljena na niže, jedva govori, slomljene su mu kosti lica, skoro je ostao bez oka… Tako krvavog poslovođa Darko Topoljnjak rekao je da utovare u kombi i da svi idu doma. No, ostali radnici su to odbili: “Pa, može nam umrijeti do Čakovca!”. Tada su zvali hitnu pomoć, koja ga je prevezla u bolnicu u Pulu, gdje su mu sanirali rane. Dežurni liječnik pozvao je policiju koja je napravila zapisnik, a izjavu je dao samo poslovođa koji je rekao da je Nenad obrezivao maslinu rodbini i da je pao s masline. Nenad je bio u šoku, pa ga je policajac pitao samo za osobne podatke. Ostale radnike nitko ništa nije pitao. Iz pulske bolnice su zvali sanitetsko vozilo iz Čakovca koje je otišlo po Nenada u Pulu i prevezlo ga u Čakovec, gdje ga je operirao dr. Kozjak. Ozljede su bile strašne, pogotovo na licu, oko oka – ispričala nam je zgranuta Dragica, koju je najviše razljutilo što se obitelji nije javio ni vlasnik tvrtke Josip Senčar iz Slakovca, ni poslovođa Darko Topoljnjak iz Dunkovca da supruzi Božici i njoj izravno ispričaju što se stvarno dogodilo. Umjesto toga, poslovođa nije govorio istinu! Odlučila je i obišla i inspekciju rada, policiju, odvjetnika… koji su odmah krenuli u akciju. Zamolila je i nas da priču iznesemo u javnost.
U međuvremenu se Nenadovo zdravstveno stanje pogoršalo, pa je u petak, 13. svibnja, morao na hitnu operaciju kosti lica u Zagreb, jer je postojala opasnost da izgubi vid.
– Operacija je trajala dva sata i zasad znamo da je dobro prošla, ali Nenad kaže da ga još uvijek sve boli. Posebno glava. Naotečen je – rekla nam je prije tjedan dana Dragica Selimović.
ŠTO KAŽE NENAD MILETIĆ?
Sada je Nenad na kućnom oporavku i s nelagodom govori o onome kroz što je sve prošao:
– Kad se sve to događalo u Rovinju ja sam bio ošamućen, ali pri svjesti i trpio strašne bolove. Sjećam se kad su me onako polomljenog i krvavog stavljali u vozilo da je poslovođa naredio da se hitno ispere krv s kamenog pločnika na koji sam pao. Bilo je strašno. Poslije se poslovođa Darko Topoljnjak nije javljao ni poslao poruke. Žalosno je to, jer sam s njima radio 20 godina. Vlasnik Josip Senčar putem poruka zanimao za moje zdravlje, ali sad kad smo sa slučajem izašli u javnost, više se ne javio. Navodno sam čuo da mu je zbog svega jako teško i da mu je žao – kazao nam je Nenad dok smo ga posjetili u obiteljskoj kući u Gornjem Hrašćanu.
– Meni je žao moje obitelji što je sve ovo morala pretrpjeti i što još trpi. Najviše sin Teo, koji završava šesti razred, supruga Božica i majka Dragica. Znam da će moj oporovak biti dug i težak, ali vjerujem da ću se oporaviti i da ću moći raditi. Ne razmišljam o nekoj invalidskoj mirovini, volim i želim raditi i brinuti za obitelj. Želim naći novi posao – govori Nenad poluglasno, još ga bole rane.
– Zbog odlaska vlasnika Josipa Senčara u mirovinu, od 1. lipnja ove godine “Senčar-metal” zatvara svoja vrata, a svi radnici trebali bi prijeći u tvrtku koju je osnovao poslovođa Topoljnjak, zar nećete k njemu? – pitamo Nenada.
– Niti u ludilu. On nije čovjek i kako bih onda mogao raditi kod njega!? Već ga ljudi u selu zovu “Maslinar” – odgovorio je Nenad.
– Sada se moram posvetit rehabilitaciji, a bojim se da s operacijama još nije gotovo. Evo, u utorak moram na kontrolu kod kirurga u čakovečku Bolnicu, a u četvrtak u KB Zagreb. Tamo sam obavio tešku operaciju lica oko oka, jer je postojala opasnost da izgubim vid. Imam volju za životom, a ostalo će, nadam se, riješiti institucije – kazao nam je Nenad Miletić.
Vjerujemo da će tako i biti! Mi ćemo biti tu i budno motriti!
