Kamo je nestao međimurski HSS? Osim za predsjednika Krešu Beljaka, za preostali dio HSS, na nacionalnom nivou, također se ne čuje. Nekad je HSS u Međimurju bio među prve tri-četiri najjače stranke. Svojevremeno je imao dožupane, saborske zastupnika, županijske vijećnike, načelnike, gradonačelnika… Malo je ostalo od stare slave Hrvatske seljačke stranke, najstarije u Hrvatskoj.
Danas djeluju tek dva načelnika iz vremena ruža, Franjo Lehkec u Strahonincu i Mario Tomašek u Domašincu, županijski vijećnik Zvonimir Siladi, koji je naslijedio Zorana Vidovića te dva vijećnika u Gradskom vijeću Čakovca: Nino Vurušić i Stjepan Kovač. Ovaj zadnji je dugo godina bio član SDP-a i čakovečki gradonačelnik. Zbog “afere SMS poruke” u kojima je navodno sam sebi slao prijeteće poruke, njegovo članstvo u SDP-u stavljeno je u mirovanje. Kovač je na prošlim lokalnim izborima 2021. godine izgubio gradonačelničko mjestu u srazu s Ljerkom Cividini. Zajedno s njim u političku povijesnu ropotarnicu otišao je i kandidat za Kovačevog zamjenika, Zoran Vidović.
Prošle godine Stjepan Kovač je raskrstio sa SDP-om i priklonio se HSS-u, a predsjednik HSS-a, Krešo Beljak, predajući mu člansku iskaznicu, najavio je Kovača kao veliko pojačanje za HSS. Uz to, dao mu je i befel da koordinira predizborne aktivnosti za nedavne parlamentarne izbore. Aktivirao je svoj mandat u Gradskom vijeću i nekoliko puta na aktualnom satu postavio pitanja gradonačelnici Ljerki Cividini. I to je sve. Na zadnje dvije sjednice nije ga ni bilo.
Svi su mislili da ima puno posla oko pripreme kandidata za izborne liste, ali ništa od toga. Međimurskih HSS-ovaca nije bilo ni na jednoj koalicijskoj listi za Sabor. U cijeloj Hrvatskoj tek 4 i ni jedan nije prošao. U Sabor RH ušao je tek predsjednik Krešo Beljak, koji se očito dogovorio SDP-om i partnerima da ga stave na ulazno mjesto, a za ostale ga nije briga.
TKO JE U MEĐIMURJU PREDSJEDNIK HSS-a?
Pokušao sam, u pripremi ovog teksta, doznati kad je zadnji put Beljak boravio u Čakovcu i razgovarao s članstvom? Kad je održan zadnji bilo kakav sastanak HSS-ovaca? Tko je zapravo predsjednik međimurskog HSS-a? Koji ogranak HSS-a u Međimurje uopće djeluje? Ima li uopće HSS legalno ili bilo kakvo drugo (ruko)vodstvom u Međimurju? Svi odgovori su se svodili na: ne znamo!
Zoran Vidović kaže da se zbog obiteljskih i zdravstvenih razloga još u listopadu prošle godine povukao sa svih dužnosti i potpuno napusti politiku. Dosta mi je svega, hoću svoj mir!, kazao je.
Načelnik Općine Strahoninec, Franjo Lehkec, osjeća se nekako napušten od HSS-a. Nit, ga tko zove, nit’ on zna koga zvati. Već je nekoliko puta bio na izlaznim vratima, kaže.
Načelnik Općine Domašinec, Mario Tomašek, zbog stanja u stranci napustio je Glavni odbor HSS-a, stranku još nije. Ni sam ne zna kako se u čitavoj situaciji postaviti.
Stjepana Kovača zvao sam nekoliko puta, ali se ne javlja. Mislim da se osjeća izigranim, jer se predsjednik Beljak nije potrudio da ga nekako “ugura” na koalicijsku listu sa SDP-om u našoj Trećoj izbornoj jedinici. Ni jednog HSS-ovca nije bilo gore. Kovač će vjerojatno iduće godine na lokalnim izborima ponovo jurišati na mjesto gradonačelnika u Čakovcu, a hoće li uspjeti pokazat će vrijeme.
Zvonimir Siladi, županijski je vijećnik, nekad i predsjednik Skupštine MŽ, i čovjek koji se rado sjeća zlatnih godina HSS-a. Na zadnjoj sjednici Skupštine obratio se vijećnicima i županu Matiji Posavcu:
– Župane, kapa do poda na vašim izbornim rezultatima. Mislim da je to dobro za Međimurje i naše interese. Čestitam i ostalim izabranim zastupnicima iz Međimurja. Nadam se da će vaša suradnja u Saboru biti neupitna i da će biti na dobrobit građana ove županije.
No, ne dijelim zadovoljstvo ukupnim izbornim rezultatima. Smanjio se broj međimurskih zastupnika i mi, koji smo članovi nacionalnih stranaka, moramo priznati da naš utjecaj unutar stranaka slabi, što se najbolje vidi po mjestima koja su nam dodijeljena na listama za parlamentarne izbore. Očito je da nemamo tu umješnost i hrabrost da u odlučujućem trenutku skrešemo predsjedniku stranke u lice da nije najljepši i najpametniji! Mislim da su naša mjesta i naši izborni rezultati posljedica naše samozatajnosti na kojoj ćemo morati poraditi ako želimo dobiti dio kolača koji nam pripada – kazao je diplomatskim rječnikom Zvonimir Siladi.
A takav rječnik danas više nije učinkovit na hrvatskoj političkoj sceni. Iako je govorio u množini, ne želeći apostrofirati HSLS i HNS, Siladi je ipak najviše mislio na HSS i svog predsjednika Krešu Beljaka. Otkako je on došao na čelo, HSS je dotakao dno. Tri-četiri puta su ga pokušavali smijeniti, ali je Beljak uvijek u statutu stranke pronalazio uporište da utiša ili makne buntovnike. Među prvima je to bila ekipa oko Marijane Petir prije 8 godine, pa onda velika seljačka buna 2020. godine, kada je Beljak dekretom smijenio i legalnu predsjednicu Đurđicu Slamek, načelnicu Općine Sveta Marija i za koordinatora postavio Zorana Vidovića. Pa i uoči ovih parlamentarnih izbora mnogi su kritizirali Beljaka i tražili da ode, na kraju su otišli oni!
U međuvremenu su stranku napustili brojni ovdašnji članovi, gotovo cijeli ogranak u Svetoj Mariji i drugim općinama. Otišao je i načelni Donjeg Kraljevca, Miljenko Horvat, kao i mnogi drugi viđeniji članovi.
Znače li riječi Zvonimira Siladija najavu ponovno pokretanje ozbiljne akcije za smjenu Kreše Beljaka s mjesta predsjednika HSS-a, ili će prevladati nejedinstvo i kukavičluk koji je i do sada krasio ovu stranku. U tom slučaju HSS će se kao stranka ugasiti, a ostat će tek pojedinci i lijepa sjećanja.
Vjera u Boga i seljačka NE sloga!