U današnjem odlomku evanđelja oko Isusa je mnoštvo ljudi. Svi se guraju da mu budu što bliže. A on ostaje uvijek strpljiv i dobar. Iako ih je mnoštvo oko njega on opaža svakoga osobno i svoje vrijeme i pažnju daruje svakom pojedincu i sa svom strpljivošću pristupa čovjeku kao da je jedini na svijetu. Isus ne pravi razlike među ljudima.
Prvi prizor nam govori kako nadstojnik sinagoge imenom Jair dolazi moliti za svoju bolesnu kćerkicu i biva uslišan. Isus čak dolazi u njegovu kuću. Jair je već bio pred porazom, našao se u situaciji da posve izgubi vjeru. Javili su mu da je sve gotovo, da više nema smisla mučiti Isusa jer je kćerkica upravo preminula. No, Isus hrabri Jaira: Ne boj se! Samo vjeruj! (Mk 5, 36).
Dragi čitatelji, kako je moćna čvrsta i iskrena vjera u Boga. Ako čovjek iz dubine duše otkrije Isusu svoj problem, ako to učini s vjerom, onda Isus takve potrebe i takve nakane preuzima na sebe. Tada to postaje njegova briga. Vidimo na primjeru Jairove kćeri kako doticaj njegove ruke i zapovijed da ustane djevojčicu oživljuje i vraća je njezinim roditeljima.
Drugi prizor govori o bolesnoj ženi koja čvrsto vjeruje i u toj vjeri dotiče Isusa. Važno je zapaziti kako se mnoštvo gura oko Isusa. Mnogi ga se dotiču.
I toj ženi sigurno ništa ne bi koristilo da ga se kao mnogi drugi samo fizički dotaknula. Ona ga se dotaknula vjerom. U tome je silnom mnoštvu ova žena postala Isusu vrlo važna. On je odmah traži pogledom, sluša njezine patnje i lutanja. Ima za nju vremena. Ima vremena za njezinu životnu priču koja traje već 12 godina. Nalazi za nju riječ ljubavi i vraća joj snagu novoga života. Ona je u tome času ozdravila.
Iz oba ova slučaja jasno možemo vidjeti kako nam samo vjera daje mogućnost da pronađemo Isusa uvijek i na svakome mjestu. Kada se srcem vjere i potpunog pouzdanja obratimo Isusu uvijek ćemo biti uslišani. Nema te situacije koju on ne može riješiti jer njemu ništa nije nemoguće. I sve što se događa u našemu osobnom životu, u našim obiteljima i domovini, sve je to u njegovim rukama i svemu tome on može učiniti kraj. Treba s čvrstom vjerom pristupiti Isusu. Pokušajmo u moru informacija i vijesti koje nas pune tolikom negativnošću čuti Isusovu uvijek živu i aktualnu Radosnu vijest evanđelja.
Neka ovo naše vrijeme bude vrijeme povratka k Bogu. Dosta je čovječanstvo lutalo, dosta je europski čovjek lutao po raznim suvremenim filozofijama i tražio izlazak iz svojih strahova u raznim svojim znanostima. Treba se vratiti k Bogu, on je jedini pravi put. I samo će tada nestati u nama straha i od smrti, jer onaj tko je položio nadu u Boga dobro zna da smrt znači samo otvorena vrata vječnoga života.