Dok pišem ovaj tekst Marijan Lesjak (58) iz Čakovca sa suprugom Vesnom već polako uživa u blagodatima Tajlanda i njegovog glavnog grada Bangkoka. Tamo će, na poziv starijeg sina Denisa (36) ostati mjesec i pol dana.
-Bili smo već jednom tamo, ali kraće vrijeme. Bili smo i na Baliju u Indoneziji. Sada nam je želja razgledati višemilijunski Bangkok, otok Phuket i druge ljepote te dalekoistočne zemlje, udaljene od Hrvatske više od 10 tisuća kilometara – rekao mi je Marijan prije odlaska, veseleći se susretu sa sinom koji se bavi modelingom i produkcijom glazbe.
Marijana Lesjaka upoznao sam u siječnju 1995. godine kada smo fotoreporter Dubravko Lesari ja radili reportažu o pilotima nadzvučnih MiG-ova 21 hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Puli. U prvom planu bila su nam tri Međimurca: Dean Ciglarić iz Čakovca, Josip Bogdan iz Merhatovca i Marijan Lesjak iz Čakovca. Bili su važan dio zrakoplovne udarne snage Hrvatske vojske i ponos Međimurja.
NEŠTO GA VUKLO U VISINE!
Marijan je rođen u Pribislavcu. Oduvijek ga je nešto vuklo u visine, ali nikad nije odlazio na tamošnji sportski aerodrom. Volio je gledati one bijele crte na nebu, koje su ostavljali veliki putnički avioni. Onda je vidio poziv mladima da se uključe u vojne zrakoplovne škole, javio se i prošao sve stepenice do vrha. U ono vrijeme vrh je bio MiG-21.
-Ukratko, prvo je bila Zrakoplovna gimnazija u Mostaru, zatim Zrakoplovna akademija u Zadru, pa povratak u Mostar, a oda dolazak u Pulu. U međuvremenu sam prošao selekcijsko letenje na Utvi, gdje nastavnik procjenjuje hoću li i dalje biti pilot ili će me preusmjeriti u neku tehničku službu. Naravnop, prošao sam. Na drugoj godini akademije, negdje 1985. godine, već sam samostalno letio na Galebu-2, a na četvrtoj na Galebu-4. Godine 1988. dobio sam čin potporučnika, nastavio školovanje za nastavnika letenja i u Mostaru dobio prve pitomce, učenike. Dvije godine kasnije premješten sam u Pulu i tu imao pitomce. No, ubrzo su počela predratna previranja i odlučio sam napustiti JNA. Pokupio sam najnužnije stvari u stanu u Puli, uzeo suprugu i malog Denisa, koji je tada imao 3 godine, i 16. rujna 1991. godine preko Slovenije otišao za Čakovec – prisjeća se Marijan tih dramatičnih dana.
ODMAH U ZBOR NARODNE GARDE!
Kao iskusan pilot i poznavalac prilika, Lesjak se odmah stavio na raspolaganje Zboru narodne garde u Zagrebu. Već 1992. premješten je u sada zrakoplovnu bazu HV u Pulu, letio na Utvi, a 1994. godine dobio je i “svog” MiG-a. Letio je, izvršavao zadatke. No, bila su to velika opterećenja za njegov organizam. Nije se predavao, ali počeo je osjećati jake bolove u kičmi. Nakon tri godine napravio je preobuku za Pilatus i postao nastavnik letenja. Ipak, kralježnica je jako stradala, pa je više od godinu dana proveo na bolovanju. Želja za letenjem bila je velika, pa je po povratku s bolovanja napravio preobuku za transportnu avijaciju i letio avionom AN-32. No, kako je i dalje imao problema s kičnom, a stekao je i uvjete za mirovinu, odlučio je prije deset godina prihvatiti prijedlog HV i umiroviti se s činom satnika.
PONOSE SE SINOVIMA
O životu pilota Marijana Lesjaka još bi se dalo ispričati puno zanimljivih detalja, zgoda i nezgoda, ali vratimo se u ovo današnje vrijeme, kada se on i supruga Vesna neizmjerno ponose svojim visokoobrazovanima sinovima Denisom, koji je rođen u Zadru, i Davidom (31), rođenim u Puli. U kojem gradu je zbog očeva posla obitelj živjela, tamo su se i djeca rađala.
Denis je poznati model, radi za mnoge svjetske brendove, obilazi sva najznačajnica svjetska modna središta, a vidjeli smo ga i u brojnim reklamama na televiziji u novinama. No, zadnjih godina više ga okupira istraživanje i produciranje glazbe za brojne poznate zvijezde. Živi u Bangkoku, gdje su mu sada u gostima majka i otac.
David je završio menadžment sporta i turizma, ali radi u jednoj privatnoj tvrtki.
-On se također bavi glazbom. Svira bas u sastavu “Daliborovo granje”. Sviraju psihodelični rock i dosta putuju, a zašto se zovu “Daliborovo granje” nemojte me pitati. Pripremaju i treći album sa svojim skladbama – govori Marijan.
DANI U MIROVINI
Na preporuku liječnika, Marijan se mora dosta kretati, pješačiti, šetati.
-Povremeno i planinarimo. Prošli smo Ivančicu, Kalnik, Starigrad Paklenicu i druge manje zahtjevne staze. Supruga je radila u Atonu u Nedelišću, ali je krajem prošle godine dobila otkaz. Zato ćemo iskoristiti tu situaciju i “skoknuti” do Tajlanda, koji nas je prvi put oduševio ljepotom i dragim ljudima. No, dok je ona radila ja sam se bavio domaćinstvom, uglavnom kuhao i pospremao, tako da ju je svaki dan čekao topli ručak. To nas je oboje jako veselilo – kaže Marijan Lesjak kroz osmijeh i teško da bi netko iza tog veselog lica prepoznao nekadašnjeg zračnog asa Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Vjerujem da će se na dalekom Tajlandu dobro odmoriti, te da će se konačno njemu i supruzi Vesni ispuniti davna želja da dobiju unuke.
Nadam se da će to biti što prije!
