Svoju profesorsku karijeru Branko Stanić, diplomirani inženjer strojarstva, počeo je graditi u Centru za obrazovanje kadrova u privredi (COKUP). Tako je glasio naziva današnje Tehničke škole Čakovec u kojoj Stanić radi već 35 godina. Njegova predavanja prošle su generacije učenika, a iako, govori nam, više ne pamti sva imena svojih učenika, pamti im lica. Moji učenici moja su radost svih ovih godina, rekao nam je u našem razgovoru.
Živi u Novom Selu Rok, a učionica praktikuma u području CNC tehnologija njegov je drugi dom.
-To je prostor namijenjen strojarskim računalnim tehničarima i CNC operaterima. Opremljen je CNC strojevima u vlasništvu škole. Konkretno, posjedujemo glodalicu i tokarilicu te 12 radnih mjesta za učenike s računalima. Osim toga, opremljeni smo simulatorima i upravljačkim programima kakvi se koriste na strojevima. Ovdje održavamo nastavu gdje učenici s pomoću ovih programa na računalima vrše dizajniranje strojnih dijelova i razrađuju tehnologiju obrade. Izrađujemo od jednostavnijih do složenijih oblika. Recimo, od šahovskih figura do kompleksnijih zupčanika, pojašnjavam nam Stanić.
Strojevi su Stanićeva životna preokupacija, a ljubav prema tehnici gaji od svojih srednjoškolskih dana.
-Kada sam bio mladić, završio sam fakultet i zaposlio se u Građevnom kombinatu Međimurje gdje sam se zadržao dvije godine. Kako je došla nesretna situacija s ratom koji se uvelike odrazio na poslovanje, odlučio sam doći raditi u školu, u tadašnji Centar za obrazovanje kadrova u privredi (COKUP). Tako se nekada zvala naša škola, a desetak godina prije zvala se ŠUP – Škola učenika u privredi. I tada sam predavao srodna zanimanja, a tijekom tog perioda pa do danas, moja su predavanja prešli deseci generacija. U školi radim dugih 35 godina.
Svoje bivše učenike čija djeca danas upisuju Tehničku školu Čakovec kao i njihovi roditelji, pamti po licima. Imena su mu, ističe, s protokom vremena isparila iz pamćenja.
-Teško je sjetiti se svakog imena, no lica im pamtim. Ipak, neizmjerno me obraduje kada me zaustave na cesti. Dovoljna je anegdota da se sjetim o kojem se učeniku radi, a oni nas i danas ponekad posjećuju u školi. No sada ne kao učenici, već češće roditelji nove generacije učenika.
Za nas, Stanić je izradio šahovsku figuru demonstrirajući nam proces izrade oblika.
-Cijeli sam život u strojarstvu. U srednjoj školi obrazovao sam se za strojarskog tehničara, a bilo je i sasvim prirodno da nastavim u tom smjeru. Zanimala me tehnika, mnogo više od nekakvih društvenih znanosti i ta ljubav traje do danas. Sretan sam što danas znanje predajem učenicima kod kojih interesa postoji, a ne zaboravimo ni da je Međimurje krcato metaloprerađivačkim tvrtkama. Iako čujemo da naši učenici svoj život nastavljaju i izvan matičnog kraja, nove generacije dolaze, a od njih svakako neki i ostaju ovdje i grade svoj život kod kuće, rekao je za kraj.