Natalija Repalust i njezina kolegica s posla i prijateljica Dijana Fuš dvije su vesele poštarice koje su tijekom proteklih nekoliko godina dostavile mnoštvo pisama, preporučenih pošiljaka i paketa stanovnicima donjeg Međimurja! One su mlade, zgodne i simpatične, a otkrile su nam i kako su postale poštarice, kakav im je to posao i tko se krije iza lica nasmijanih poštarica!
Natalija Repalust (44), rodom iz Kotoribe, danas stanovnica Draškovca već 5,5 godina radi kao poštarica opće dostave (da, ona na žutom motociklu) za ured Hrvatske pošte u Donjem Kraljevcu te pokriva uglavnom Goričan, Hodošan, Palinovec i Donji Hrašćan, a po potrebi i druga mjesta.
Dijana Fuš (29) iz Donjeg Vidovca protekle je tri godine također radila kao poštarica za poštanski ured u Donjem Kraljevcu, primarno naselja Kotoriba i Donji Vidovec, a posljednjih mjesec dana radi kao poštarica za ekspres dostavu (Paket 24) te dostavlja pakete na području Goričana i Donjeg Kraljevca, ali i druga mjesta po potrebi.
OBJE SU PRIJE RADILE KAO PRODAVAČICE
Obje su prije posla poštarice radile kao prodavačice u trgovini s prehranom i mješovitom robom. Natalija je po struci tehničar cestovnog prometa, ali radila je kao prodavačica, posljednje u trgovini AVM.
– Na promjenu posla s trgovkinje na poštaricu odlučila sam se nakon razvoda, kad sam željela promijeniti svoj život. Moj tata je čuo da traže poštarice i tako sam se prijavila i dobila ovaj posao. Volim ga jer volim rad s ljudima! Na terenu si, nitko te ne gnjavi – kaže Natalija i dodaje kako su je zagnjavili jedino, pogađate, psi.
– Jako volim pse, no nažalost oni mene ne vole i iako sam mislila „ma kaj bi me“ izgrizli psi, ipak su me izgrizli! Ovo na licu je od staforda koji je skočio i dohvatio me. Bio mi je to šok – kaže Natalija i pokazuje nam ožiljke na glavi i rukama.
– Danas sam pametnija, zvonim na dvorišna vrata ili zovem vlasnike i više ne ulazim u nečije dvorište ako nema vlasnika – kaže Natalija.
Dijana je po struci tehničar za logistiku i špediciju, no nikad nije pronašla posao u struci. Prije posla poštarice radila je o trgovini Kitro u Kotoribi.
– Na promjenu posla me „namrdala“ kuma. U svakom slučaju, plaće su bolje nego u trgovini. Posao nije monoton, zanimljiv je. Prije dostave nazovem ljude i oni me dočekaju vani. Dnevno dostavim pakete u prosjeku na oko 100 adresa. Na dvorište ne idem, bojim se pasa – priča nam Dijana.
Obje su se začas privikle na motocikl, za koji je potrebna B kategorija. Natalija, koja je baš vozački tip i voli aute i motore, se brzo privikla i na vožnju na poštanskom motociklu i po kiši i snijegu, kojeg, kaže, ionako praktički više nema. Dijana je međutim zbog zdravstvenih razloga promijenila posao, odnosno sad je poštarica za ekspres dostavu i vozi se u kombiju.
DJECA SU IM SVE
Privatno, obje ih u životu pokreće ljubav prema svojoj djeci. Natalija je danas samohrana majka dvije kćeri, Melise (14) i Vanese (16).
– One su moja sreća i moj pogon! A u životu treba uvijek gledati naprijed i razmišljati pozitivno – kaže odlično raspoložena Natalija.
Dijanu također pokreću njezini najmiliji – suprug Dominik i djeca Deni (8) i Dea (5). Zbog njih joj, kaže, nedostaje 12 sati svaki dan, jer klinci treniraju i tenis tri put tjedno u Tenis klubu Prelog u različitim grupama, a pomaže i suprugu oko njegovog OPG-a Fuš koje se bavi ratarstvom.
Natalija ima lijepe nokte, no što se šminke tiče, kaže da je dobra stvar što se ne treba šminkati jer uvjeti na motociklu i stavljanje kacige niti nisu za šminku, a Dijana kaže da se nikad ni nije šminkala.
Sa šminkom ili bez nje, obje izgledaju super, mnogi ljudi ih već poznaju, rado ih pozdrave i popričaju koju riječ s njima. Ljudi se ne raduju samo dostavi već i nasmiješenim licima svojih već „vjernih“ poštarica! Sretan im njihov dan (9. listopada), Dan pošte i poštara!
