Naši državni dužnosnici(s lijeva): Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova, Nataša Tramišak, ministrica regionalnog razvoja i europskih fondova, Mladen Andrilić, izvanredni opunomoćenik veleposlanik u RH u Republici Mađarskoj i dr. Atila Kos, počasni konzul RH u Nagykanizsi, su za vrijeme svog nedavnog boravka u Nagykanizsi iskoristili blizinu Murakeresztura kako bi obišli mjesto budućeg mosta Murakeresztur-Kotoriba jer je o tome bilo govora na susretu s njihovim domaćinom Péterom Szijjártom, ministrom vanjskih poslova i trgovine Republike Mađarske.
– Kome ćemo biti zahvalni za most?, pitali su se okupljeni, pogotovo oni koji prate povezivanje mađarskog Pomurja s Međimurjem odnosno Kotoribom. Među njima je i potpisnik ovih redaka koji je svjedočio nebrojenim skupovima na lokalnim i državnim razinama, a u kontekstu dolazaka naših bivših državnih dužnosnika u Kotoribu, odnosno Mađarsku.
Gotovo svaki skup je završavao sa zaključkom da toj realizaciji treba prići što prije, da vlade dviju država moraju biti te koje će biti posljednja stepenica prema ostvarenju željenog.
Gledajući u genezu međusobnog povezivanja ovih naselja s obje obale Mure vratit ćemo se počecima 90-tih godina i uspostavi demokratskih odnosa s obje strane granica, a kada su oživjele težnje zbližavanja susjeda od kojih je većina imala hrvatske korijene, no „ čelična zavjesa“ koja je između dviju bivših država spuštena 1949. godine učinila je to da se hrvatski jezik, koji je dominirao na lijevoj obali Mure, asimilira s mađarskim i da mlađe generacije, čiji su preci naših korijena, sve manje rabe jezik predaka.
Most, pred čijom smo izgradnjom, zacijelo će biti taj koji će žitelje lijeve i desne obale Mure zbližavati na dnevnoj bazi, a ne samo uz neke prigode, a kako to sada biva, pa se očekuje kako će porasti i potreba za učenjem hrvatskog jezika koji se srećom u dvije mađarske pogranične škole uči fakultativno.