„Ne trebaš hodati po vodi, ne moraš biti bolji od drugih, nemaš ništa više od onog što svi ostali imaju, ali ono što čini razliku, djela su kojima kod drugih ostavljaš svoj trag… Otisak srca“ – stoji na priznanju Međimurke županije za Najvolontera, koje je, zajedno s prijelaznom drvenom statuom srca „Najveće srce Međimurja“ krajem prosinca 2022. godine u sklopu Sajma dobrote u Gimnaziji Josipa Slavenskog dobila Marta Markač. Tko je dakle najvolonterka Međimurja?
Marta Markač (12. siječnja 2023. godine navršila je 33) iz Goričana je magistra ekonomije zaposlena kao voditeljica financija i članica Nadzornog odbora u tvrtki Agromeđimurje Čakovec. Također je, već 6 godina, vijećnica Općinskog vijeća Općine Goričan, a od 2021. i potpredsjednica Općinskog vijeća te predsjednica Komisije za proračun i financije u Općini Goričan, kao i predsjednica Komisije za studente. Osoba je to i koja gotovo sve svoje slobodno vrijeme – volontira.
Za priznanje Najvolontera Međimurske županije su je, htjela-ne htjela, predložili načelnik Općine Goričan Emanuel Sinković i predsjednik Općinskog vijeća Općine Goričan Petar Baksa radi njezinog nesebičnog doprinosa vezanog uz brigu o izbjeglicama iz Ukrajine na Graničnom prijelazu Goričan. No, zaustavite li nekog čovjeka na ulici u Goričanu, i pitate ga za nju, vjerojatno će reći: „Marta mi je pomogla u tome i tome!“. Ili, kako neslužbeno doznajemo: „Ona pomaže svima živima!“.
Marta Markač istaknula se kao volonterka i glavna organizatorica na prihvatnom centru za izbjeglice na Graničnom prijelazu Goričan gdje je volontirala i organizirala rad volontera (oko 300 ljudi) u 4 smjene u razdoblju od ožujka do sredine lipnja 2022. godine, sve dok to na sebe nije preuzela država. Marta je bila glavna i u nabavci hrane, analizi koliko hrane i sendviča treba pripremiti, a također maksimalno angažirana i u traženju smještaja za izbjeglice kao i donatora. Martina tvrtka Agromeđimurje Čakovec donirala je novac za kupnju hrane. A kad je stiglo toplije vrijeme, trebalo je nabaviti i hladnjake za hranu kako se ne bi pokvarila, a tu se ponovno angažirala Marta, koja je nabavila tri hladnjaka od tete, mame i šogora.
Čim je Općina saznala da će na njezinom području biti smješten najveći prihvatni centar za izbjeglice iz Ukrajine, načelnik Sinković i predsjednik OV-a Petar Baksa angažirali su mještane i okolna mjesta, tvrtke i volontere oko pomoći. U sve se odmah uključila i Marta, a njezin telefonski broj ubrzo je svugdje bio prvi, iako nije bila dio Stožera civilne zaštite Međimurske županije, koja je bila zadužena za izbjeglice, a županija ju je nazvala i voditeljicom prihvatnog centra!
Marta će međutim radije istaknuti druge nego sebe:
– Posebno bih istaknula odličnu suradnju s Josipom Novakom iz Civilne zaštite MŽ, koji je u prvom redu – čovjek. Zajedno smo se krpali tražili smještaj za izbjeglice itd. Puno su nam pomogle i volonterke Kristina Plakalović, Josipa Sabol i Tatjana Horvat, a u cijelu priču bile su uključene i sve udruge s područja Goričana kroz donacije, volontiranje i pomoć u raznim oblicima, isto kao i općinski djelatnici.
– Emanuel, Petar i ja smo dugogodišnji prijatelji i poslovni suradnici. Petar nam je jutarnja budilica, on radi od 6… – kaže Marta, koja je značajna karika u Općini, iako za sav svoj angažman ovdje ne prima nikakvu naknadu, osim naknade za sudjelovanje na sjednicama koji primaju vijećnici.
A evo što o njoj kaže Petar Baksa, predsjednik OV-a:
– Nevjerojatno je koliko je ta žena uložila volje, truda i to malo svog slobodnog vremena kako bi pomogla praktički nepoznatim ljudima s druge strane Europe! Neizmjerno smo joj zahvalni na svemu tome, kao i na svemu što čini za svoju zajednicu i unaprjeđenje Goričana zajedno s nama.
Na upit kako se osjeća radi priznanja Najvolontera i zašto voli volontiranje, Marta je odgovorila:
– Kad pomažem drugima, osjećam se ispunjeno i sretno. Zahvaljujem Međimurskoj županiji na ovom priznanju, kao i mojim prijateljima Emanuelu i Petru što su me predložili! Drago mi je da se prepoznao moj trud i sve što sam dala od sebe u tih nekoliko mjeseci, kada nisam imala niti malo slobodnog vremena. Kako petkom ne radim, tamo sam provodila i petak, subotu i nedjelju, kao i nakon posla svaki dan preko tjedna.
Pitali smo Martu što joj je posebno ostalo u sjećanju kao volonterki na granici.
– U posebno lijepom sjećanju ostali su mi crteži ukrajinske djece koje su nam ostavljala, kao i svaki osmijeh koji su ti ljudi imali na svojim licima i zahvalnost koju su nam iskazivali… Neka djeca su toliko uživala u dječjem kutku kojeg smo napravili, s igračkama, laptopom i projektorom, da nisu htjela otići… Nikad neću zaboraviti ni kad nam je stigao auto u kojem je bio čovjek koji je taman došao s operacije, a morao je napustiti svoj grad, te je na granicu stigao sa šipkama u nogama i stisnut zajedno s još četiri osobe i psom u autu – prisjeća se Marta.
Volonterstvo na prihvatnom centru možda je gotovo, no Marta je već usmjerila svoju energiju na nove stvari – udahnuti novi život Crvenom križu Općine Goričan.
– Većina sadašnjih članova je u dubokoj mirovini, pa ćemo nastojati pomladiti i obnoviti Crveni križ u Goričanu – kaže Marta, koja će se bez sumnje svim srcem baciti na taj zadatak. Ako ste se pitali tko uopće može biti volonter, dobro je znati sljedeće.
– Volonter ne mora nužno imati puno slobodnog vremena, bitno je da ima veliko srce i volju i želju pomoći drugima! – poručila je Marta.
Marta će ovog vikenda proslaviti svoj 33. rođendan u krugu obitelji i prijatelja. Bravo, Marta i sve najbolje!