Od listopada 2024. godine načelnica Općine Donji Vidovec Bojana Petrić ponovno je u studentskim klupama, kao studentica izvanrednog diplomskog studija Odnosi s javnostima na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Bojana, kojoj su 32 godine, je odlučila ostvariti svoju želju bez obzira na naporan tempo života načelnice i studentice, te poručuje i drugima da nikad nije kasno slijediti svoje srce!
KAKO JE IZGLEDALO NJEZINO ŠKOLOVANJE?
– Nakon osnovne škole, završila sam Srednju školu Prelog, trogodišnji smjer za slastičarku. No, kako sam po prirodi vrlo uporna osoba odlučila sam da se želim dalje školovati, uplatila sam si 4. stupanj i polaganje mature u Zagrebu – priča nam Bojana.
Nakon toga upisala je preddiplomski studij poslovne informatike na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, no studij je išao teško jer je živjela u studentskom domu u Varaždinu.
– Nisam se mogla prilagoditi situaciji u domu i neprestanoj buci, naučena sam učiti na glas pa su mi uvjeti tamo bili teški. Krenulo mi je tek na trećoj godini, kad sam se preselila kući u Donji Vidovec i putovala na studij svaki dan, tad sam počela i dobivati petice – opisuje Bojana i nastavlja:
– Studij sam završila 2019. godine i shvatila da informatika nije za mene, da volim biti okolo naokolo, komunicirati s ljudima, da sam više za dinamičan posao. I eto, upisala sam diplomski studij Odnosa s javnostima na Sveučilištu Sjever.
NA FAKSU MI JE JAKO LIJEPO!
– Već na prvom semestru, 1. godini diplomskog odnosno 4. studentskoj godini, već vidim da sam puno toga naučila i jako sam zadovoljna i lijepo mi je na tom fakultetu. Imam sreće jer su kolege super i kliknuli smo na prvu, podržavamo se, šaljemo skripte i međusobno si pomažemo. I profesori su super, baš smo kao obitelj. Studenata nas ima svih godina, od 22-godišnjaka, preko ljudi u tridesetima do onih s više od 50 godina – otkriva Bojana, te dodaje kako je u početku pokušala zatajiti da je načelnica.
‘NIKOME NISAM REKLA DA SAM NAČELNICA…’
– Nikome nisam rekla da sam načelnica, a kad su me pitali, rekla sam samo da radim „na općini“. Nisam htjela da me se gleda kao načelnicu, već kao običnu studenticu. Ne želim nikakve privilegije ili pomoć zbog svoje funkcije načelnice. Ipak, drugi studenti su s vremenom saznali da sam načelnica, no sve je bilo u redu, jer ekipa je zaista odlična! – ispričala nam je.
Rekla je i kako ju je studentski život oblikovao, pomogao joj da se organizira i složi si prioritete, vidi na što treba reagirati, no što ne. Ovo daljnje školovanje za nju doduše predstavlja i velik izazov.
PUNO JE TU ODRICANJA, ALI…
– Ujutro odlazim na općinu, a poslijepodne sam uglavnom na predavanjima. Puno je tu odricanja, nemam privatni život, no vjerujem da će mi se sve jednog dana isplatiti – kaže Bojana i dodaje:
– Posao mi je i dalje na 1. mjestu, tome sam najviše posvećena te moje obveze kao načelnice ne pate zbog studija. Sretna sam i što imam razumijevanje svoje dobre obitelji, mame, tate i brata.
Napokon, Bojana je primjer da nikad nije kasno slijediti svoje želje!
– Želim biti pozitivan primjer i drugima, pokazati da ako netko i završi trogodišnju srednju školu kao ja i shvati da teži daljnjem školovanju, uz volju i želju (i financijske mogućnosti) uvijek se može doškolovati i završiti i fakultet. Tvrdoglava sam i uporna te smatram da svatko može ostvariti sve i poručila bih svima da nikad ne odustaju od školovanja i svojih snova!