Mladen Ignac (21) imao je teško djetinjstvo. Odrastao je u romskom naselju Piškorovec gdje je u siromaštvu proveo više od pola svog života. Suočen s okrutnošću života, da bi preživio, snalazio se kako je mogao, piše Jutarnji list.
Često je bio gladan, a o slatkišima i igračkama mogao je samo sanjati. Uvjeti života su bili nikakvi, a bilo je noći koje je proveo promrzao i usamljen na hladnoj kiši. Roditelji se nisu znali brinuti o njemu i ostaloj djeci, a brižnost nije osjetio sve do trinaestog rođendana kad mu je Centar za socijalnu skrb pružio sigurnu luku i toplo utočište.
Ustanova je njega i desetogodišnju sestru Maju ubrzo smjestila u Mursko Središće kod udomitelja Vladimira i Marine Hoblaj o kojima nije ništa znao osim da imaju puno slatkiša, što mu je kazao stariji brat Igor koji je već živio kod Hoblaja. To je njegovoj mlađoj sestri bio dovoljan motiv da poželi ostati kod ove obitelji, dok je Mladen tražio puno dublji smisao životne promjene koja ga je tada snašla. Prvih nekoliko tjedana pružao je jaki otpor, a u više navrata je pokušao pobjeći od udomiteljske kuće.
Tako je bilo sve do trenutka kad je napokon shvatio da će mu ova obitelj pružiti ono za čim žudi cijeli život – ljubav.
– Prvih mjesec dana privikavanja bilo mi je prilično teško jer nisam imao neke osnovne životne navike i rutine. S vremenom sam se prilagodio i prihvatio novonastalu situaciju. Tijekom odrastanja u udomiteljskoj obitelji sve smo rješavali razgovorom što je u meni izazivalo pozitivne emocije. Prije toga nisam znao za takve metode rješavanja nesuglasica jer moji biološki roditelji nikada nisu vodili dijalog sa mnom. Bliskost su potaknula i obiteljska druženja, no ponajprije ljubav koju su mi pružili – ponosno ističe Mladen Ignac i nadodaje kako je upravo zahvaljujući podršci Marine i Vladimira uspio postići svoje životne ciljeve.
Želja za učenjem
Jedan od Mladenovih ciljeva bio je i odlazak na stručnu praksu u inozemstvo tijekom srednjoškolskog obrazovanja.
Školovao se za njegovatelja u Srednjoj školi Čakovec gdje je preko nastavnika i koordinatora za Erasmus Mladena Tote doznao za Erasmus+. Riječ je o najvećem programu Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport koji već 35 godina obogaćuje živote i širi vidike milijunima građana svih generacija. Nastavnik je uočio Mladenov interes za programom pa ga je pozvao na individualni razgovor i ohrabrio da se prijavi.
Prošle godine se odlučio na još jedan korak koji mu je promijenio život.
Otišao je „trbuhom za kruhom” u Njemačku. Bez ikakvog znanja njemačkog i engleskog jezika usudio se na ovaj korak jer je, kako sam kaže, komunikativan, lako pronalazi prijatelje i dobro se snalazi u svakoj okolini. Upravo su mu te osobine pomogle da se brzo zaposli kao njegovatelj u Chiemingu, malom mjestu u Bavarskoj.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.