U središtu Donjeg Vidovca raste hrast lužnjak. Odvajkada je ove prostore, uz nizinske rijeke Muru i Dravu, pokrivala golema prašuma hrasta lužnjaka. Do današnjih dana u Međimurju su se održale samo skromne hrastove šume i malobrojna usamljena hrastova stabla, poput donjovidovskog, kojemu je narod pridjenuo ime Arpad. Lokalnom inicijativom Arpad je zaštićen 1995. godine kao spomenik prirode – rijedak primjerak drveća. Spomenik prirode nalazi se ispred crkve Svetog Vida i simbol je divljine što je prije samo jednog stoljeća postojala na ovom području.
Kaže se da hrast 100 godina raste, 100 godina živi i 100 godina umire. Unatoč izreci, postoje primjerci hrasta starosti i do 1000 godina.

Ovdje se tradicionalno obim hrasta mjeri na Štefanje i to prije svete mise. Danas su to obavili mjesni umirovljenici koji su utvrdili da je obujam 10 cm veći u odnosu na posljednje mjerenje 2019. godine i iznosi 558 centimetara.
Lijepo je znati za taj običaj, a i za samu informaciju o obujmu.
