Pjevač međimurskih narodnih pjesama Mirko Švenda Žiga, čovjek koji je živi za svoje nastupe, a iza sebe ima 17 glazbenih albuma, otkriva kako je preživio razdoblje korone i što je radio dotle, kad nije bilo koncerata.
Mirko Švenda Žiga (57) iz Čehovca poznati je međimurski pjevač za čije se koncerte uvijek traži karta više, a ujedno i skladatelj i tekstopisac, kao i biznismen. Ovaj rocker u duši u kojem čuči etno glazba, svoju glazbenu karijeru započeo je već s 14 godina kao bubnjar u lokalnom bendu Amor, a danas je iza njega više od 40 godina uspješne glazbene karijere. Ljubav prema glazbi stekao je od svoje pokojne majke koju su zvali Žigova Mara, a u uspomenu na nju dao si je umjetničko ime Žiga. S ovim jedinstvenim međimurskim pjevačem porazgovarali smo o aktualnostima u njegovu životu.
Kako ste preživjeli posljednje dvije-tri godine, odnosno razdoblje korone?
Teško. U vrijeme korone naša branša je nastradala. U dvije godine otpalo mi je čak 57 koncerata, bar one koje sam brojao, nakon čega sam prestao brojati. Najgore od svega je što etno glazba nije komercijalna. Ljudi me više vole kao pjevača i zabavljača, jer na svojim nastupima napravim cijeli show.
No, snimio sam dva nova glazbena albuma, čiji sam i izvršni producent – ‘Čisto međimursko’ (2020. godine) i ‘Istinski hrvatsko’ (2021. godine). Na oba albuma je samo jedan instrument, klavir, i moj glas. ‘Čisto međimursko’ sadrži 13 narodnih međimurskih pjesama. Napravio sam to za svoju dušu, to sam ustvari ja. Na tom albumu je puno emocija. Smatram da međimurska pjesma ima 99,9 posto emocija, a ostalih 0,01 posto je glazba. Na tom albumu sam htio pokazati kako se međimurska pjesma mora pjevati. Nikakvim poluglasima, nikakvim falsetima, za međimursku pjesmu moraš biti pjevač, moraš baš popevati, nema švercanja.
Album ‘Istinski Hrvatsko’ je zapravo nastavak na ‘Čisto međimursko’, jer tu sam se proširio na cijelu Hrvatsku. Tu sam, također uz klavir, otpjevao hrvatske narodne pjesme. Iz svake županije uzeo sam jednu narodnu pjesmu, dakle, 20 pjesama, te za 21. pjesmu ‘Lijepu našu’.
Glazbeni producent bio mi je Toni Eterović, jedan prekrasan čovjek, Splićanin sa zagrebačkom adresom, te smo zajedno dokaz da Hrvatska može odlično funkcionirati kao spoj Sjevera i Juga, što se najbolje vidi u ta dva zadnja albuma.
Po čemu su još ti albumi posebni?
Kako je moja mama znala reći, ja nikad nisam ‘bil kak druga deca’, pa sam tako napravio prvi u Hrvatskoj nosač zvuka i u sticku. Ta oba moja albuma, u izdanju izdavačke kuće Arija Tonija Eterovića i moje tvrtke Žiga Žaga, su i na CD-u i na sticku.
Ta dva albuma su sastavni dio istoimenih projekata koje sam ja osmislio, dizajnirao i producirao. ‘Čisto međimursko’ dio je međimurskog suvenira ‘Čisto međimursko’ koji je osvojilo prvu nagradu između 47 prijedloga na natječaju Međimurske županije za naj suvenir. Taj suvenir se sastoji od najboljeg međimurskog pjenušca, Sibona, i međimurskih pjesama na sticku koji se nalazi na vrhu pjenušca. Isto tako, na suveniru ‘Istinski hrvatsko’ je Sibon i album s hrvatskim narodnim pjesmama.
Sibon je prvi međimurski pjenušac, kojeg su 2012. godine napravili moj sin Alen Švenda i njegov partner Gordan Horvat, vlasnici tvrtke DGA pjenušci. Već pet godina zaredom na londonskom natjecanju Decanter osvojio je srebro!
Što još radite?
Radim na pjesmi za Zagrebfest, ‘Ja ću pjevati o nama’, za koju je glazbu napravio Toni Eterović, a tekst napisao Leonardo Baksa Čeči, Međimurec u Zagrebu. Nadam se i koncertima, a već imam nešto potvrđeno, ali neću to iznositi dok ne budem siguran. Po struci sam ekonomist te i pomažem sinu i njegovom partneru u promociji njegovih proizvoda.
Neki dan ste nastupili i u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu?
Dana 21. veljače bio sam na Festivalu šansone ‘Zvonimir Golob’, gdje sam pjevao pjesmu ‘Jarebica, lepa ftica’ s albuma ‘Čisto međimursko’, što je publika jako lijepo prihvatila.
Koja vam je vaša najdraža pjesma?
Pjesma ‘Mama’ o mojoj pokojnoj majci Mariji, za koju sam tekst napisao na melodiju starog filma ‘Mamma son tanto felice’ otprije 65 godina.
Što je s vašim bendom Žiga i bandisti?
Imam tri benda: bend Žiga Žaga, koje ja zovem Električari, što je klasičan pop-rock bend, zatim etno bend Cimbal bend (cimbal i kontrabas) te bend Žiga i bandisti, što su puhači na trubama, a taj bend je bio velika atrakcija u razdoblju između 2008. i 2014. godine.
A nakon toga?
Te sam godine napravio ‘Obiteljski album’, pjesme o članovima obitelji i pjesmu ‘Mama’. Nastupe sam zatim okrenuo na pop-rock zvuk. Godine 2017. napravio sam ‘Najljepšu obiteljsku priču’, gdje pjevam pjesme o članovima obitelji, a gosti su mi bili obitelji koje se bave glazbom – obitelj Rucner, Hrvoje Hegedušić i njegova kći Hana, Gabi Novak i Matija Dedić… Druge godine smo to ponovili, a zatim je korona sve zaustavila.
Bili ste i umjetnički direktor MEF-a Ljubo Kuntarić, kakvo vam je to bilo iskustvo?
Godine 2017. dobio sam Grand Prix nagradu za pjesmu ‘Duša s tobom’, a 2018. bio sam umjetnički direktor MEF-a. Kao pjevaču mi je to bilo lijepo iskustvo, ali kao direktoru katastrofa jer je ‘z Međimurcima’ teško i grdo surađivati u umjetnosti. Odradio sam sve, potrudio se dovesti velika imena na festival, a na putu na sastanak s vlasnikom festivala doznao sam – da više nisam umjetnički direktor! Otad više ne komuniciram s MEF-om.
Što kažete na popularnost cajki danas među mladima?
Tko voli, nek’ izvoli. S vremenom će ti klinci shvatiti da te cajke nisu dio njih.
Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Stanujem u Čehovcu sa suprugom, a sin Alen živi u Prelogu, pa svaki dan k meni dođu moji unuci Matija (12) i Adrian (10), koji su mi najvažnije osobe u životu. Matija svira klavir treću godinu, a Adrian će jednog dana, nadam se, biti novi Šuker. Prošle godine kupio sam dva hektara zemlje u Međimurju i posadio lješnjake. Okrenuo sam se i zemlji.
Što najviše volite u Međimurju i osjećate li se još negdje dobro?
Međimurje je prekrasan kraj, ima sve – bregove, srednji dio s ravnicom prema jugu te, najvažnije, nalazi se između dvije rijeke, Mure i Drave. Opijen sam Međimurjem kao krajem. Dobro se osjećam i u Slavoniji. Tamo se osjećam ugodno, sviđa mi se ta široka slavonska duša, ta zemlja koja je život, te njihova tambura, glazba koja te povezuje s tom zemljom.
Što vam je najvažnije u životu?
Zdravlje, ljubav i sreća.
Imate li neke neostvarene želje?
Nemam i ništa me ne može iznenaditi!
Vaš životni moto?
Vjeruj i želi i bit će ti dano!
Što vas još nitko nije pitao, a htjeli biste pričati o tome?
Ovo što ste mi vi sad pitali, tako da ne znam odgovor, ali uvijek sve kažem svojim nastupom na pozornici.
Žiga, vidimo se!